Marko Brecelj, Pedericco Rashiid @ Barcelona Pub, 16. 01. 2015.

Slovenski kantautor Marko Brecelj ponovo se ukazao u Osijeku i održao je solo koncert i performans na proslavi 4. rođendana Barcelona Puba.

Ljudi, nemrete bilivit ali kao da je jučer bilo kada se Marko Brecelj, bivši frontmen slovenske avangradne rock grupe Buldožer, posljednji put ukazao u Osijeku. Bilo je to prije godinu i pol dana kada je na kampusu održao predavanje o mekom terorizmu, dan kasnije je održao i koncert u kafiću Roko, a tom prilikom sam odradio i intervju s njim. Mislio sam da će se njegov sljedeći dolazak otprilike poklopiti s dolaskom Godota, no vidi vraga, Marko je zajeb’o Godota i opet pohodio ove predjele.

Razlog dolaska? Nastup u osječkom kafiću Barcelona Pub kao poseban gost njihovog četverodnevnog slavljeničkog programa kojim obilježavaju svoj 4. rođendan. Četiri dana fešte za četiri godine, nije loše, ako nastave tim tempom radujem se cjelomjesečnom tulumarenju prigodom proslave njihovog 30. rođendana… J Ne znam hoće li ga oni dočekati, ali ja sigurno hoću jer sam neuništiv poput žohara…

Upad u Barcelomu se nije naplaćivao ali svi zainteresirani za nastup morali su tijekom četvrtka rezervirati svoje mjesto u pubu i to tako što bi popili neku cugu. Drug M. i ja smo to učinili, i u petak se negdje oko cenera nacrtali na mjestu zločina. Gužva nije bila velika, moglo se normalno disati, nešto kasnije nam se pridružio i drug O., bila je tu gotovo kompletna ekipa iz Gužve u 16-ercu, Koca iz Fat Preza, a jako me obradovalo što sam vidio i dio ekipe iz Atheist Rapa: Radule (koji je nastupio kao special guest star), menadžer benda Zlatko koji se brine oko organizacije Breceljeve turneje te tonac i novi gitarist benda Zoki. Bilo je tu i „lutajućih Holanđana“ koji su cirkulirali između Barcelone i Cadillaca gdje se istu večer održavao koncert Petra Punka. Tipično esekerski: nekoliko tjedana nemaš ništa zanimljivo, a onda dva dobra koncerta istu večer. Morao sam birati i izbor je pao na starog mačka Brecelja. Punka mije već odavno punk urac…

Lud k’o šlapa, uvijek zanimljiv i otkačen “parazit u godinama”, Marko Brecelj je u Osijek došao u sklopu turneje koja se zove “Zlatno doba”, a na kojoj slavi 25. godišnjicu rada Društva prijatelja umjerenog napretka iz Kopra. Dok smo se mi polako aklimatizirali, naručivali cugu i tako to, Marko je već bio u elementu, vadeći iz brojnih najlon vrećica rekvizite koji upotpunjuju svaki njegov koncert: šešir, selotejp, balone i, naravno, svoj omiljeni rekvizit – kartonski lik koparskog gradonačelnika Borisa Popoviča kojega Brecelj zajebava i ismijava kad god mu se pruži prilika (a prilika mu se često pruža).

Nakon visinskih priprema, zapravo nizinskih priprema jer Barcelona se ipak nalazi u podrumu, ne?, negdje oko pola 11 parazit u godinama je uključio gitaru u pojačalo i tiho i bez najave počeo svoj šou program. Ako ste bili u Roko kafeu prije dvije godine imate ideju kako to izgleda, ako niste, dovoljno je da bacite oko na fotke. Brecelj u svojoj karakterističnoj potkošulji i hlačama na tregere, s gitarom u ruci i njegov program po sistemu malo ćakule malo pjevanja.

OK, ja kao štovatelj Buldožera i Markovog lika i (ne)djela teško mogu biti objektivan, ali ima nešto upečatljivo u njegovim nastupima: matori čiča, koji može većini prisutnih biti djed (a meni ćaća), sam s raštimanom gitarom u ruci koji drnda svoj isposnički blues i pjeva uglavnom na slovenskom, to nije dobitna kombinacija. Imao je i manje tehničke probleme: zvuk u prostoriji u kojoj je svirao bio je prilično nabudžen, ali u drugim prostorijama jako nerazgovijetan i slab, pa je Brecelj na česte prigovore u svom przničkom stilu odgovorio: „Ja sam nagluv, a dobro se čujem“. To je do konfiguracije kafića i tu se ne može bogznašto učiniti, no ono što ga je definitivno jebalo u zdrav mozak je žamor publike tijekom cijelog nastupa. Dosta ljudi je očito došlo ne zbog Brecelja već zato što inače dolaze u Barcelonu i nisu ga zarezivali ni pet posto, pa je Marko dodatno naprezao glasnice i derao se u mikrofon kako bi ih nadglasao što nije dalo baš najbolje rezultate.

