Preksinoć su Osječani dobili dvostruki pozdrav iz Beograda – posjetili su ih stari znanci iz Darkwood Duba i premijerno u našem gradu KKN. Imao sam određene rezerve oko toga na što će ovo ličiti, ali pokazalo se da su moje bojazni bile neopravdane i ovo je bio sjajan koncert!
Bila je dobra odluka da drug M. i ja odemo s DORF-a prije projekcije filma o Avdiću jer koncert u kinu Europa počeo je točno kako je bilo i najavljeno, desetak minuta iza 22 h. Mi smo doduše u kino stigli pola sata ranije, no kako unutra nije bilo ni psa, otišli smo na cugu u neku birtiju pod Dravom i vratili se par minuta iza 22 h, taman dok su se Kanda Kodža i Nebojša penjali na stage.
Naime šta: ovaj koncert, kao i velik broj drugih u kinu Europa, radi agencija Luminis, a oni su se do sada pokazali kao vrlo striktni što se tiče početka, završetka i trajanja koncerta. I to sam već više puta pohvalio jer su izgleda jedini promoter rock i urbanih svirki koji inzistira da svirke počinju ranije, a ne u 11, ponoć ili 1 ujutro. Šteta što ovakvih koncerata nema više, jer u kinu znaš da će bina biti velika, zvuk i rasvjeta kvalitetni, ali da bi se to postiglo moraš imati i velika imena koja će takav trošak moći pokriti, a takvih baš i nema mnogo. Čak je i ovaj koncert bio koncert visokog financijskog rizika: KKN su ušli u prvu ligu srbijanskog rocka ali su u Hrvatskoj još dosta nepoznati, dok su Darkwoodi popularni ovdje, ali prije godinu i kusur njihov koncert u klubu Medium bio je otkazan zbog slabog interesa. Ovoga puta koncert se održao pred nešto više od 350 ljudi. Jesu li se organizatori uspjeli pokriti ne znam, ako je i bio zaron vjerojatno nije bio dubok, ali za utjehu im ostaje to što su osječkoj publici priuštili odličan koncert.
Kanda Kodža i Nebojša (https://sr-rs.facebook.com/pages/Kanda-kod%C5%BEa-i-Neboj%C5%A1a/8896469555) je kvintet mojih starih drugara i bend koji pratim već godinama, no u subotu su prvi put svirali u Osijeku, a i u cijeloj Hrvatskoj ovo im je bio tek peti ili šesti nastup. Vjerojatno su mnogim Osječanima bili nepoznanica, ali nakon sinoćnjeg nastupa mislim da to više nije slučaj. Ako ste čitali moje reportove iz Sombora ili Bačke Palanke od ljetos, onda znate da su KKN postali pravi rock bend s dvije gitare i plesnom reggae ritam sekcijom, s mnogo solaža i jamming vibre koja pokazuje velik odmak od starog zvuka benda. Pomaže i to što je ekipa već dosta dugo zajedno, dišu kao jedan, i ta kompaktnost svirke došla je i sinoć do izražaja.
Obzirom da se nije znalo kakav će feedback imati, KKN su dobili samo 45 minuta za predstavljanje presjeka svoje karijere, pa smo tu čuli miks starijih hitova poput „Štastopojo“ ili „S.A.T:“ do onih novijih poput „Pašću u svest“ ili „Divni dani u kafani“, a izveli su i fantastičan novi singl „Sve je stalo u rock’n’roll“ s nadolazećeg albuma koji se očekuje na proljeće. Karizmatični vokal Oliver Nektarijević bio je u društvu svoje „pljoske“ s vatrenom vodom od koje se nikad ne odvaja na svirkama, no ovaj su put izostala njegova kenjanja između pjesama (kako se sam elokventno izrazio na kraju svirke) koja su postala bendov zaštitni znak gotovo podjednako koliko i njihova glazba. KKN su kupili osječku publiku u tolikoj mjeri da su ih ovi glasno dozivali na bis i bend je nekoliko trenutaka zbunjeno stajao na bini očekujući od organizatora možebitno zeleno svjetlo za još koju stvar, no ovaj je cezarovski pokazao palac prema dolje, sigurno zbog striktnog rasporeda, tako da bisa ipak nije bilo. Whatever, KKN su se predstavili u odličnom svjetlu i ovo bi im mogla biti odskočna daska za jači proboj u Hrvatskoj, jedinom tržištu u regiji koje do sada još nisu osvojili.
