Čuvaj se Danajaca i kad darove nose, glasi čuvena izreka iz grčke mitologije. Preneseno u današnji kontekst, moglo bi se reći: Čuvaj se stranih bendova koji u kolovozu dolaze u Osijek besplatno nastupati!
Ljetnu osječku fjaku prekinula su čak dva događaja održana iste večeri: otvorenje izložbe „Transformersi čuvaju Osijek“ kod školjke u bivšem Parku kulture (tako smo taj park nekada zvali, sad je to službeno Park kneza Držislava, jednog od likova iz naše „dične“ povijesti, što ima smisla uzevši u obzir da je kultura odavno isparila iz tog parka, kao i iz cijelog grada uostalom J) i koncert na Trgu svetog trojstva u osječkoj Tvrđi. Prošli tjedan smo imali otvorenje izložbe ArtBeat u klubu Epic i Pannonian Challenge, rekao bi čovjek: sasvim dovoljno kulturnih događanja po glavi stanovnika.
Dakle, matora raga poput mene najprije je otšepesala do parka na otvorenje manifestacije/izložbe „Transformersi čuvaju Osijek“. Zamjenik gradonačelnika nešto je nesuvislo laprdao o tome kako je i ovo dio napora da Osijek postane evropska prijestolnica kulture što je već postalo zamorno (ispada da, kad pljuneš na pločnik, i to se ubraja pod EPK), plus ja nisam baš siguran da li pod kulturu potpadaju likovi iz bedastih crtića za djecu i još bedastijih filmova koji su možda i najgora holivudska franšiza u dugoj povijesti loših holivudskih franšiza. To mi je kao da pod lokalnu i tradicionalnu kuhinju turistima prodajete McDonalds…
No, na stranu laprdanja o EPK, s čisto tehničke strane autor izložbe, 22-godišnji Danilo Baletić iz Podgorice, stvarno se potrudio i napravio sedam umjetničkih instalacija, četiri dobra Autobota i tri loša Deseptikona (jedino je glavni Deseptikon Megatron ostao u Podgorici, valjda zato što je 30 tona teška i 14 metara visoka skulptura ipak bila preteška za vozikati ju uokolo). Skulpture su stigle iz Podgorice via Beograd, u Osijeku će ostati dva mjeseca, a nakon toga idu za Beč. Nastale su prije tri godine u Podgorici, a lik ih je radio od auto otpada i sekundarnih sirovina, svaku oko tri mjeseca. Osim što su atrakcija za klince i klinceze, ovi metalni monstrumi imaju i snažnu ekološku poruku, što je autor sažeo otprilike ovako: „Transformersi trebaju čuvati majku prirodu, jer ako se nastavimo bahato ponašati prema njoj onda nam ni Transformersi neće pomoći“. Potpisujem. Pitam se samo gdje su Transformersi ili netko njima sličan bili da nas zaštite od HDZ-a, Glavaša i ostale bande koja je ovaj grad i ovu državu dovela tu gdje jesmo… U tropizdi materinoj!
