Ne može UFO izgleda bez kiše. Ne znam što su organizatori bogu skrivili, ali on ih uvijek počasti nekim kijametom, pa ni ova godina nije bila izuzetak…
UFO je ušao u svoju 12. godinu postojanja i dosta se toga promijenilo u odnosu na groznu organizaciju prvih nekoliko godina, uključujući organizacijske nespretnosti, probijanje satnica i ranojutranje nastupe Darkwooda, Ramba ili Leta 3. Sada je to ozbiljan festival, s kvalitetnom produkcijom, uglavnom se drže satnice i s te tehničke strane ovo je zadnjih nekoliko godina ozbiljna priča. Ono s čime još uvijek muku muče su vrijeme i izostanak publike na manje poznatim bendovima.
Izvještaja s prve večeri tako ovdje nema iz jednostavnog razloga što zbog kiše nisam niti išao. Nisam od šećera, naravno, ali ići po kiši gledati Pušenje koje sam već gledao milijun puta apsolutno je besmisleno. Plus, oni će nastupiti kao headlineri Backup Festa u Bačkom Petrovcu za dva tjedna pa ćemo ih otići tamo ovjeriti, ako baš moramo… J Plus plus, tog sam dana izašao iz bolnice nakon operacije očne mrene pa nisam htio čačkati mečku…
U subotu sam se u dvorištu Vege pojavio oko devetke, onako vampirski, da me sunčeve zrake ne bi slučajno spržile. Sad vidite u kakvom sam žešćem kurcu: smeta mi kiša, smeta mi sunce, jebiga, rđavom kurcu svaka dlaka smeta… Druga večer je inače bila dosta hladnija, pa se trebalo oboružati jaknom, iako nekima koje sam tamo vidio u različitim stadijima pijanstva to nije smetalo da se razgolite. Publike je, nažalost, bilo jako malo u tom ranom stadiju, tek nekoliko desetaka ljudi, i to je oduvijek bio veliki problem UFO-a: festival se trudi promovirati mlade bendove, ali osječka publika okuplja se u većem broju tek pred ponoć i dolazi uglavnom zbog headlinera.
Uspio sam propustiti prvi bend, osječki Reset, kojeg sam uspješno propustio i prošle godine pa sam, što se propuštanja tiče, s njima na savršenom skoru 2/2. Odgledao sam zaprešički bend Donkey Hot (https://www.facebook.com/pages/Donkey-Hot/159346694110631?ref=ts&fref=ts, https://soundcloud.com/donkey-hot), kvintet koji je inače kvartet ali im se jedan član izgleda negdje izgubio. Momci se odazivaju na sljedeća imena: bubnjevi Vili, gitara Ivan, bas Kristijan i saksofon Gregor. Sviraju nešto štu sami nazvali kvartcore, kombinaciju funka, rocka, hard corea i kvarta. Ja bih to prije nazvao ćušpajzom gdje ekipa mijenja žanrove iz pjesme u pjesmu kao da ni sami ne znaju što žele. Tom dojmu doprinosi i činjenica da se gitarist i bubnjar u nekoliko navrata izmjenjuju na glavnom vokalu. Mladi su, traže se, činjenica je da su imali i tehničkih problema s bubnjem (a i saksofon je tulio poput sirene remorkera), ali ovo je bio ćušpajz bez okusa i mirisa. Baš poput bolničke hrane u kojoj sam „uživao“ nekoliko dana…
Bendovi su imali oko pola sata na raspolaganju što je sasvim dovoljno za predstaviti se, u nekim slučajevima i previše, na primjeru istarskog kvarteta Baltazar (https://hr-hr.facebook.com/baltazarhr ; http://baltazarhr.bandcamp.com/). Sviraju neku mješavinu hard rocka i alternative, a rezultat je tak’-tak’. Kompetentni glazbenici s dosta godina sviranja (Leo vokal i gitara, Hus gitara, Dani bas i Medo bubanj) bolje se snalaze u hard rock fahu gdje njihova sviračka kvaliteta unatoč klišeiziranim i prožvakanim aranžmanima dolazi do izražaja, ali kad krenu u indie rock vode kao u singlovima „Novi dan“ i „Treba nam ljubav“ zvuče ljigavo, kao da su narudžbu dobili od Croatie Records koji su im rekli: „Hoćemo hit“. Na svu sreću, nisu mnogo drvili, 25 minuta i ćao amore, što je bilo sasvim OK, ali meni nisu sjeli. Ako volite Majke, Atomsko sklonište ili Opću opasnost, možda će vam se i dopasti…
