Evo, kao što obećah pri ponovnom otvaranju zle butige, nakon kraće ljetne stanke krećem s rješavanjem nekih nagomilanih zaostataka, a prvi u nizu bit će izvještaj s predavanja Marka Brecelja održanog prije gotovo dva mjeseca. Kašnjenje ovoga puta, za divno čudo, nije moja greška.
Naime, umjesto da čitate ove moje gluposti trebali ste gledati film s istim tim predavanjem jer je dogovor bio taj da će ekipa iz udruge StripOS, koji su i doveli Brecelja u naš šor, snimati predavanje pa da će ga okačiti na svoju stranicu a ja da ću preuzeti link. Predavanje je snimljeno, čak s dvije kamere, ali niti jedna verzija nikada nije došla do mene. Pa kako od tog filmića po svemu sudeći neće biti ništa, po tko zna koji put morao sam se uzdati u se i u svoje kljuse…
Dakle, Marko Brecelj, lider slovenske avangardne rock skupine Buldožer ponovo je krenuo stazama revolucije po prostorima bivše države na još jednu od svojih brojnih prijateljskih ofenziva. Ovoga puta najprije je gostovao u Koprivnici, potom skočio do Vinkovaca i Osiejka, da bi ovu etapu završio u Beogradu. Bilo mi je žao kad sam čuo da je nastupao u vinkovačkom Walkowu večer ranije jer bi naša vesela ekipa sigurno skočila i tamo da ga ovjeri, ali nismo uopće znali da je lik tamo. Walkow se baš ne ubija od reklamiranja svojih koncerata pa ako ne ideš svaki dan na njihovu Facebook stranicu propustiš svašta nešta.
Program u Osijeku zamišljen je tako da prvog dana Marko u zgradi Aristotelice u Kampusu održi svoje predavanje o mekom terorizmu, a druge večeri održi koncert u kafiću Roko. Izvještaj iz Roka ste pročitali (koga to zanima), pa da vidimo kako je bilo na predavanju…
Inicijalni dogovor je bio da dođem tamo u 17 h, sat vremena prije početka predavanja kako bih s njim odradio intervju. Ja sam naravno došao i – popušio maunu. Marko je tek krenuo iz Vinkulje i bio je na putu. Što je tu je, sjeli smo u kafić Kampus po onoj najgoroj žezi, naručili cugu i čekali Godota.
A Godot se ipak ukazao, s malim zakašnjenjem doduše ali bolje ikad nego nikad. Zapravo, prvo se ukazao TMBK – Tehnički i moralno besprijekorni krš, 35 godina star Renaultov kombi ljubljanskih registracija oblijepljen natpisima „EUshit“ i „SLOshit“, šklopocija koja je djelovala kao da ju je izumio Grunf u nekom od svojih manje inspiriranih trenutaka (zar je moguće da takvi trenuci postoje?. Iz pretrpanog TMBK-a izašli su Marko i njegova družica Arijana i počela je velika akcija istovarivanja i nošenja stvari do učionice na prvom katu zgrade. Mene je zapala kartonska kutija s jagodama koje je Marko pripremio kako bi valjda zasladio svoje predavanje. I bile su jako dobre, ne previše slatkaste i nimalo gnjecave, što je kod jagoda bitno. Drugarica V. i ja štreberski smo sjeli u prvu klupu, valjda da bi bolje vidjeli i čuli, a pogled na prepunu učionicu govorio je da je za većinu nas ovo bio povratak u školske klupe poslije dugo dugo vremena – ja sam u školi posljednji put sjedio otprilike u vrijeme atentata na nadvojvodu Franju Ferdinanda…
Dakle, što je zapravo meki terorizam? To je serija javnih događanja, performansa koje su Brecelj i njegovi pristaše aktivisti organizirali po Sloveniji tijekom posljednjih godina, usmjerenih protiv sustava, krupnog kapitala, lokalnih političara, klerofašizma, NATO saveza ili EU-a. Te akcije mekog terorizma zapravo predstavljaju i pokušaj otpora pojedinca ili grupe ljudi preovladavajućem stanju stvari a ono je da pojedinac uvijek najebe. Breceljeve akcije usmjerene su na to da i sustav vlasti ponekad najebe. Radi se o duhovitim, provokativnim i politički angažiranim akcijama koje su bile bliske osječkoj publici različitih generacija, sudeći barem prema smijehu koji je odzvanjao iz učionice tog vrelog popodneva.