Odmah poslije nastupa Oliver me vidio u publici i pozvao da dođem do backstagea zajedno s još jednim likom koji je nosio majicu s natpisom KKN i bilo je i više nego očigledno zbog koga je on došao tamo. Malo smo se podružili i popričali, a bend je htio da dovedem i „onog kuštravog freaka“ (misle na druga M.), no kako ga nisam uspio odmah locirati, sredio sam da se vide poslije svirke. Izgleda da freakovi privlače freakove, što da vam kažem…
Mogao sam ostati gore s njima cijeli nastup, ali profesionalac kakav već jesam (ahm ahm) odlučio sam provjeriti kako sada zvuče Darkwood Dub (https://hr-hr.facebook.com/DarkwoodDub, http://www.darkwooddub.rs/) koje sam također gledao mali milijun puta ali mi nikada nije sjelo njihovo kooptiranje Vasila Hadžimanova u bend, plus njihov posljednji album „Vidimo se“ bio je njihov najslabiji do sada, barem za mene. Vuča i drugovi postali su malo ritmičnija verzija VH benda, no vidi vraga – ovaj put ekipa je došla kao kvartet, bez Vasila, i održali jedan od najboljih nastupa u posljednjih nekoliko godina.
Dvorana kina solidno se popunila do njihovog nastupa. Darkwood Dub su inače stari osječki znanci koji su se, za razliku od KKN, i kod nas uspjeli pozicionirati i steći vjernu publiku kao jedan od najzanimljivijih beogradskih sastava 90-ih. Mnogi Osječani još se uvijek sjećaju njihovog legendarnog nastupa na UFO festivalu prije desetak godina kada su dočekali zoru plešući s njima (ja nisam; čekao sam negdje do 3 ujutro, popizdio od čekanja i ultimativno otišao kući. Čemu, kad sam ih ionako više puta gledao po festivalima i samostalnim svirkama u nekim malo normalnijim terminima?).
Bez klavijatura, iako uz malu pomoć matrica koje su pojačavale njihov sound, Darkwoodi su se vratili zvuku iz svojih najboljih dana, 90-ih godina – sirovom, ogoljenom dubu s naglaskom na plesnoj ritam sekciji i gitari ukrašenoj brojnim efektima. Koncert je bio prepun pjesama s albuma iz tog razdoblja s naglaskom na, po mnogima, njihov najbolji album „Elektro pionir“ (naslovna stvar, „O pustinji“, „Supernova“ i „Zapremina tela“), a izveli su i pjesmu „Ptice“ sa svog debi albuma „Paramparčad“ koju nikada do sad nisam čuo uživo, a čak i njihovi najredovitiji koncertni pratitelji nisu imali prilike često ju čuti u njihovoj set listi.
Uz odličnu reakciju rasplesane publike, bend je izveo i klasike poput „Dorćolca“ ili „Kolotečine“ da bi potom ubacio u petu brzinu uz plesne bombe poput „130“ i „Nedaleko odavde“ koje su gotovo sve prisutne natjerale na ples. „Nedaleko…“ je označila i službeni kraj koncerta, no na uporno dozivanje osječke publike Darkwoodi su se vratili na bis i odsvirali hit s posljednjeg albuma „Nešto sasvim izvesno“ te produljenu, hipnotizirajuću „Zapreminu tela“ s kojom obično zatvaraju svoje nastupe, pa je tako bilo i ovaj put. Sat i pol odlične svirke koja je još jednom pokazala koliko je ovaj bend dobar bez suvišnih elemenata poput klavijatura. Kad čuješ kakve sve zvukove Bojan proizvodi na gitari te kako ga fino i filigranski precizno prate Lav za bubnjevima i Miki na basu, uz Vučine ritmične, mantrične scenske pokrete – DD-u nitko više ne treba. Sad, je li Vasil ispao iz slike samo trenutno (znam da ima novi solo album kojeg promovira) ili će tako i ostati ne znam, ali ovo su Darkwoodi kakve najviše volim, a vidim po odličnom prijemu osječke publike da ni njima nisu mrski… OK, najvjerniji fanovi, unatoč upornom traženju između pjesama, ipak su ostali uskraćeni za kultnu „Usamljeni hašišar“ s njihovog debi albuma ali ne možeš sve imati u životu…
Oprostio sam se od ekipe u backstageu, a Darkwoodima sam rekao isto ovo što ste sad pročitali u recenziji. Osjećao sam potrebu da im to kažem licem u lice a ne preko tipkovnice i na udaljenosti od 300 km. Sad, koliko će im to značiti u životu ne znam i ne tiče me se…
Sve u svemu, ovaj nastup bio je još jedno koncertno osvježenje u skromnoj ponudi kvalitetnih rock svirki u gradu i nadam se da će ih biti još više, a da ćemo i KKN i DD uskoro opet imati prilike vidjeti ovdje.
Hadžo u kolotečini
zlihadzoponovojase 