U komornom, ali savršeno ozvučenom prostoru Studija M, Autopark i Neozbiljni pesimisti predstavili su svoje posljednje albume i ostavili vrlo dobar utisak.
Tko će gdje, a mali Hadžo u Novi Sad. Nakon dva dana tezgarenja u Mini Teatru trebalo mi je malo autorskih svirki, pa kad sam čuo da će u Novom Sadu biti tri svirke u tri dana, upregnuo sam svoj metromobil i kidnuo nalijevo poput Krezumice.
A svirke u pitanju bile su dio obilježavanja još jedne obljetnice, 50. izdanja kultne TV emisije «Gruvanje» koja se prikazuje na TV Vojvodini. Kako bi obilježili tu lijepu cifru, Peđa i ekipa iz Gruvanja odlučili su snimiti pet bendova u najboljem koncertnom prostoru u Novom Sadu, a vjerojatno i mnogo šire. Već sam pisao o Studiju M kad sam gledao Naftu i Lude krawe u tom prostoru, odličan prostor za svirke, sav obložen drvetom, s velikom binom, sjajnim ozvučenjem, kvalitetnom rasvjetom i udobnim stolicama za sjedenje što malo otežava kontakt izvođača s publikom ali bože moj, zar nije i pljesak zadovoljne publike dobra nagrada za trud uložen na bini? Nekim bendovima to više paše no drugima, ali jedno je sigurno: sumnjam da će itko od njih ikada svirati u kvalitetnijem prostoru, barem što se tehničkih uvjeta tiče. Da vas podsjetim, tu su u neka stara dobra vremena svirali EKV, Lačni Franz, Haustor, pa ako njima ovaj prostor nije smetao, što da se tu bune neki Pesimisti ili Tetrapank ili tko već?
Ono po čemu je Studio M specifičan je to što ima stolove u hodniku pored same hale gdje se može sjesti i naručiti cuga ali, pazi kvaku, ne toči se alkohol. To je moja birtija! Doduše, ne toči se ni coca cola (hm, to nije moja birtija!) pa sam pribjegao istom triku kao i moji pajdaši alkosi: jedna limenka u džep, zauzmemo mjesto za stolom, cugamo i čekamo početak svirke.
A na početak ne moramo dugo čekati. Specifičnost ovog prostora je i ta što svirke počinju na vrijeme ili, kao u ovom slučaju, s max. 15 minuta kašnjenja. Znači, ako piše u 21 h bolje dovuci svoje dupe tamo do 21 h. Nije bilo razloga za zabrinutost što se mjesta tiče – od 150-ak sjedećih mjesta možda je četvrtina bila puna. Novosađanima očito ni bespla svirka nije bila dovoljno dobar mamac, ili je reklama zakazala. Mada, ovo je prvenstveno svirka za TV, publika je tu nebitna. Kako mi je rekao friend posljednju večer, tehničari su bendovima rekli sljedeće: najvažnije je kakav je zvuk na miks pultu odakle se snima, na drugom mjestu je kvaliteta zvuka na samoj bini, a tek na trećem mjestu kvalitet onoga što ide u publiku. Drugim riječima, mi dobijemo kosti od ručka, he he he. Ali i te koske su bile za šape polizati, zvuk u Studiju M stvarno je fantastičan!
Dakle, odradih cugu u hodniku, razmjenih iskustava i novosti s lokalnom ekipom, čega ionako nema baš previše jerbo sam u Novom Sadu otprilike svaka dva tjedna, ne dam ljudima ni da me se zažele, i negdje oko 21 15 gašenje svjetala u dvorani upozorilo nas je na početak nastupa beogradskog Autoparka. Autopark je prije nešto više od mjesec dana nastupio u Crnoj kući promovirajući svoj posljednji album «Sve dalje» tako da im ovo nije bilo prvo predstavljanje novog materijala. Bend se ustalio kao šestorka, tako da ga sada čine Ognjenka vokal, Nikola lead gitara, Dušan ritam gitara, Milan bas, Dejan bubnjevi i Aleksandar za klavijaturama. Moja suradnica okarakterizirala je njihov nastup kao «sterilan», žaleći se da uživo previše zvuče kao na albumu, što je istina. Ja ne bih upotrijebio tu riječ, ako ništa drugo onda zato što je album i sniman tako da se može izvesti uživo: nema producentskih trikova, gostovanja simfonijskih orkestara i sličnih pizdarija, već je to kvalitetan gitaristički pop namijenjen živom predstavljanju koji ipak uživo zvuči bolje.