Brecelj je ponovo dokazao da je veliki zajebant, miješajući izvedbe svojih kultnih hitova poput „Sexy Disco hit“, „Naše malo dijete“, „Bio si“ ili „Kod Ljube Trovača“ s manje poznatim pjesmama poput „Podoknice“ ili „Stonesi upoznaju mog djeda i baku“, za koju je rekao da je prva pjesma koju je napisao za Buldožer još početkom 70-ih. Sve je to garnirao duhovitim i zanimljivim pričama između pjesama, najvećim dijelom uperenih protiv gradonačelnika Kopra koji Brecelja i njegov Omladinski kulturni, socijalni, multimedijski i međugeneracijski centar (MKSMC) u Kopru izbacuje iz njihovih prostorija nakon četvrt stoljeća djelovanja. Jebiga, ne podržavam takav politički teror, ali nakon svega što mu je Brecelj radio, nije ni čudo što je imperij odlučio uzvratiti udarac… J Dakle, možda je ovo bio manje upečatljiv nastup od onog u Roko kafeu, ali ako ste ljubitelj Brecelja, ipak ste mogli uživati.

A u pauzi između dva Breceljeva seta nastupio je poseban gost, Vladimir Radušinović-Radule, gitarist novosadske grupe Atheist Rap koji je u Barcelona pubu nastupio kao Pedericco Rashiid. Zanimljivo, tijekom njegovog nastupa bila je najveća gužva, a i žamor je bio znatno manji nego kod Brecelja, što znači da je Osječanima Radule bio glavna zvijezda večeri. Tom prilikom Radule je izveo 15 minuta „jada i čemera“, kako je sam nazvao svoj program koji se sastojao od nekoliko obrada i nekoliko njegovih vlastitih pjesama. Izveo je i „Takav je život“ od Atheista ali i jednu pjesmu bivšeg gitarista benda Dullesa o zaljubljenoj tuni (wtf?). Zajebavao sam se sa Zlatkom da je ovo materijal koji je toliko loš da ga ni Atheisti nisu htjeli uvrstiti na neki od svojih albuma, no ipak je riječ o jednoj drugačijoj priči koja se ne uklapa u stil benda. Radule je pokazao da nije samo back vokal, derator glasnica i ispomoć dr. Popu već da je i sam solidan pjevač kojemu ovakav ljubavno-evolucijski materijal sasvim dobro paše. A znate što je zanimljivo? Iako već dulje vrijeme djeluje pod ovim pseudonimom kao producent u svom „Socijala“ studiju na salašu kod Novog Sada, Raduletu je ovo bio prvi solo nastup ove prirode i po tome su Osječani imali vasionsku premijeru.

Po završetku svog drugog seta Brecelj je za one najupornije organizirao i projekciju filmova o mekom terorizmu, odnosno njegovim anarhističnim performansima usmjerenim protiv slovenskih političara kojima je pokazao sav svoj liberalno-anarhistički duh. Moram priznati da ja nisam ostao do projekcija: pola sata im je trebalo da sve namjeste, plus te filmiće sam gledao prošle godine na predavanju u kampusu, plus, nećete vjerovati, u Barceloni je nestalo Coca cole. Da ne mislite da je nestašica uzrokovana mojom prekomjernom konzumacijom, popio sam samo jednu (brojkom: 1). Ako im je rođendanska fora, nije baš neka…

Negdje iza 1 sam krenuo kući i usput sam svratio do Kadoša gdje je Petar prašio Punk sve u 16. Nisam ulazio unutra jer je bila gužva kao kad se dijeli besplatan grah penzionerima, već sam malo proćaskao s par friendova na terasi i produžio dalje. Za mene je bilo dovoljno uzbuđenja za jednu večer…

Ali, jedno moram primjetiti: stvarno je lijep osjećaj da šetaš gradom i iz nekoliko kafića čuješ zvukove žive, autorske rock glazbe. U Osijeku toga nema baš mnogo, ako ne računamo tezgaroše koji svaki vikend imaju gaže u Kadošu ili Hiru…

Hadžo, blogerski parazit

 

Ovaj unos je objavljen u Gdje sam bio - koncerti. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s