Drago mi je da se u Osijeku nešto događa kada je riječ o kulturi i koncertima, pa čak i kada sve skupa zvuči kao da je organizator bio Grunf…
U četvrtak je otvorena završna izložba Odsjeka za likovnu umjetnost Umjetničke akademije u Osijeku. Već po redu i običaju, svoje radove su predstavili studoši u različitim medijima (crtež, slikarstvo, kiparstvo, grafika, fotografija i multimedija). Na to nisam stigao zbog kupanja na Kopiki (to je prioritet sad tijekom ljetnih mjeseci), ali sam stigao na večernji dio manifestacije, koncert održan u studentskom kampusu.
A jedna od većih misterija današnjeg svijeta, koja zaslužuje mjesto u Arthur Clarkovoj knjizi „Svijet misterija“ je: zašto se prostor studentskog kampusa tako rijetko koristi za organizaciju koncerata ili uopće kulturnih događaja? Zbog nedostatka para, danas univerzalnog odgovora na sve probleme kulture u Rvata, ili zbog inertnosti studoša kojima se ne da drkat’ tamo s nekim bendovima kad je jednostavnije organizirati dc party s roštiljanjem i Severinom koja trešti iz zvučnika? Ili nešto peto? Nebitno, taj ogroman prostor stoji uglavnom neiskorišten, i tek tu i tamo nešto se pojavi. Kao npr. ovo u četvrtak.
Što je ispalo bezveze. Prvo, umjetnici su ogradili dio igrališta na kampusu žičanom ogradom. Razlog je vjerojatno taj što je Ožujsko bilo sponzor svirke i unutar tog prostora su imali svoj štand s točenim pivom pa je ograda služila tome da odvrati neželjene elemente od pohođenja koncerta, odnosno one koji su htjeli unijeti svoju cugu unutar ograde. Rezultat pogađate, stotinjak ljudi koji gledaju bendove, a barem pet puta toliko raštrkano okolo, cugaju i zajebavaju se. Drugo, jebem vam mater da vam ne jebem mater, osim Žuje ništa drugo nije bilo u ponudi, bar Jamnica ili obična flaširana voda, nije vam palo na pamet da možda ima ljudi koji ne piju vaše odvratno pivo, ili pivo uopće?
Tehnički uvjeti za svirku koma. Rasvjeta nula bodova, bina u polumraku a publika u totalnom mraku. Atmosfera karmina, s tim što sam bio na nekoliko karmina gdje su se ljudi bolje zabavljali. Brate, sotonski kultovi koriste više svjetla kad kolju kozu i razdjevičuju djevojčice, prestrašno! A atmosferi iz horor filmova savršeno je pristajalo jezivo ozvučenje. Sve skupa zvučalo je kao da je svirku radila Grupa TNT, a posao ozvuke povjerili su svom čovjeku od najvećeg povjerenja – Grunfu. Mislim, OK, znam da je budžet organizacije bio nula kuna ili tu negdje pa možeš reći kol’ko para tol’ko muzike, ali, ali, ali…
Svirka je najavljena za 21 h. U prijevodu, za one koji ne govore osječki: to znači 22 h. Jebote, zar nemate i vi dojam da organizatori koncerata satnicu ravnaju po Greenwichu? Drug Š. i ja smo se zatekli tamo u kvarat do cenera i pokazalo se da smo dobro isplanirali cijelu stvar jer su se na binu upravo penjali Osječani, pardon, Donjograđani InFormation (https://www.facebook.com/InFormationOsijek). Osječka četvorka, lokalni odgovor na Tool i Deftones, bend koji miješa metal, thrash, hardcore i psihodeliju jedan su od rijetkih osječkih bendova koji nisam popljuvao jer to što rade dobro rade, premda takva glazba nije my cup of tea, ali ovo je zvučalo loše. Igorov vokal je zvučao kao da dolazi iz pećine, a inače čvrsta, energična svirka ostatka bande rasipala se po igralištu kao lišće u jesen. Gdje god staneš ne štima – ako si preblizu zvuk je izobličen i kaotičan, ako odeš do miks pulta pretih, toliko da možeš najnormalnije razgovarati s čovjekom pored sebe bez da digneš glas. Kad vam kažem da im je najbolja stvar bio jedan instrumental koji su odsvirali onda znate koliko je sati. InFormation su ambiciozan i kompleksan bend, svirački zreo i imaju već podosta utakmica u nogama, ali da bi sav taj potencijal došao do izražaja trebaju kvalitetnog saveznika za ton pultom i u binskoj opremi, a to ovdje nije bio slučaj. Šteta. Inače, nisam ih gledao neko vrijeme i čini mi se da su malo više skrenuli u stoner i sludge vode, pa bi se trebali javiti House Of Pablo kolektivu koji okuplja bendove sličnog zvuka, da im budu isturena postaja u Osijeku…
Nisam bend odgledao do kraja jer sam bio žedan k’o pas, kombinacija vrućine, sparine i rojeva komaraca, ugođaj koji samo Osijek može pružiti konzumentima koncerata. Kako na štandu Žuje nisam mogao kupiti ništa drugo, poslao sam ih u trokurac i otišao do obližnje benze na Vukiki našeg đenerala haškog uznika. Mogu vam reći da su dvije Jamnice od pola litre nestale dok si rekao šveps.
