Šta je sad ovo, otkud Debeli precjednik dva dana zaredom na mom blogu? Jednostavno: nisam pojma imao da će dan nakon Novog Sada Debeljaci svirati u Somboru, a kako je Sombor blizu a nismo bili tamo neko vrijeme, jednostavno i brzo smo se dogovorili…
Da, tek na putu za Novi Sad saznali smo od druga M. da Debeljaci sviraju u Somboru dan kasnije. Drug M. inače radi u javnoj tvrtki tako da ima vremena na bacanje za razliku od nas ostale trojice koji smo nezaposleni i samim tim naše je vrijeme dragocjeno i ne možemo ga rasipati na kojekakve budalaštine poput traganja za informacija gdje Fat Pezident nastupa, no nije bilo potrebno mnogo zavrtanja ruku da ista četiri mušketira od prethodne večeri postignu dogovor oko novog izleta preko granice. Uostalom, u Osijeku se (po običaju) ionako ništa nije događalo, pa kad je već tako, idem tamo gdje događaja ima („Idem tamo gdje je sve po mom“, rekla bi Yaya).
Put do Sombora, osim što je kraći nego do NS-a, nije bio ni približno onako uzbudljiv kao noć ranije, no mislim da smo prethodne večeri potrošili dovoljno uzbuđenja za dva života. Po dolasku u Sombor prvo smo, kao i uvijek, otišli locirati bife Odžačar. Ispostavilo se da se nalazi nekoliko minuta pješice od korza, ali na onoj strani grada u koju do tada nismo zalazili. Mala birtija s dvije prostorije koja prima 50-60 ljudi plafon s drvenim stolovima i stolicama, još samo fale karirani stolnjaci i zakucane pepeljare, totalni retro thrash. Podsjetila me na kultne osječke birtije iz starih vremena, „Mosor“ ili „27. juli“, a čak je i „Zrinjevac“ fensi šmensi mjesto u usporedbi s „Odžačarem“. Ali, pijandurama u nama to se dopalo; cuga je doista jeftina (Coca cola 100 dindži ili oko 7 kuna) tako da, za razliku od Crne kuće, ovoga puta nisam ostao suhog grla… U uglu iza šanka se nalazi prostor koji služi kao bina, a zajeb je u tome što se tamo nalazi i wc tako da se moraš gurati pored benda da bi se olakšao, a najbolja fora je bila velika peć koja se nalazi točno pored bubnjarevog stolca. Dok na većini koncerata stavljaju ventilatore da bubnjarima bude lakše disati, ovdje su imali peć. Valjda su organizatori čuli da dolazi starija ekipa koja slavi 20 godina postojanja pa se treba pobrinuti za njihova bolesna križa i slabe bešike…
Kako je bilo još rano za svirku, završili smo izvidnicu i uputili se prema centru grada do pečenjarnice „Čili“ koja nam je omiljeno mjesto za klopu, uz „Tri šešira“ gdje jedemo na kašiku, ali ovaj put smo htjeli nešto čvrsto. Preporučujem čili pljeskavicu, jest da košta 300 dinara (20 kn) ali isplati se. Pogledajte fotke uostalom: ono na žaru su obične pljeske, a pored njih naše čili pljeske, stvarno izgledaju poput Gulivera u zemlji liliputanaca… Grlo smo osvježili u kavani „Kavana“ u Sokačetu gdje smo vidjeli neku ekipu klinaca s instrumentima i pitali smo ih čisto iz znatiželje ima li još neka svirka u gradu, rekli su da nema i da dolaze s probe, a na pitanje dolaze li do „Odžačara“ samo su prezrivo otfrknuli: „To su neki pankeri, mi smo rockeri“ (sa „c“). Izgleda da se za somborsku rock scenu može reći isto što i za osječku: mala bara a puno krokodila…
Negdje oko desetke smo se vratili na mjesto zločina i odmah smo ugledali ekipu iz Debeljaka kako sjedi za stolom uz šank i ližu svoje rane od sinoć. Iako su na svirku u CK došli gotovo mrtvi trijezni, sve su uspjeli nadoknaditi nakon nje, tako da je među njima bilo mrtvih i ranjenih. Prije same svirke popričali smo s mladom ekipom iz pokreta Alternativna omladina Sombora (https://www.facebook.com/AlternativnaOmladinaSombora) koji su ovaj koncert i organizirali u čast uspomene na 70. obljetnicu Batinske bitke i oslobađanja Sombora od mrskih nemačkih okupatora. Mlada ekipa koja ne dopušta revidiranje povijesti i zamjene uloga što danas imamo u kurikulumima i u Srbiji i u Hrvatskoj, dali su nam i po primjerak svog fanzina u kome se nalaze kratki razgovori s Debeljacima i Bomberom, kao i detaljan prikaz s koncerta „Ulice protiv fašizma“ održanog tjedan dana ranije u novosadskoj Fabrici.
