Veliki vatromet tradicionalno je obilježio prvu večer EXIT-a, bilo je tu dobrih i manje dobrih svirki, podnošljive gužve i nerazumno visokih cijena, kao i svinjarije sa zatvaranjem prostora uz hotel Leopold žičanom ogradom.
Mi ljudi u poznijim godinama volimo doći na EXIT ranije i otići ranije s njega. Zato je i moja ordinacija na ‘đavi otvorena obično od 19:30 do 02 h. Sve što je izvan tih gabarita – sorry folks, više sreće drugi put! A prvi bend koji mi se ispriječio na putu bili su Kragujevčani LUR iliti Ludak u razvoju, četvorka koja je nastupila na Explosive bini. Sviraju dobar, čvrst punk rock ali su bili topovsko meso jer ih je pratilo tek desetak ljudi. Pjesme poput „Nakaza“, „Širom zatvorenih očliju“ ili prvog singla s novog albuma „Mediokreten“, „Nauči me“, zaslužile su bolji tretman i više publike, no LUR su mi zapravo dobro poslužili kao zagrijavanje za…
…Gobline (http://www.goblini.com/, https://hr-hr.facebook.com/goblini.official). Golub (koji je po običaju taj dan doletio iz Adis Abebe) i jataci po običaju su oduvali sve ispred sebe i to nije ništa novo. Ono što je meni zanimljivo kod ovog nastupa je to što ovaj bend zvučiu sjajno gdje god ih staviš, od malih klaustrofobičnih klubova poput onoga u Selenči prošle godine pa do velike bine EXIT-a, iako dajem ruku u vatru da ekipa više voli male klubove i direktan kontakt s publikom nego ovo gdje imaš pet metara praznog prostora. I drugo, Goblini su privukli nekoliko tisuća ljudi, kako je koncert odmicao poljana se sve bolje punila, a to je gotovo nezamislivo za nekog domaćeg izvođača u vampirski ranom terminu od osam navečer. A tek kakva je šutka nastala u publici… Počeo sam iskašljavati prašinu pa sam se povukao…
…natrag do Explosive bine gdje su nastupile cure iz beogradskog trija The Replicunts (https://www.facebook.com/Replicnts ). Tri replikantice (Kattie Chaos, Dead Barbie i Sanja Cunt) ipak su bolje nego pet goblina, mislim da će se i Šapčani složiti sa mnom, a još kad ovako praše užitku nema kraja. Predstavio sam ih u jednoj rubrici singlova onomad, ali uživo su cure bombe, praše svoju kombinaciju punka, garaže i masnih, ljepljivih riffova s više cojonesa nego hrpetina njihovih muških kolega. Riot grrl pokret dobio je svoju inačicu u Srbiji, jest s nekih 20 godina zakašnjenja, ali kod naših istočnih susjeda to nije ništa. Kad pogledaš koliko ljudi tamo još živi u tamnom vilajetu…
Brzinski sam ošacovao Splićane The Splitters, dvojac Petar gitara/Petar-Krešimir bubanj koji je nastupao na Future Shock bini a koji piče neki indie rock s U2/Coldplayovskim gitarama i tekstovima na engleskom (s izraženim Petrovim akcentom) te bugarskog producenta Kottarashkyja (https://bg-bg.facebook.com/kottarashky ) koji je na velikoj Fusion bini predstavio svoju verziju world musica, s obligatornim balkanskim (točnije bugarskim) melosom ubačenim u miks elektronike, duba, pa čak i jazza (sjajan saksofonist). Hipnotički nastup s puno groovea, ali nisam se dulje zadržao jer sam žurio do Main Stagea…
—da ulovim Eagles Of Death Metal (http://www.eaglesofdeathmetal.com/, https://www.facebook.com/eaglesofdeathmetal). Džaba sam krečio i rušio usput ljude kao čunjeve, orlovi su sletjeli sa zakašnjenjem od pola sata. I jebem im mater zbog toga. Čekanje sam prekratio stojeći uz ogradu kod glavne bine gdje sam sreo ekipu iz Osijeka s kojima sam malo proćakulao, a onda su nam se pridružila i tri goblina (Golub, Leo i Alen) pa možete zamisliti ostatak priče: fotkanje, žešća zajebancija… A onda krajičkom oka vidim u pozadini Jessieja Hughesa iz EODM kako se zajebava s novinarima. Lijepo se zabavlja čovjek i sve bi to bilo u redu da on u tom trenutku nije morao biti na bini. A publika čeka. No, tko jebe publiku, ja sam zvijezda i u redu je da me se čeka. Jebeni pizdun!
