Odličan iako maniristički koncert dvojice virtuoza svjetskog glasa i čarobna večer u dvorištu Kazamata u sklopu Osječkog ljeta kulture.
Moram reći na početku da mi je ovo 11. koncert u posljednjih 13 dana. Ne vjerujete? Skrolajte malo niže po mom blogu, svi unosi su iz rubrike „Gdje sam bio“. OK, fali još izvještaj s trećeg dana INmusica, ali bit će i to kroz dan-dva. Jednostavno se nakupilo koncerata pa sam morao srediti zaostatke. No, što hoću reći? Ovakav niz nisam imao ni dok sam živio i radio u Zagrebu, pa kad mi opet kojekakav ološ počne prigovarati da sam mator i umoran, neka pogledaju gdje sam ja bio u posljednja dva tjedna a gdje su oni bili, kojekakvi dripci kojima se izlazak svodi na večernje pivo u osječkim kafićima uz prijenose nogometnih utakmica.
Ali ostavi to traga, umor me je sustigao i dok sam gledao nastup Vlatka Stefanovskog i Miroslava Tadića htio-ne htio osjetio sam u nekoliko navrata kako mi se oči sklapaju. Što nije bila posljedica dosadne ili zamorne svirke. Kažem to ako me je netko vidio da ispuštam zijev dovoljno velik da progutam tonca i njegovu kompletnu opremu…
Prošlo je punih pet godina nakon posljednjeg gostovanja ovog dvojca u Osijeku kojeg sam stjecajem nekih volšebnih okolnosti propustio. Gledao sam ih u Zagabriji prije ohoho godina i radovao me je ponovni susret s njima. Doduše, bilo je povuci-potegni jer je posljednji dan lipnja bio pravo jesenski kišan i tmuran, no poslijepodne se sve razvedrilo i koncert je bio održan na predviđenoj lokaciji, u dvorištu Kazamata. Sjajan prostor smješten neposredno ispod drevnih zidina osječke Tvrđe koji je dušu dao za organiziranje koncerata i drugih događanja tijekom toplih mjeseci ali do sada nije bio baš najbolje iskorišten. Tko zna, možda uspjeh ovog koncerta otvori oči nadležnima da se ovaj prostor može sjajno iskoristiti.
Koncert je bio rasprodan i preko 600 ljudi se našlo u dvorištu Kazamata. Ono što je odmah upalo u oči je prazan cijeli prvi red koji je bio rezerviran za dužnosnike i lokalne „velmože“, od kojih su se pojavili samo dvojica zamjenika gradonačelnika, što dosta govori o kulturi tih „velmoža“. No, to je bio njihov propust, tko ih jebe, ja sam nešto malo fotkao prvih par pjesama a potom sam se smjestio u jednu od tih praznih stolica (one udobne, crvene, što uz umor također objašnjava laganu dremku).
Stefanovski i Tadić su se na bini pojavili točno u 22 h, ono, cager na cageru. Nema kašnjenja, nema čekanja neke tamo ekipe, uostalom cijeli auditorij bio je pun (osim prvog reda) još i prije predviđena 22 sata. Vlatko je na glavi imao svoj tradicionalni kačket, a Miroslav fes, no zanimljivo je koliko su jedan drugom počeli sličiti tijekom sad već skoro 20 godina zajedničkog druženja i sviranja. Kao sijamski blizanci koji to nisu bili kada su se rodili, ali su to postali kasnije u životu. Zanimljivo…
Svoj nastup u trajanju od sat i pol najvećim su dijelom posvetili bogatom nasljeđu makedonske tradicionalne glazbe priuštivši nam sjajne obrade narodnih pjesama poput „Kasapsko oro“, „Makedonsko devojče“, „Oj ti momče Ohridnjanče“, „Prošeta se Janka Kumanovka“, „Dafino vino crveno“ (za koju je Vlatko rekao da je omiljena pjesma njegovog oca) te svima dobro poznate „Jovano Jovanke“, koje se mahom nalaze na njihova četiri zajednička albuma “Krushevo”, “Live in Belgrade”, “Treta majka” i „Live in Zagreb“.