Na kampus sam se vratio taman na početak nastupa Kandžije i golih žena (https://hr-hr.facebook.com/rimokatolik), benda u kome nema niti jedne gole žene kao što ni na njihovom zadnjem albumu „Folder s golim ženama“ nema takvog foldera. Ali dobro, ja ga imam na svom kompu kao i svaki drugi korisnik modernih tehnologija… Još ih je uvijek sedmorica, sedam samuraja SKOJ-a, klasična rock postava gitara, bas, bubanj plus kljove, sempler i dva MC-ja, Kandžija i Toxxara. I njih je prcao loš zvuk, ali za razliku od svojih drugara iz InFormationa imaju killer scenski nastup, odličnu dinamiku između dvojice šoumena koji znaju uspostaviti vibru s publikom čak i kad ju ne vide pa su s te vizualne strane efektni.
Kandžijin bend jedan je od rijetkih koji krizi & secesiji unatoč i dalje praši u punom sastavu i to uživo zvuči mnogo bolje nego na albumu. Čak i kad je zvuk daleko od savršenog, nikakve matrice i semplovi ne mogu nadomjestiti živi zvuk bubnja i brundajućeg funky basa i vintage, retro-rock gitare i kljova. Gole žene podjednako dobro funkcioniraju u svim glazbenim žanrovima kojih se dohvate, od klasičnog hip hopa („Kruva masti paprike“), preko soula („Miholjac“), funka („Bicikl“), diska („Crkva“), žestokog crossovera („HŽ“)…
Pored zvučnih problema, imam primjedbu i na predugačke pauze između pjesama i međusobna dobacivanja Kandžije i Toxxare koja su znala biti duhovita i zanimljiva, ali ponekad su ga baš davili. Znaju se oni tako pogubiti, kao da su na privatnoj žurci sa svojim crewom, a nama koji nismo dio tog crewa to zvuči nebitno koliko i količina oborina u sezoni monsunskih kiša u jugoistočnoj Aziji. Predstavili su i jednu ganc novu stvar, „Ljuta si ko fiš“ koja je bezveze, ali fakat bezveze, disko-r&b pjesmičuljak koji zvuči kao da su ga Krankšvester napisali i bacili u koš za smeće, a spomenuti ordinarno smeće poput Krankšvestera u istoj rečenici s Kandžijom je straobalna uvreda za ovog potonjeg…
Nešto iza ponoći pokupio sam se s mjesta zločina i odšetao kući. Tehnički, ovo je bilo loše odrađeno, no pretpostavljam da zbog ograničenih financija bolje nije ni moglo. Bendovi su se trudili koliko su mogli, no uvjeren sam da ću i InFormation i Kandžiju još često susretati po kojekakvim sumnjivim mjestima (poput studentskog kampusa) gdje se okupljaju kurve i mornari i u koja rado zalazim iako nisam mornar J…
DezInFormirani Hadžo
zlihadzoponovojase 