Zato su Eaglesi kod mene dobili 15 umjesto 45 minuta koliko sam im mislio dodijeliti. Mislim, i jesam, dodijelio sam im 45 minuta samo što su oni pola sata proćerdali. Gledao sam ih u Zagrebu prije dosta godina i vidim da se ova kalifornijska četvorka i dalje dobro zajebava sa svim i svačim, lead gitarist kao da je ispao iz ZZ Topa s onom dugom sijedom bradurinom, naprave oni sjajan show na bini, ali to je u osnovi derivativan, klišeiziran rock koji mi ne drži pažnju dugo. A i valjalo je pohitati do…
…Future Shock bine ošacovati beogradski bend Dingospo dali (https://hr-hr.facebook.com/pages/Dingospo-Dali/209092769135969). Tko su sad pa ti? Petorka predvođena pjevačicom Sandrom nedavno je pobijedila na Demo Bunt Masters natjecanju pa valjda nekog vraga vrijede, ne? Vrijede. Riba ima jako dobar vokal koji se odlično uklapa u mračni, psihodelični indie rock zvuk ovog benda. Iako im jedna pjesma kaže da su „potpuno prazni“, ovo je bend s punim, jasno profiliranim zvukom koji je malo hermetičan i zatvoren ali s dovoljno melodije da ne odbije potencijalne slušatelje. Mislim, barem mene nisu odbili, ali morao sam ići dalje…
…točnije, preko puta do Explosive bine gdje sam odgledao najbolji nastup prve večeri ali i cijelog 15. izdanja festivala. The Creepshow (https://thecreepshow.bandpage.com/ , https://www.facebook.com/TheCreepshowOfficial) je peterac iz Toronta kojeg predvodi Kenda, pjevačica i gitaristica koja me izgledom i scenskim nastupom jako podsjeća na mladu Tinu Turner. Članovi benda uključuju i matorog baju za kontrabasom i lika s ogromnim zulufčinama za kojeg se iz aviona vidi da je fockin’ Irish J, sviraju žestoki psychobilly i opičeni su do jaja. Energična svirka, razarači poput „Sell Your Soul“, „Devil’s Son“, „Zombies Ate Her Brain“ ili „Hellbound“ (sve simpatični tekstovi, baš za pričati djeci pred spavanje) i sjajna atmosfera kako na bini, tako i u publici. A još kad se Kenda spustila s bine u prve redove da se fotka s ekipom, pa kad se negdje pred kraj nastupa popela na konstrukciju od bine i pjevala s nje… Užitak i za oči i za uši i bend na kojeg morate obratiti pažnju!
