Iako bi neuko biće poput mene pomislilo da se iza ovog imena krije neki romski puhački sastav i da što će oni na manifestaciji kao što je Osječka muzejska glazbena srijeda, ovaj ansambl na svu sreću nema veze s Guča soundom…
Ovo je sada službeno: program Osječke muzejske glazbene srijede trebao bi dobiti dodatak: „Osječka muzejska glazbena srijeda koja se održava svaki dan osim srijedom“ J. Ovaj put koncert se, ponovno iznimno, održao u nedjelju i mislim da su ove sezone ostali „nepokriveni“ još samo petak i subota pa da kompletiramo sve dane u tjednu. Mislim, ne bunim se, nedjelja je dosadan dan i lijepo je kad ga nešto oplemeni, kao što smo prošle sezone imali seriju gostovanja Zagrebačkog kvarteta na Filozofskom faksu što je bilo baš lačika. Nedjelja kao dan nije spriječila ljubitelje dobre glazbe da dođu u bivši Arheološki muzej, a očito ih nisu omeli ni božićno selo preko puta na trgu ili debate one četiri kreature, predsjedničkih kandidata, na jednoj od televizija. Istinabog, atrij Arheološkog nije bio onako popunjen kako inače zna biti, bilo je ponešto praznih stolica, ali who cares.
Balkan Connection Brass, pod skraćenim i konspirativnim nazivom BC BRASs, dakle nisu nikakvi romski puhači, već je riječ o komornom ansamblu s glazbenicima s dugogodišnjim iskustvom u komornom i solističkom muziciranju a koji dolaze iz tri različite zemlje bivše države, pa otud ono Balkan u imenu. Marko Ilić na trombonu je solist Slovenske filharmonije, Mladen Đorđević na trubi je solist Beogradske filharmonije i redovni profesor trube na beogradskoj Muzičkoj akademiji, Vedran Kocelj na drugoj trubi je solist Simfonijskog orkestra HRT-a, Viktor Kirčenkov na rogu je solist u Zagrebačkoj filharmoniji, a Krunoslav Babić je tubist Zagrebačke filharmonije. Stvarno vrhunski CV svakog pojedinca iz ansambla sa iskustvom i potrebnom kvalitetom.
Za zagrijavanje smo dobili kratku ali efektnu skladbu „The Prince of Denmark’s March“ engleskog baroknog autora Jeremiaha Clarkea, Jedna od najpoznatijih i najizvođenijih skladbi na vjenčanjima diljem svijeta, svi smo je čuli u mali milijun filmova, zvučala je odlično, uzvišeno i svečano, kako to skladba i zahtijeva. Ako je to bilo samo zagrijavanje, onda su momci već s Handelovom „Arijom“ dokazali što znaju i mogu: efektno izvedeno, onako, baš s guštom, komad koji je lijepo izvoditi a još ljepše slušati i koji pokazuje da imamo posla sa sviračima velikog kalibra. Snažan aplauz iz publike pokazao je da su prisutni osjetili tu vibru.
Publici se potom obratio tubist Babić koji se pohvalio da je rodom Osječanin ali da je bendu ovo prvi put da nastupaju u gradu na Dravi. Pa, bolje ikad nego nikad. Rekao je kako će prvi dio koncerta, do pauze, biti laganijeg sadržaja, ispunjen „hitovima“ baroka, dok će u drugom dijelu biti više ozbilnije glazbe i klasike i jedan prigodni kratki božićni program. Stvarno, nikad nisam razmišljao o skladbama iz tih epoha kao o „hitovima“, ali da je Clarke svoju kompoziciju kojim slučajem objavio kao singl, to bi sigurno bio ogroman hit, puštao bi se na svim dvorovima, u svim crkvama, od ZAMP-a bi dobio tonu para… Zapravo, njegovi najbliži bi dobili te pare jer lik je u 33. počinio samoubojstvo, navodno zbog neuzvraćene ljubavi. Idiot, umjesto da bude sretan što ga je žena otkantala i spasila vječnih muka u paklu braka…
Program se nastavio jednim također jako poznatim djelom, Bachovim „Jesu Joy,of Man`s Desiring“, inače desetim stavkom njegove čuvene kantate „Srce i usta i djelo i život“. Također jako popularna na svadbama i u vrijeme blagdana, ova skladba pokazala je soliste u nešto mirnijem, laganijem izdanju, da bi se potom vratli Handelu, ovoga puta oratoriju „Solomon“ i njegovom najpoznatijem trećem stavku zvanom “The Arrival of the Queen of Sheba” kojega smo mogli često čuti na posljednjim Olimpijskim igrama u Londonu 2012. Uzvišeno i svečano, ovo djelo nam zorno pokauje kako je kralj Solomon vjerojatno dočekao kraljicu Shebu, baš kraljevski i u svoj svojoj raskoši. Prekrasno djelo!
Nakon 15-minutne pauze koju sam iskoristio da malo procunjam po trgu i vidim ima li išta novo u božićnom selu (nema), program se nastavio još jednom prikladnom skladbom, suitom iz ruskog baleta „Orašar“ koji baš ovih dana igra u osječkom kazalištu a čiju glazbu potpisuje Petra Iljiča Čajkovskog koju krasi bogatstvo motiva, odlična međuigra svih instrumenata ali i zanimljiv aranžman koji je zadržao sve karakteristike izvornika ali ih je prilagodio puhačkom kvintetu. Od osam stavaka izveli su četiri, svaki različit po tempu i ugođaju, ali svaki besprijekoran. Puccinijeva „Musetta’s Waltz Song“ iz opere „La Boheme“ izvedena je, a kako drugačije, u ritmu bečkog valcera pri čemu svaki instrument sudjeluje u razradi glavne teme, a njihov „dijalog“ je upečatljiv, posebno međuigra dviju truba. Ovdje stvarno kao da su momci otpustili sve kočnice, a istim stilom nastavili su i u engleskom folk tradicionalu „Greensleeves Fantasy“ koji je bio kao „sašiven“ za BCB obzirom da je aranžer Paul Nagle tradicional prearanžirao upravo za postavu s dvije trube, trombonom, tubom i rogom.
To je bio uvod u završni, božićni dio koncerta koji je uključio trostavačnu „Christmas Crackers“ u aranžmanu J. Iversona, a sastojao se od tri stavka: „Jungle Bells“, „A Carol Fantasy“ i „We wish you a Merry Christmas“. To je natjeralo publiku na pljeskanje i glasno odobravanje, no meni je tih božićnih napjeva već puna Djed Mrazova kapa pa sam se tiho i neprimjetno išuljao iz dvorane (tu su ipak godine iskustva s išuljavanjem iz ženskih kreveta, he he J).
Ukratko, odličan koncert, po meni su mogli i bez božićnih pjesmičuljaka ali dobro, blagdani su pa neka im bude. Znam da zvučim kao Grinch, ali doista jedva čekam da glazbeno božićni horor završi, a s druge strane jedva čekam i da se ciklus koncerata nastavi iduće godine da vidimo kakve nas još poslastice očekuju u drugom dijelu sezone.
Hadžo Grinč
http://www.bcbrass.org/?lang=hr
zlihadzoponovojase 