Jako dobrim nastupom dugoselskog Olovnog plesa završeno je možda i najgore Osječko ljeto mladih ikada organizirano. Iako je konkurencija za tu titulu u posljednjih 5-6 godina prilično oštra, ovogodišnji OLJM bio je seljačija neviđenih razmjera, kirvajsko-svatovska pijanka za studente plitkog džepa i još pliće pameti…
I otkud sad Olovni ples u svom tom jadu i čemeru? Kad sam prije desetak dana pisao o programu ovogodišnjeg OLJM-a iznio sam tezu da u Studentskom zboru izgleda postoji neka alternativna ili progresivna struja koja je pokušala spriječiti da festival bude najgora parada pijanstva i kiča pa su uvrstili njih i beogradskog repera Marčela. Penis! Ispostavilo se da nema takve alternativne struje, nekog iole normalnog u tom tijelu, već je ovaj bend dovukao Nino Zubčević, tajnik osječkog ogranka HUZUK-a (Hrvatske udruge za znanost, umjetnost i kulturu) i lik koji je stajao iza poznatog osječkog International Jazz & Blues festivala.
Naravno da ni ova večer nije mogla proći bez zajeba. Naime, OP i Marčelo trebali su nastupiti u Manježu u sklopu osječkog kampusa, no kad sam se našao s ekipom na cugi u Old Bridge Pubu da odradimo dugo dogovarani intervju, saznao sam da je nastup Marčela otkazan, a da oni sviraju s tamo nekim tamburašima u šatoru u dvorištu Vege. Vrlo korisna informacija za koju gotovo nitko nije znao, ne bih ni ja da se nisam našao s njima pred tonsku probu, a da je kolateralnih žrtava tog neznanja bilo više saznat ćete negdje pred kraj ovog teksta.
Elem, odradismo mi intervju i bogami dugačak je k’o ep o Gilgamešu ali šta da se radi, momci vole pričati; potom su oni otišli na tonsku a ja kući da nešto ubacim u kljun. Kad sam se oko cenera vratio natrag dočekao me prizor prazne Vege: kao i prethodnih večeri, ljudi su navikli da koncerti ne počinju prije 23 h i nije bilo gotovo nikoga. Naravno, prethodnih večeri si imao samo jedan bend pa je i logično da krenu tek iza 11, ali kako se program totalno pretumbao i OP su završili kao de facto predgrupa tamburašima, kad su se oko 22 20 popeli na binu bilo je žalosno gledati tih 20-ak, možda 30-ak ljudi koji su si dali truda doći malo ranije.
Ekipa iz Dugog Sela nema sreće s ovim prostorom jer su posljednji put u Osijeku nastupili na istom mjestu prije četiri ili pet godina u sklopu UFO festivala dok je još bio dan i također pred malim brojem ljudi. U međuvremenu je bend od indie lo-fi do-it-yourself benda dogurao do ugovora s velikom izdavačkom kućom (Croatia Records), dva albuma i vrćenja po svim postajama u Hrvatskoj, uključujući i one u Slavoniji gdje je poznato da glazbeni urednici drže glavu u pijesku k’o nojevi kada su u pitanju novi bendovi i njihovi promocija, no osječka publika taj memo o uspjehu benda očito nije dobila. No, tko ih jebe, njihov gubitak jer ovo je bio stvarno dobar koncert.
Kvartet kojeg čine Tomislav Zorić (vokal i gitara), Stpe Periša (gitara i vokal), Vjeran Pavlović (bas) i Bojan Rađenović (bubnjevi) otkako je objavio svoj posljednji album „Nulti dan“ promijenio je repertoar i uglavnom sviraju stvari s njega. To znači da izvode vlastite stvari za koje su uglavnom sami napisali tekstove i onda ih provukli kroz svoju mašinu u kojoj se miješaju blues, folk i americana s malo elemenata countryja i popa, kao na aktualnom singlu „Svi spavaju“ koji je po meni jedan od top singlova ove godine. Jedan friend rekao mi je da ga OP podsjećaju na Goribor što mislim da je točno utoliko što oba benda svoje izvorište imaju u bluesu, ali ga dekonstruiraju na različite načine i proizvode različit, iako u oba slučaja zanimljiv zvuk.
Kod OP-a je posebno zanimljivo to što imaju dva totalno različita vokala – smirenog i „clean“ Tomu i „grubog“ Stipu koji privlači najveću pozornost na bini svojim scenskim ludiranjem, podvriskivanjem, skakanjem i daje dinamiku nastupu benda. Dodajte tome i čvrstu ritam sekciju dvojice uigranih momaka i imate vrlo dobar bend, osobne afinitete po strani. A OP su više od toga, po meni oni su jedno os osvježenja na učmaloj HR rock sceni i da, to je pomalo hermetična glazba i nije za svakoga, a pogotovo nije za Osječane. Do kraja njihovog nastupa skupilo se nešto malo više svijeta ali bilo je očito da nitko nije došao zbog njih već su jedva čekali da se ekipa skloni i prepusti binu tamburaškim govnima.
A ja sam zadnjih par pjesama benda propustio jer me privela jedna cura da napravimo kraći intervju za emisiju „Brtva glave“ koja se emitira četvrtkom navečer na Radio Osijeku. Za emisiju sam čuo ali ju nikad nisam slušao jer – budimo iskreni – tko danas sluša Radio Osijek? – tako da neću čuti ni na što će ovo ličiti ali rekao sam par lijepih riječi o Olovnom plesu i par manje lijepih riječi o ovogodišnjem OLJM-u. Mislim, posrao sam ih neviđeno ali to ništa neće promijeniti na stvari – i sljedeće godine OLJM će raditi isti ovi drkaroši i lezilebovići i on će opet biti kulturni fijasko i ja ću se opet pjeniti kao Faks Helizim i Zemlja će se i dalje vrtjeti oko svoje osi. Misli, stvarno, ako je današnja studentarija naša budućnost, otkazujem pretplatu na nju!
Hadžo olovnih nogu
P. S. Obećao sam reći nešto o kolateralnim žrtvama ovog zajeba s promjenom rasporeda. Nisam zaboravio. Izlazimo drug M. i ja iz Vege taman prije početka tamburaša i prilaze nam dva lika i pitaju je li počeo Olovni ples. Kad smo im rekli da je počeo ali i zavšio bili su vidno razočarani jer su očekivali da ni ova svirka neće početi prije 11 kao i prethodne. Ali oni su bar pogodili prostor gdje se svirka održavala. Krenemo mi dalje i par sekundi kasnije nabasamo na druga O. koji je postavio isto pitanje i podjednako se snuždio kad je čuo odgovor. Ali on je išao bicom do kampusa i kad je vidio da je tamo sve u mraku zaputio se do Tvrđe i – pojeo govno. Utjeha mu je da će OP nastupiti navodno na jesen u Novom Sadu tako da ćemo tamo ići, a bilo bi dobro i kada bi netko od lokalnih promotera pokazao malo hrabrosti i zdravog razuma i doveo ovaj bend u neki od osječkih klubova.
https://www.facebook.com/olovni.ples
http://olovniples.bandcamp.com/
zlihadzoponovojase 