Tijekom svog koncertnog performansa u osječkom Barcelona Pubu, slovenski kantautor i aktivist Marko Brecelj pozvao je prisutne da mu se sutradan (subota) pridruže na jednom od svojih karakterističnih performansa „mekog terorizma“ kojeg će izvesti na pješačkom mostu.
Točno u podne Brecelj se pojavio na desnoj strani mosta gdje ga je dočekalo desetak Osječana od kojih smo tek nas trojica, drug M., drug O. i ja, bili na koncertu u Barceloni. Gdje su nestali ostali „fanovi“ i „poštovatelji“ njegovog rada, pojma nemam, vjerojatno su se još trijeznili, tko se normalan budi subotom u praskozorje, odnosno u podne? Očekivao sam vidjeti Breceljev prepoznatljivi TMBK – Tehnički i moralno besprijekorni krš, 35 godina star Renaultov kombi oblijepljen natpisima „EUshit“ i „SLOshit“, no on je pokvaren (baš čudno 🙂 ) pa su Brecelj i njegova žena Arijana došli osobnim automobilom.
Elem, Brecelj se pojavio „naoružan“ s dva kanistera istarske malvazije, bijelom i crnom. To je sastavni dio njegovih prijateljskih ofanziva na prostore bivše zajedničke države kada moraš imati dovoljno municije da izdržiš sve te napore. Pripreme za performans uključile su demonstraciju kvalitete plastičnih čaša kupljenih u Konzumu, odnosno degustaciju vina i dijeljenje istog svim prolaznicima koji su htjeli kušati. Čaše su izdržale test, a vino je dobilo pohvale svih prisutnih, osim naravno mene koji ne znam cijeniti vrijednosti alkoholnih derivata. Ali sam ipak dobio čast biti čuvar bijelog, dok je drug Š. imenovan čuvarem crnog, a Herr Lj. je rado služio kao točionik.
Kako to obično i biva, pripreme za sam performans potrajale su znatno dulje nego sam performans. A njega je Brecelj opisao kao posvetu braniteljima mira, dakle ne onoj hrpi govana pod šatorom u Savskoj u Zagrebu već konkretno Josipu Reihlu-Kiru, bivšem načelniku osječke policijske uprave koji je ubijen početkom krvavih sukoba 1991. i čija smrt nikada nije u potpunosti rasvijetljena.
Brecelj si je za potrebe performansa zalijepio selotejp preko usta na kome je bilo napisano Reihl-Kirovo ime, time simbolizirajući da se o Reihl-Kiru u Osijeku još uvijek ne smije glasno govoriti, a potom i preko očiju (kao simbol da je pravda u slučaju Reihl-Kira bila spora, a moglo bi se reći i slijepa). Naravno, čim je selotejp u igri odmah padaju na pamet i asocijacije na druga Branimira koji se „proslavio“ inovativnim načinima korištenja istog tijekom Domovinskog rata, a neki i dalje tvrde da upravo on stoji iza likvidacije Reihl-Kira.
Oblijepljen selotejpom Brecelj je krenuo u šetnju preko pješačkog mosta, na čuđenje prolaznika. Na povratku s druge strane mosta skinuo je trake s lica i glasno izgovarao ime Reihl-Kira, a potom je na sredini mosta prosuo dvije čaše vina u Dravu u sjećanje na preminuloga.
Svi nazočni upisali su svoje kontakt podatke na balone koje je Brecelj ponio sa sobom i time je osnovana neformalna osječka podružnica Društva prijatelja umjerenog napretka koje će Marko kontaktirati svaki sljedeći put kada dođe u grad na Dravi izvoditi performanse „mekog terorizma“ u kojima poznati aktivist upozorava na mnoge probleme društva u kome živimo. Baš mi je bilo cool što smo osnovali ćeliju, a da je kojim slučajem neka murjačka patrola naletjela do mosta i vidjela kako sa žarom ispijamo malvaziju, bojim se da bi svi mi završili u ćeliji. Drug Š. je sa sobom doveo dvojicu prijatelja Metuzalema pa tako unutar ćelije imamo čak i SUBNOR-ovski ogranak… 🙂
Elem, performans na pješačkom mostu bio je dobra zajebancija, tipičan breceljesvki akt „mekog terorizma“, i drago mi je što sam bio dio tog freak showa. A prije odlaska kući drug Š. je provjerio stanje malvazije i zaključio kako je crno za nijansu pobijedilo bijelo. Nisam bio siguran misli li na ovaj performans ili na nedavne izbore na kojima smo dobili KGB za predsjednicu…
Hadžo koji spava ispod mosta
zlihadzoponovojase 