Odjebao sam Clean Bandit na glavnoj bini koji su tipičan primjer bezličnog dance/popa namijenjenog neizbirljivoj (pretežno britanskoj) publici i produžio do Jack Daniels zone preko puta press centra gdje također postoji mala bina s probranim izvođačima. Zajeb kod ove bine je u tome što nema informacija kada bendovi nastupaju, pa sam tako propustio zanimljivi slovenski indie electro-pop bend Koala Voice, a stigao sam ovjeriti seksi Sajsi MC (https://www.facebook.com/pages/Sajsi-MC/105875322787426?fref=nf ) u društvu DJ BKO-a tek na posljednje tri pjesme. Sajsi je svake godine na ovoj bini, napravi ludi show svojim provokativnim tekstovima i seksi outfitom (što će vam fotke potvrditi), a nakon nje…
…na istoj bini nastupio je, ne bend već grupa novinara tjednika „Vreme“ koji su dobro prašili kroz set obrada uključujući sve one pjesme koje očekujete da će svirati novinari/glazbenici, od „These Boots are Made for Walking“ preko „Lonely Boy“ ili „Blister in the Sun“. U publici su se ukazali i članovi Eaglesa koji su se dobro zabavljali, a dobro sam se zabavljao i ja…
…ali sam morao ići dalje. Odjebao sam i Emeli Sande iz istog razloga kao i Clean Bandit: ta je baba dosadna za popizdit’ na albumu, a nije ništa bolja bila ni uživo, barem koliko sam čuo dok sam od glavne bine bježao prema Future Shock stageu na susret s Neozbiljnim pesimistima (http://www.neozbiljnipesimisti.com/, https://hr-hr.facebook.com/neozbiljnipesimisti). Somborcima se vratio stari gitarist ali ih je napustio Igor Martinko, violinist, trubač i jedan od vokala benda, pa su već zbog toga stvari zvučale malo drugačije, a još su ih jebali i tehnički problemi: klavijature se ili uopće nisu čule ili su se jedva čule, stalno je dolazilo do pucanja zvuka i šumova, živa jebada. Pa ipak, Pesimisti su imali najbolji nastup prve večeri na Future Shocku, uspjeli su rasplesati cijelu malu livadu hitovima poput „To narod zna“, „Sunce tuđeg neba“, „Srbija i ja“ i „Ogledalom“ s kojom su završili set. Predstavili su i jednu novu stvar o tome kako su oni sretni ljudi i to mi zvuči totalno starogradski i ne bih se čudio da im tu pjesmu „maznu“ ciganski orkestri i uvrste u svoj repertoar. Poslije sam se našao s njima u backstageu gdje mi je Igor poklonio jedan primjerak svoje nedavno objavljene knjige o somborskoj rock sceni, a onda sam pohitao do…
…Explosive bine na kojoj su nastupale zvijezde večeri, legende grindcore metala Napalm Death (http://www.napalmdeath.org/, https://www.facebook.com/officialnapalmdeath). Explosive bina je pucala po šavovima koliko se tu ljudi naguralo, ja sam se jedva probio do tonca i… Razočarao se. Ovo je bio pretih koncert, ljudi, Napalm Death sviraju i očekuješ da će se tvrđava rušiti a ja bolje čujem tuc tuc zvukove sa susjedne Guarama FM bine nego njih. Navodno je to udaralo za sve pare u prvim redovima, ali tamo gdje sam ja stajao bio je to goli kurac. Plus, zvuk je toliko bio sabijen, kondenziran, da mi je bend zvučao umjetno. Pjevač Mark Greenway sa svojim „epileptičnim“ napadima na bini uspio je dobro animirati publiku, ali mene nisu kupili. Čak mi ni obrada kultne „Utilitarian“ Dead Kennedys nije bila po guštu, možda sam bio već preumoran ali ND su me ostavili ravnodušnim…
…čak toliko da sam se prošetao do Fusion bine gdje su neuništivi Cane i njegovi Partibrejkers rutinski odrađivali svoj nastup. I to pred polupraznim prostorom. Jebote, Fusion Stage kao da je bio kužan, publika ga je zaobilazila u širokom luku prve večeri jer su svi išli prema glavnoj bini i Dance Areni, pa kad svi zaobilaze Fusion zaobići ću ga i ja…
…i krenuti lagano na spavanje. Usput sam još na Future Shocku ovjerio nastup novosadskog mnogočlanog kolektiva Drum’n’Zez (https://sr-rs.facebook.com/drumnzez ) (ja sam ih prebrojao 11, ali to ne znači da mi netko nije uspio promaći) sa svojim ljetnim pjesmičuljcima u laganom reggae-pop ritmu. Oni to zovu agro reggae pan onski surf pop. Whatever. Zabavno i čisto simpatično kao soundtrack za poći ćiku.
I tako preživjeh prvi dan EXIT-a, three to go.
Hadžo, slabovidni orao
zlihadzoponovojase 