Uslijedilo je najugodnije iznenađenje večeri, bend Sinovi (https://www.facebook.com/sinovi?fref=ts; https://soundcloud.com/sinovi), kvartet iz Lukavca, iz susjedne BIH. Bosna ima zanimljive bendove, to se već godinama zna, ali kako ni sama država ne funkcionira tako im ne funkcionira ni diskografsko tržište i nama izvana je teško doći do informacija o njima. Ali evo jednoga koji svakako morate ovjeriti. Sinovi nisu nasljednici Majki, što bi bilo nekako logično, ne? J, već prije Leta 3 iz svoje rane faze, odnosno Leta 2. Sviraju mračan, depresivan i težak rock gdje se mračan, prijeteći zvuk odlično uklapa s isto takvim tekstovima kakvih se ni Ian Curtis ne bi postidjeo (pjesme im se zovu „Ubica“, „Kanibal“, „Oko bez lica“… nije materijal za dječje slikovnice). Oštre gitare prizivaju u sjećanje Rammstein, pa čak na trenutke odu i u industrial vode, a zvukom nisu daleko ni od starih Bjesova, dok Marinko i ekipa nisu zabrazdili u neke metal vode. Težak bend za slušanje, nije se svima dopao, ali meni su bili prejebeni, a najprejebenija stvar je bila „Nova mašina“. Sinovi su uspjeli skupiti nešto malo više ljudi oko ograde, a navodno su imali i podršku iz rodnog Lukavca odakle je došlo desetak die-hard fanova.
Iz Lukavca smo zatim došli do Beograda odakle je stigao kvartet Revolt X (https://sr-rs.facebook.com/revoltbend). Odmah su privukli pozornost šminkom na licu u stilu Jokera, ali i svojom glasnom i žestokom crossover glazbom koja spaja metal, hard core i hip hop. Još tome dodate socijalno kritičke tekstove u kome nikoga ne štede, od političara („Kampanja“) preko policije („Red i mir“) do općeg stanja u društvu („Barut“). Angažirani, puni bunta i raspižđeni, Miloš vokal; Vuk gitara; Dušan bas i Mateja bubanj otprašili su svojih pola sata za sve pare, izvevši za sam kraj (po meni nepotrebnu) obradu The Prodigyja „Breathe“ i svoj manifest „Revolt“. Idealan bend čak i ako niste ljubitelj RATM-a i sličnih bendova, čisto da malo dižete pesnice u zrak i najebete se majke zlom sistemu. Makar na koncertu kad već ne možete u stvarnom životu gdje zli sistem jebe vas… J
Još jedno ugodno iznenađenje za mene došlo je ponovo iz Bosne u vidu benda Holographic Human Element (https://www.facebook.com/Holographic.Human.Element ; http://www.hhe.ba/) iz Travnika. Ima ih četvorica: Adnan gitara, Stjepan bas, Ajdin bubnjevi i Minja synth i klavijature. Ovo je bend koji nikoga iz publike nije ostavio ravnodušnim i to tako što su se ljudi podijelili na one kojima je to bilo super i one kojima je to bilo nešto najdosadnije u životu. Naime, bend svira instrumentalnu glazbu blisku post-rocku, s nešto prog rocka, psihodelije i experimentala i meni su bili jako dobri. Mislim, post rock, to teško prolazi i u zemljama gdje takva glazba ima neku tradiciju, ali svirati ga u Bosni, e za takvo što trebate imati muda k’o lubenice. I momci to dobro rade, svirački su upucani, precizni i energični, pjesme su im hipnotičke i energične i uvlače vas u svoj svijet, uz dobar