Stefanovski se potvrdio kao majstor akustične gitare koji makedonski „soul“ ima u malom prstu, a njegovim čarolijama na gitari parirao je Tadić koji je na svojoj akustari bojao zvučnu sliku klasičnim i flamenko dionicama. Nije to bio ravnopravan boj dvojice titana, da se razumijemo, Stefanovski je bio uštekan u pojačalo pa je samim time igrao glavnu ulogu dok se „ištekani“ Tadić morao zadovoljiti ulogom vjernog, pouzdanog side-kicka. Čak je i u rijetkim obraćanjima publici Vlatko bio taj koji je govorio, Miroslav nije prozborio niti riječ.
Tijekom jednog od tih obraćanja publici Stefanovski je pohvalio lokaciju koncerta rekavši kako je to „vrlo zanimljiva i inspirativna lokacija“. I doista, dvorište Kazamata smješteno u srcu stare osječke jezhre sa svojim zidinama imalo je gotovo podjednako važnu ulogu u ljepoti koncerta kao i inspiracija izvođača. Zvuk je bio odličan, razgovjetan i tek uz sitna povremena iskakanja poput mikrofonije, no Kljun je to brzo riješio, a treba pohvaliti i veliku, čak preveliku binu s odličnim diskretnim osvjetljenjem. Mislim, budimo realni, njih dvojica sjede, mogli ste uštedjeti na troškovima i postaviti ih na dvije barske stolice…
Tehnički, ovo je bio koncert bez zamjerke, ali ja si ipak ne mogu pomoći: prca me taj dojam da je to ipak bio maniristički nastup dvojice virtuoza na gitari koji su sinoć u dvorištu Kazamata pokazali svu raskoš svog talenta, ali držeći se dobro poznatih i toliko puta utabanih staza makedonske narodne baštine. Ovo mi je bila repriza koncerta u Zagrebu od prije nekoliko godina i očekivao sam nešto više.
Gledajte, uzevši u obzir njihove pedigree (Vlatko dolazi iz rock miljea, Tadić iz klasike), činjenicu da žive na različitim krajevima svijeta (Skopje / Los Angeles), mislio sam da će se u njima probuditi istraživački duh, da će u maniri kapetana Kirka i ostatka ekipe iz „Star Dreka“ „hrabro kročiti gdje još nitko nije kročio“. Mauna! Stefanovski i Tadić držali su se glazbe koju obojica vole i poznaju (Vlatko je uz nju odrastao, Tadić ju je studirao i dobro upoznao) i to je rezultiralo sjajnom, telepatski preciznom svirkom, ali koja ipak nije izlazila izvan okvira očekivanog. Bilo bi zanimljivo čuti kako se makedonski / balkanski motivi preklapaju recimo sa španjolskim, da Tadić ubaci malo više iskre velikog Paca De Lucie ili da Vlatko poput Johna McLaughlina krene u istraživanje fusiona makedonske glazbe, jazza i indijskih ornamenata ili Ala Di Meole i njegovih pretumbacija jazza i latino glazbe. No, toga za sada nema, i predvidivost aranžmana i varijacije na temu je ono što me priječi da koncertu dam najvišu ocjenu.
Sve u svemu, jako dobar koncert, odličan prostor, a nama ostaje nadati se kako će gradska uprava konačno shvatiti kakav potencijal Grad ima u dvorištu Kazamata, secesijskom zdencu, amfiteatru na lijevoj obali Drave i drugim lokacijama koje bi se mogle (i morale) više koristiti preko ljeta. Da imamo više koncerata poput ovog…
Hadžo, momče Makedonče
http://vlatkostefanovski.com.mk/
https://www.facebook.com/vlatkostefanovski.mk
zlihadzoponovojase 