Kako to otprilike izgleda? Brecelj nam je opisao jednu od svojih prvih akcija mekog terorizma, kada su on i njegovi jataci „oteli“ skupinu američkih vojnika. Dakle, u Kopar je došao jedan američki nosač aviona i običaj je da vojnici s njega tijekom boravka u gradu gdje su pristali pomažu lokalnim udrugama pri čišćenju, uređenju ili izgradnji njihovih prostorija. Brecelj ih je ljubazno pozvao u svoj klub MKC, pa kad su Ameri stigli, dočekao ih je veliki natpis na vratima ”Thank you”. Ispod toga pisalo je ”but”. Kad su Ameri ušli unutra, s unutarnje strane vrata stajao je natpis ”We refuse your help”. Zbunjenim Amerikancima Marko je objasnio da su upravo oteti od strane njegovih mekoterorista te da imaju opciju ostati u zarobljeništvu ili otići ako žele. Tko bi rekao, hrabri američki vojnici odabrali su ovu potonju opciju napustivši klub s velikim „wtf“ iznad svojih glava…
Predavanje je zbog kašnjenja bilo dosta zbrzano i skraćeno tako da smo ostali uskraćeni za neke od Breceljevih snimljenih i dokumentiranih bisera poput bombardiranja američkog veleposlanstva u Ljubljani papirnatim avionima i balonima na zrak (Brecelj i njegova mekoteroistička bratija je došla pred zgradu veleposlanstva na koju su bacali papirnate avione, dok su nogama gazili balone čije su eksplozije oponašale eksploziju bombi kojima su američki avioni u to vrijeme „uvodili demokraciju“ u Irak). Izostala je i urnebesna projekcija filma o utišavanju zvona na koparskoj crkvi kada su Brecelj i ekipa obložili čekiće zvona tkaninom, tako da kada su zvona zvonila na misu ništa se nije čulo. Na taj je način Brecelj upozorio na sve rašireniju pojavu klerofašizma kojeg je u Sloveniji utjelovio tadašnji nadbiskup Rode.
Ali, ipak smo vidjeli jedan film pod nazivom „Vatentat“ i to je možda i najurnebesniji akt mekog terorizma izveden do sada. Na svečanoj proslavi Koparskog sveučilišta Brecelj se nepozvan ušetao među gospodu u odijelima i kravatama i njihove gospođe u otmjenim večernjim toaletama noseći na sebi dugu kabanicu, veliki kineski šešir i s gomilom balona u rukama. Već zbunjen pogled mlade hostese koja očito nije znala što će s njim vrijedi zlata. Posjela ga je negdje u sredinu hale a ostali gosti su se vidljivo trudili ponašati kao da on ne postoji. Nakon uvodne točke kada je jedna pjevačica otpjevala ”Gaudeamus Igitur”, Brecelj je iz džepa izvadio cijev puhalicu u koju je stavio kuglicu od papira i kada se na binu popeo slovenski premijer Rupel u stilu afričkih domorodaca dobro odmjerenim hicem pogodio ga je usred čela. I sada slijedi urnebes: Rupel je stao s govorom i zbunjeno se okretao po prostoriji tražeći tko ga je to gađao, a tamo među svim tim kravatašima sjedi jedna spodoba s kineskim šeširom i balonima u ruci. To me podsjetilo na onu legendarnu scenu iz „Crne Guje“ kada se Crna Guja našao kao optuženik pred sudom i tužitelj pita svjedoka: „Vidite li vi tog vraga ovdje u sudnici?“, a ovaj viče: „Da, to je on!“ i upire prstom u Crnog Guju pored koga sjedi, glavom, bradom i repom, sam Nečastivi sve s rogovima na glavi i s vilama u ruci. Priceless! Premijer je nastavio čitati svoj govor praveći se da ne zna tko ga je pogodio, čak i kada je dobio još jednu kuglicu u glavu. Najbolja fora je ta da nitko oko Brecelja nije reagirao, nisu ga čak niti pogledali. Doista su se pravili kao da tog stranog tijela nema među njima. Sjajna zajebancija!
Jedan dobar dio predavanja Brecelj je posvetio svom izmetu kojega je izlio u gips ili tako nešto i namjerava ga poslati kao dar odabranim predstavnicima slovenske vlasti, ali unatoč nekim duhovitim situacijama poput opisivanja „zamanih“ mirisa u kombiju dok su tu skulpturu nosili sa sobom, cijeli taj pothvat ipak prelazi granicu dobrog ukusa i neću se više na njemu zadržavati.
Bilo je tu i dosta duhovitih „one-linera“ poput: Što su to predškolska djeca? To su oni koji više vremena provode pred školom, nego u školi, bilo je tu i dobre zajebancije s publikom, Breceljevog spoticanja o mjesece na hrvatskom ili potrage za odgovarajućom hrvatskom riječi da opiše svoje nestašluke, i sat vremena je prošlo kao za tren. Šteta što nismo bili u mogućnosti vidjeti integralnu verziju predavanja, ali bit će valjda još prilike…
Sve u svemu mi koji smo bili na predavanju bili smo više nego zadovoljni što smo imali prilike doživjeti rijetko ukazanje tog totalno opičenog lika, glazbenika, konceptualnog umjetnika, a odnedavno i mekog terorista. I sam Brecelj činio se ugodno iznenađen posjećenošću svog predavanja. Nadam se samo da je netko od mlađe ekipe tko je pohodio predavanje dobio kakvu zanimljivu ideju za neki svoj vlastiti performans ili instalaciju (a možda i za neki akt mekog terorizma, zašto ne, vjerojatno bi i Brecelju bilo drago da ima podružnicu u Osijeku), premda sumnjam u to. Mi smo u Hrvatskoj svog Brecelja imali i izgubili (Tomislav Gotovac) a pitanje je hoće li se i kada pojaviti netko toliko odvaljen da svojom inačicom mekog terorizma pokuša pružiti otpor institucijama poput Vlade, EU-a, NATO saveza, da ne govorim o bankama i korporacijama u službi neoliberalnog kapitalizma. Meta za napad ima napretek, pa makar i uz pomoć kuglica od papira ili papirnatih aviona…
Vatentator Hadžo
zlihadzoponovojase 