scenski nastup posebice Adnana koji na trenutke djeluje kao da ima napade epilepsije na bini. Ambiciozni su, to stoji, ali imam i par primjedbi: pjesme su im dosta formulaične, sve kreću lagano i razvijaju se do krešenda, ali onda ih nakon četiri-pet minuta „ubiju“. Post rock traži dulje forme, to je takav tip glazbe, imao sam dojam da slušam digest verzije pjesama koje nisu dobile priliku da se razmašu u svoj svojoj veličini (i duljini). Također, Adnanove mumbo-jumbo new age spike između pjesama nepotrebno oduzimaju prostor, no kad se podvuče crta, imaju palac gore od mene. Što će im to u životu značiti ne znam, sumnjam išta, ali eto…
Nisam planirao ostati na koncertu Leta 3 jer čekati ih do pola jedan ujutro besmisleno je koliko i čitanje ovih mojih pizdarija, no zalijepio mi se neki pijani mladac oduševljen Bosancima od maločas pa me počeo daviti poput anakonde. I ne pušta ti on mene, ne pušta, mislim si, kud je baš mene našao daviti, prostor Vege se baš lijepo napunio, ima toliki izbor mogućih žrtava ali ne – on se napenalio baš na mene! I što me uvijek spopadaju pijani muškarci, zašto ne pijane cure, jel’ ja to emitiram neke gay signale koje samo odabrani mogu čuti, koji kurac? Jedva sam ga se riješio, a dok je taj igrokaz s udavom i žrtvom trajao, jake snake tehničara UFO-a za samo desetak minuta pripremile su stage za nastup najpoznatijih riječkih pički, barem kada je o glazbi riječ.
Let 3 (https://www.facebook.com/LET3ri ) sam zadnji put gledao prošle godine u Đakovu na ARLA festivalu i bili su mi bezveze, prodavanje magle po milijunti put, no ovoga puta gledao sam jedan dosta drugačiji Let 3, žešći, nabrijaniji, energičniji, gitarističkiji. Je li to uzrokovano kratkoćom nastupa vrag će ga znati, ali imao sam dojam da se bend vratio svojim ranijim nastupima. Bez mnogo priče, bez zajebancije sa srnčicama i sličnim kurcima-palcima, Prle, Mrlja i jataci svojih su sat i pol pržili kao da sutra ne postoji. Zvučali su baš nabrijano. Od „Kontinentia“ preko „999“, „Vjernog psa“, „Profesora Jakova“ nizali su se hitovi, a ubacili su i dvije nove pjesme, „Prdni majko“ i „Gladni“, koje su mi dobro sjele kao najava novog albuma jer predstavljaju povratak zvuku starog Leta 3. Nažalost, i dalje u set listi imaju blok narodnjaka iz svoje sramotne faze „Bombardiranja Srbije i Čačka“, pa se pitam jesu li te tri-četiri pjesme samo repovi jedne neugodne i promašene avanture ili bi ih svirali još više da su imali više vremena na raspolaganju. (Uostalom, i „Dijete u vremenu“ i „Tazi tazi“ su polunarodnjaci, ali ajd’, to su bar dobre stvari koje ne vrijeđaju moju inteligenciju i glazbeni ukus). Nisam dočekao kraj njihovog nastupa jer sam bio preumoran, ali volio bi ih opet negdje uloviti da vidim da li se to riječke pičke vraćaju na staze stare slave. Na UFO-u su stvarno zvučali bombastično! A imaju i novi set garderobe, kolekcija ljeto-jesen 2015., ako nekoga baš zanima, isto kič i šljokice, kao i obično…
Sve uzevši u obzir, drugom večeri UFO festivala uglavnom mogu biti zadovoljan. Nisu me previše nagnjavili, neki su me bendovi čak i oduševili, a kad vam to kaže matoro gunđalo kratkog fitilja i prgave naravi, to je vrlo veliki kompliment…
Holografski kritičar Hadžo
zlihadzoponovojase 
Saksofon je tulio poput trube remorkera, baš me dobro nasmijalo 😀
Sviđa mi seSviđa mi se