OMGS – Ida Gamulin @ Arheološki muzej, 06. 05. 2015.

Kako se sezona Osječkih muzejskih glazbenih srijeda bliži kraju, dobili smo i pijanistički solo recital jedne od naših ponajboljih pijanistica srednje generacije.

Evo odmah jedna ispravka netočnog navoda: u prošlom raportu s OMGS-a, na koncertu studenata Muzičke akademije iz Zagreba, optužio sam dobar dio posjetitelja za žešću kurcobolju jer su na koncert najavljen za 19 h došli ‘ladno oko 20. Ispostavilo se da je došlo do manjeg zajeba: naime, u letku koji smo dobili još jesenas s popisom svih koncerata pisalo je 20 h kao početak, no kasnije je došlo do pomicanja za sat vremena ranije. Iako su sve medijske najave lijepo rekle 19 h, neki su si izgleda uklesali u glavu prvotni termin i stoga su došli u pola koncerta i popušili maunu. Pitam se samo jesu li ti isti ljudi došli onomad i poljubili vrata kada je koncert vojnog puhačkog orkestra bio pomaknut za tjedan dana zbog bolesti?

 

Nebitno, ovoga puta svi su očito znali da koncert počinje u osmicu jer nisam vidio nikoga da prihaja oko devetke J. Meni je također odgovaralo: em je dan bio vruć i sparan, s temperaturom od 30 stupnjeva, em sam upravo ovih dana otvorio sezonu kupanja na Dravi. Mogu vam reći da je voda super: temperatura je 17 stupnjeva i jest da te presječe kad ulaziš ali ako srčani bolesnik poput mene to može podnijeti, koji je vaš izgovor? Elem, imao sam dovoljno vremena otići kući, otuširati se i presvući, jer da je koncert počinjao u sedam, vjerojatno bih došao direkt s Kopike, sve u japankama, kupaćim gaćama i ručnikom oko vrata, s lopočem na čelu, izvalio bih se u prvi red poput tuljana i vikao: „Cepaj mala!“ J

 

A „mala“ je u ovom slučaju Ida Gamulin, jedna od naših najpoznatijih pijanistica srednje generacije, profesorica na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i dobitnica cijelog niza prestižnih nagrada i priznanja. U Hrvatskoj je posebno cijenjena zbog ljubavi prema djelima Dore Pejačević koja je često izvodila, snimila je i CD s uglazbljenom zbirkom Dorinih pjesama o cvijeću, čak je i njezin cjelokupni opus klavirskih minijatura dala prirediti za tisak, no oni koji su očekivali nešto od Dore na repertoaru ostali su uskraćeni.

 

Ali, nisu ostali uskraćeni za virtuoznu svirku. Ida Gamulin je pokazala da je pijanistica svjetske klase, od držanja, odijevanja (lijepa crvena haljina koja se vizualno savršeno uklapa uz crni glasovir) pa do onog najvažnijeg – sviranja. I dok su uvodne „Četiri sonate“ Domenica Scarlattija, talijanskog baroknog kompozitora bile tek zagrijavanje prstiju i postizanje radne temperature, već je Beethovenova „Sonata op. 31 br. 2 (Tempest)“ pokazala sav raskoš Idinog pijanističkog umijeća. Između prvog i trećeg živog i razigranog stavka smjestio se jedan lakši, meditativni, gotovo atmosferični, a taj kontrast je savršeno izveden i predstavljen. Beethovenova sonata po meni je bila i najbolji dio cijelog nastupa, iako ne zaostaju mnogo ni tri skladbe Gioachina Rossinija iz njegove kompleksne kolekcije skladbi “Grijesi starih godina”.

 

Dobili smo i dvije Chopinove minijature, dva nocturna (u Fis duru i cis-molu) te „Sonatu breve in G“ Vincenza Bellinija. Kraća djela, ali vrlo dobra za pokazati Idinu osobnost i način na koji joj prsti lete po crno bijelim tipkama, na trenutak ih milujući a odmah zatim udarajući po njima kao čekićem. Što se osobnosti i izražajnosti tiče, kapa dolje!

 

Zanimljivo je da su i Bellini i Rossini prije svega operni kompozitori (svi smo gledali sa školom, više ili manje svojevoljno, „Seviljskog brijača“, ne?), ali njihove sonate za klavir mnogo su manje poznate i rijetko izvođene, tako da smo kroz Idin koncert dobili priliku čuti nešto što ne čujemo baš često.

 

Uglavnom, bio je to ugodan jednostani nastup, posebno za slušanje, ali pijanistici nije bilo baš lako jer je nakon svake skladbe morala brisati znoj s lica. Program bi neki čak mogli opisati i kao malčice prejednostavan, kao da pijanistica nije htjela po ovoj pasjoj vrućini još zamarati ljude nekim zahtjevnijim komadima. Možda, ali čuli smo i osjetili makar dio genijalnosti koja krasi ovu umjetnicu, pa neću ni ja mnogo dužiti i zamarati vas dalje, i meni je po ovoj vrućini jebeno pisati tekst, a vjerujem i vama čitati ga…

 

Hadžo koji ne posjećuje brijače

Ovaj unos je objavljen u Gdje sam bio - koncerti. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s