S klavijaturistom uz sebe, Nikola se može potpuno posvetiti svom osnovnom instrumentu – gitari, s kojom je definitivno na ti. Ostatak ekipe uigran je i iskusan, dok je spotlight naravno bio na Olji kao frontwomanici. Malo smo pričali o njezinim vokalnim mogućnostima i konsenzus je da je cura svoj dio posla obavila sasvim dobro, možda je nedostajalo više žestine u zahtjevnijim dionicama kao npr. u refrenu pjesme «Gori grad» ali jebiga, cura nije Monserat Caballe. Ja osobno mislim da je bila previše statična i da bi se trebala osloboditi, biti spontanija, to što je u par navrata sjela na pod ili čučnula djelovalo je previše sračunato. Ipak, u nježnijim trenucima koncerta poput starog favorita «Na ivici» ili obrade Boya kojom su zatvorili svoj set, «Gde možemo se sresti», Olja je pokazala kako i svedena interpretacija može izvući na površinu vulkan emocija.
I dok se od novih stvari i očekivalo da zvuče dobro uživo, najprijatnije su me iznenadile starije stvari benda – prije svega «Ćutanje» s njihovog prvog albuma koja je zadržala svoj shoegazing štih uz oštriji i precizniji gitaristički rad koji ukazuje na spoj zanesenosti benda iz rane faze i novostečenog koncertnog iskustva. Sat vremena vrlo ugodne svirke benda koga možete voljeti ili mrziti (ili totalno ignorirati, to je vaša ustavna sloboda) ovisno o tome volite li takav indie rock ili ne, ali uživo stvarno nemam što zamjeriti bendu.
http://www.myspace.com/autopark
I dok je prostor Studija M Autoparku jako dobro odgovarao, pitao sam se kako će zvučati raskalašena osmeročlana nakupina ljudstva iz Sombora koja se odaziva na ime Neozbiljni pesimisti. Gledao sam ih u Somboru prošle godine i ostavili su dobar utisak svojom varijantom vojvođanskog gogolbordelizma oličenog u njihovom «antiglobal ento punku», a ovaj nastup u Studiju M poslužio im je kao promocija svog konačno izašlog debi albuma za novosadski SKC mada, da budemo iskreni, većinu pjesama činile su stvari s drugog albuma koji će se tek pojaviti. Malo apsurdna situacija, par dana ranije pojavi ti se prvo službeno izdanje a ti već uživo pičiš stvari sa sljedećeg izdanja jer su ti ove već dopizdile. A kome i ne bi, dvije godine su čekali da ih netko izda…
Ono što karakterizira nastupe Pesimista je energija koja pršti na sve strane poput vode iz probušene cijevi. Taj ludi spoj klasičnog rock instrumentarija i violine, klarineta, trube i perkusija, odnosno punk energije i etno ili narodnjačkih motiva nije možda za svakoga, ali to je ta neka neukrotiva raspojasana zabava koja nije mogla doći do punog izražaja u strogo kontroliranim uvjetima snimanja u Studiju M. Dva Igora, jedan vokal a drugi violinist i trubač, svojski su se trudili animirati publiku da aktivnije sudjeluje u hepeningu, ali nisam primjetio da se itko ustao sa stolice.
Redali su se hitovi, kako oni poznati od ranije («Proleće», «Ogledalo», «Narodno veselje») tako i oni budući, od kojih sam već spomenuo reggae obradu Azrinog kultnog «Nedjeljnog komentara», no pravi hit, ma kakav hit, hitčina, bit će nabrijana i raskalašena skoro punkerska rasturačina «Divan dan» koju sam prvi put čuo uživo a koja bi i slona natjerala na poganje. Nove stvari drže se provjerene formule s debija, ne znam kako će zvučati na albumu ali uživo su Pesimisti rokali, nastup im je imao izraženiju rock oštricu i stvarno moram ponoviti da mi nije jasno kako to da ovakav opako lud bend još tavori na marginama umjesto da pune arene i gostuju u Grandovim emisijama poput likova o kojima govore u «Hit paradi».
Studio M možda nije bio najprikladniji prostor za pučku veselicu koju Pesimisti priređuju, ali opet, uživao sam u čistoći zvuka gdje se svaki instrument savršeno čuo, što vjerojatno više nikad neću doživjeti kod njih. Pogotovo na kojekakvim seoskim vašarima gdje će, po svemu sudeći, biti osuđeni da sviraju, a tonac će im biti vlasnik lokalne birtije koji će se izgubiti pokušavajući da sve te instrumente poveže u smislenu cjelinu. Ali, to je cijena koju plaćaš kad se baviš rawkenrolom…
http://www.myspace.com/neozbiljnipesimisti
http://www.neozbiljnipesimisti.com/
Prva večer ovog trodnevnog hepeninga pokazala je kako i žanrovski totalno različiti izvođači poput Autoparka i Pesimista mogu dobro funkcionirati zajedno. Slušati svirke u ovom prostoru naprosto je sjajno iskustvo i vjerujem da će i sljedeća dva dana biti podjednako dobra. A što je najbolje od svega, fajront je bio u pola 12 tako da sam imao vremena još i skočiti do CK13. Eh, kad će se vratiti ta stara dobra vremena kada su svirke završavale do ponoći a ne počinjale tada…Jebiga, ostario sam…
Ozbiljni optimist Hadžo
zlihadzoponovojase 