Instrumentalni trio iz Našica protutnjao je osječkim klubom Exit rušeći sve pred sobom. Mi koji smo preživjeli pričamo o tome, a vjerojatno ćemo pričati još dugo…
Nova godina i nova koncertna sezona u klubu Exit počela je praskom. Glazbenim dakako, onih drugih praskova mogu se samo sjećati… Što je dobar znak uzevši u obzir da je tijekom siječnja Osijek mrtav grad, čak mrtviji nego inače… Exit je pripremio dva koncerta prvi vikend u siječnju, a u isto vrijeme u Orahovici održavao se House Of Pablo festival u organizaciji Dostave zvuka. Dobro, nije baš za istu ciljanu publiku ali šteta što je po običaju došlo do preklapanja, tako da smo ekipa i ja odlučili da u petak ovjerimo Portman u Osijeku a u subotu odemo do Orahovice gdje ćemo gledati – Portman, ali u duetu sa She Loves Pablo. No, kao i inače kad ja nešto planiram, to ili propadne ili se ostvari samo polovično, pa sam Portman odgledao ali u subotu ipak nismo išli za Orahovicu. Jebajiga!
U klub sam stigao oko pola 12, točno u sekundu kad je bend počinjao svirku što je savršen tajming. S Exitom imam loša iskustva po pitanju počinjanja koncerata, međutim ovo je bilo relativno podnošljivo. Mislim da (ispravite me ako griješim) kad koncerte radi sam klub onda znaju početi oko 23 h ili nešto kasnije, ali kada ih radi netko izvana to se zna protegnuti do iza ponoći. Zato se mene može vidjeti u te sitne noćne sate kako stojim ispred obližnje pekare s pecivom u ruci i čekam da čujem hoće li svirka početi – ako počne dok sam tamo, OK; idem unutra, ako ne, idem kući. U najgorem slučaju pojeo sam pecivo ili burek pa nisam džaba dolazio do Tvrđe. U petak sam imao sreće…
Exit je bio solidno popunjen (oko stotinjak ljudi) od kojih sam većinu viđao na ranijim svirkama što znači da klub ima stalnu i vjernu klijentelu. Bila je tu i skupina Našičana koji su očito vjerni pratitelji benda jer ih prate gdje god sviraju u blizini. A Portman su u posljednje vrijeme dosta svirali, svaki vikend su bili negdje i promovirali svoj posljednji album, pa je bio red da nakon Đakova i Vinkovaca dođu i do Osijeka. Odmah u oči upada prisustvo tone pedala s efekatima i odsustvo stalaka za mikrofon – kada se htio obratiti publici, Josip je koristio mic za ozvučavanje bubnja.
Davor (đitra), Josip (bas) i Ivan (bubnjevi) krenuli su furiozno i u glavu, kako to i doliči jednom od najboljih domaćih instrumentalnih (po nekima i ne samo instrumentalnih) bendova. Instrumentalni tornado koji poput buldožera gazi sve pred sobom i ne uzima taoce i u kojemu se čuju utjecaji post rocka, metala, stoner rocka, sve garnirano s malo psihodelije. Davor poput pauka plete mrežu akorda uz upotrebu cijele palete efekata, prije svega delaya, na trenutke melodične i nježne kao u Feragostovoj himni „Kukavica“, na trenutke bučne i do bola distorzirane kao u staroj „Skejbor Indisisajzer“ pa do psihodeličnim math rockom obojene „Pereskesije“ gdje do izražaja dolazi i snažna ritam sekcija: precizni, usvirani i ubojiti, Josip i Ivan svojom dinamikom savršeno prate Gavorove fraze na gitari i zajedno tvore moćnu ali istovremeno i duboko atmosferičnu glazbu. Nije lako slušati instrumentalne bendove, a kad te neki od njih uspije natjerati da sat vremena stojiš u prvom redu i upijaš svaki zvuk, onda to nešto znači. A Portman imaju tu kvalitetu.
Dobro, znaju ga malo i smoriti: kad su negdje na samom kraju svirke krenuli sa solažama i jammiranjem meni kao poznatom neljubitelju gitarskog onaniranja je to bilo malo too much, a nisam bio jedini: prišao mi je jedan friend i rekao: „Ova je stvar baš imala trajnu vrijednost“ aludirajući na moje povremene kritike kako pjesme nekih bendova imaju trajnu vrijednost jer traju li ga traju i nikako da stanu.
Portman su sat i nešto sitno jebali staricu majku svima, no onda je starica majka odlučila uzvratiti udarac. Nakon službenog dijela svirke, kad je bend već počeo razmontiravati borbenu opremu, publika ih je zdušno zvala na bis i oni su se predomislili, međutim od bisa nije bilo ništa. Starica majka je bacila neku kletvu ili urok na Davotovo pojaćalo i, unatoč svim naporima koje je uložio liječnički konzilij u sastavu Davor i tonac Majkić, nije bilo druge nego proglasiti smrt pacijenta i poslati sve nas za šank da osvježimo grlo. A pojačalo su tek nedavno nabavili, još je boja na njemu svježa… ‘Beš takvu investiciju!
Poslije svirke popričao sam malo s bendom, a s drugom Igichem iz Debeljaka sam se složio kako su Portman u samom vrhu instrumentalnih bendova u Rvata. Iako nikad nisam prebolio Don’t Mess With Texas i njihov klavir, oni su danas pokojni, a nasljedili su ih jako dobri Storms, a predložio sam mu da ovjeri i Riječane iz benda Uma Thurman i njihov stoner rock/sludge zvuk. Upravo su izdali svoj debi album i bilo bi dobro da dođu opet do nas, gledao sam ih prije godinu i kusur u sklopu RI Rock bus turneje i oduvali su. Bambi Molesterse ne računam jer imaju i pjevanih stvari u set listi…
I eto, odličan koncert koji je mogao trajati još jednu dvije pjesme da se nije umiješala viša sila. Portman su potvrdili svoju kvalitetu koja uživo ima dimenziju više u odnosu na studijske snimke i svakako ih treba vidjeti kad vam se ukaže prilika. A ja sam bio sretan što sam se lijepo prošetao i došao kući u pristojno vrijeme, nešto iza jedan ujutro. To mi se ne događa baš često u zadnje vrijeme…
Distorzirani Hadžo
https://hr-hr.facebook.com/pages/PORTMAN/107943042573274
zlihadzoponovojase 