Negdje oko 23 h na binu se penje lokalna podrška, hc punk bend P.R.S.O. (https://www.facebook.com/PRSOxHCxSo, http://prsohcxso.bandcamp.com/). Pet momaka s dva vokala postoje još od 2007. ali su se u međuvremenu raspadali i ponovo sastajali, prže žestoki, brutalni, zakucavački hc s tekstovima na srpskom jeziku i imaju jaku lokalnu podršku jer je tijekom cijelog njihovog nastupa među 50-ak okupljenih bila žestoka šutka. Energični su, dobro kontroliraju binu, a sviđa mi se dinamika među dva vokala (malo me podsječa na novije hc/metalcore bendove poput Alexisonfire ili Thursday). Basist im se u jednom trenutku popeo na šank i malo svirao odozgora, a neki likovi su šank koristili kao skakaonicu za crowd surfing. Bend je promovirao svoj novi materijal, EP „Naše vreme“, i to zvuči OK unutar svog žanra, no meni je to malo prežestoko i premonotono na dulje staze, a i šutka je bila pogibeljna pa sam se vratio za stol, prestar sam ja za ta sranja… J
Na koncertu smo vidjeli i dosta poznatih lica, bila je tu još jedna ekipa iz Osijeka (znači nismo mi jedini luđaci koji će zbog Debeljaka potegnuti čak u drugu državu), bio je tu drug Ahila iz novosadskog SKC-a (inače Somborac, ali nećemo mu to uzeti za zlo), a vidjeli smo i druga Pankera koji radi na benzinskoj stanici u Bogojevu iz koje se, kad god je on u smjeni, ore Bad Religion, Lagwagon, Pennywise i slični bendovi. Mislim da je to jedina benzinska na svijetu gdje možete čuti takve umilne zvukove, pa ako prolazite kroz Bogojevo, oslušniue malo…
Lokalce koji su, hm, prsli, zamijenili su na bini Novosađani iz benda The Bomber (https://www.facebook.com/pages/The-BOMBER/49971080821). Gledao sam ih početkom godine na onom propalom punk festivalu u osječkom klubu Epic gdje nisu ostavili najbolji dojam, ali u Somboru je to zvučalo bolje. Bend kojeg predvodi neuništivi Simbe sa svojim legendarnim kačketom (ostatak ekipe čine Dejo i Vojin na gitarama, Toplana na basu i Buki za bubnjevima) u svojih je 40-ak minuta efektno kombinirao izravnost i sirovost street punka s garažnim zvukom gitara i melodičnim refrenima podebljanim snažnim back vokalima, s tekstovima izrazite anti-fa tematike i sve bi to bilo super da nije bilo jedne „sitnice“ – vokali se gotovo uopće nisu čuli. Bend je toliko pojačao instrumente da se Simbe uopće nije čuo, a Deju sam nešto razaznavao samo zato što sam stajao blizu njega. Organizatori su pokušali to riješiti ali bez uspjeha – do kraja svirke slušali smo Bombere u gotovo instrumentalnom izdanju i to je zvučalo dobro i moćno, ali bez vokala to nije to. Zanimljivo, prvi bend je imao vokale gurnute u prvi plan, znači totalno suprotno. U svakom slučaju, Bomberi su svoje pržili i otpržili, ali bez neke veće reakcije publike.
Ali zato problema sa zvukom nisu imali stari pavijani iz Fat Prezidenta ((https://hr-hr.facebook.com/debeliprecjednik, http://fat-prezident.com/). Oni su imali nekako najbolje izbalansiran odnos vokala i glazbe te večeri premda je i kod njih to ovisilo i o samoj pjesmi: dok su svirali zakucavače poput „Puške“ ili „Niste za nas“ Koca se gubio ali frenetična reakcija publike i konstantna šutka tijekom cijelog njihovog nastupa bili su dokaz da publiku boli kurac za to. Set lista je bila identična onoj u Novom Sadu pa neću previše pisati o njima, samo ću reći da su digli atmosferu do usijanja i pokazali da i u Somboru imaju malobrojnu ali vjernu publiku koja ih puši do ibera, a nove stvari popu „Niste…“ ili „Still Breathing“ ponovno su se dokazale kao hitovi na prvu i vjerojatno će ostati dulje vrijeme u set listi benda. Debeljaci su pokazali pravu transformaciju: kad sam ih prije početka svirke vidio kako sjede u kutu prostorije djelovali su kao razbijena vojska, no kad su se popeli na binu to je bila sasvim druga ekipa koja pokazuje da, kada je riječ o melodičnom hc punku, i nakon 20 godina staža i s mirovinom pred vratima J i dalje kikaju es mnogim dvostruko mlađim bendovima. A to treba respektirati!
Nakon 45-minutne svirke i obaveznog „Farmerskog srca“ za kraj, došlo je vrijeme da i mi napustimo Sombor. U izravnoj usporedbi s koncertom u CK13 rekao bih da je ono bila bolja svirka i po pitanju line-upa i po pitanju kvalitete zvuka i po pitanju publike, ali drago mi je što smo bili u Somboru, upoznali novo mjesto, neke nove ljude, i što smo se uvjerili da u tom gradu i dalje postoje džepovi pokreta otpora prevladavajućem malodušju i degradaciji glazbenog ukusa širokih masa. Kontakt je uspostavljen, nadam se da će se održati i da ćemo i u budućnosti znati i moći popratiti neke zanimljive svirke u tom gradu, bez obzira koliko ih malo bilo. Svaka čast lokalnoj ekipi i – naravno – što drugo reći nego „Smrt fašizmu“!
Glazbeni fašist Hadžo
zlihadzoponovojase 