Nisam se predugo zadržao, bilo je previše iritantne dječurlije po metru kvadratnom oko mene pa sam otišao u malu šetnju do grada pa natrag promenadom uz Dravu jer je svirka u Tvrđi trebala početi u 21 h. Međutim, počela je 15 minuta ranije, tako da sam ubacio u petu i puf pant puf pant, stigao do Tvrđe na posljednje tri pjesme benda za kojeg se ispostavilo da su predgrupa, Nuteki (https://www.facebook.com/Nuteki). Bjelorusko-ruska četvorka piči nekakav ljigavi američki popić rokić a la One Republic i u čisto tehničkom smislu to dobro rade: pjevač je energičan, baca se po bini koliko je dug i širok, imaju sjajnog bubnjara koji njihovoj glazbi daje plesni ritam, sviračka kompetencija nije upitna ali sve je to već viđeno i čuno. Sve bi to bili još kako tako probavljivo da posljednju stvar pjevač nije posvetio svom najboljem prijatelju – ni manje ni više Isusu Kristu. Jebo me ćaća, pomislio sam, pa ovo je kršćanski rock bend! Već tada mi se trebao upaliti alarm u glavi, ali nisam ni slutio što me tek čeka…
Ali prije nego što krenem na opis užasa, par riječi o produkciji: produkcija je bila jako dobra: velika bina, odličan light show, nešto slabiji zvuk (možda zato što je ipak bio radni dan pa ga nisu otfrljili do ibera) i super fora da imaju dva seta bubnjeva, po jedan sa svake strane bine, postavljena povišeno u odnosu na ostale svirače što će kasnije doći do punog izražaja. Na vrhu pozornice nalazila su se tri LED ekrana, vizualni efekti su bili upečatljivi, sve u svemu profesionalno odrađeno. Ono što je zakazalo je publika: okupilo se tu stotinjak ljudi, možda 150, otužno pogotovo ako se usporedi s fotkama prepunih trgova na prethodnim nastupima u Zagrebu ili Slavonskom Brodu. Ali, to je Osijek, a i promocija nije bila baš najsjajnije odrađena jer je malo tko znao da se koncert uopće održava…
Pauza između bendova nije dugo trajala, možda desetak minuta, a za to vrijeme nekakav MC je zabavljao publiku. Dobra ideja, ali njegovo konstantno drvljenje i pozivanje publike da se približe bini toliko je bilo iritantno da sam otišao malo prođirati po Tvrđi, samo da to ne moram slušati. I još jedna iritantna i nepotrebna stvar: jeste li ikad na koncertu doživjeli da imate konzekutivno prevođenje? Ja nisam, sve do sada. Neka likuša je stajala pored tonca sa sluškama na ušima i mikrofonom u ruci i prevodila je sve što je MC govorio. Po meni totalno nepotrebno jer ekipa kod nas razumije engleski sasvim solidno, no pokazat će se da i to prevođenje ima smisla u ovom paklenom planu.
O bendu No Longer Music (https://www.facebook.com/nolongermusic , http://www.nolongermusic.com/) nisam znao ništa osim onoga što je pisalo u šturim najavama po lokalnim portalima, a to je da je riječ o međunarodnoj ekipi čiji je nastup, citiram, „spoj glazbe, plesa i specijalnih efekata koji u kombinaciji nude atraktivni program s pozitivnom porukom – poziv na ravnopravnost u društvu, na pravednost u socio-političkom aspektu, zaštitu i podršku najranjivijih skupina, borbu protiv ovisnosti i nasilja“. Priznat ćete, ne zvuči loše, ekipa za koju bi svaka majka svoju kćer udala. Osnovani su u Nizozemskoj krajem osamdesetih, službeno su iz Novog Zelanda, ali ima ih sa svih meridijana i strana svijeta (jedan od performera, G, dolazi iz Laosa).
Koncert je počeo u zabavnom tonu. Pjevač David Pierce najprije je upitao publiku ima li ovdje Madonninih fanova, pa kad je nekoliko njih diglo ruke odgovorio im je: „Baš šteta, mi ne izvodimo Madonnine pjesme“. J Vrlo Monty Pythonovska fora, to mi se dopalo. U bendu ih ima šestorica glazbenika, a tu je još i nekoliko plesača i performera, znači cijela trupa ima desetak a možda i više ljudi. Sve je počelo odbrojavanjem na video zidu i kratkim nastupom plesača-pantomimičara da bi se potom ekipa popela na binu i počeli su pržiti.
Prvih dvadesetak minuta bilo je urnebesno. NLM su poput putujućeg cirkusa, napadaju sva osjetila i to žestokom glazbom (nekakav miks punka, elektronike i metalskih riffova) ali i ekstravagantnim vizualnim performansom. U tom anarhističnom miksu bilo je svega, od njihovih skladbi do (jako loših) obrada Idolove „White Wedding“ ili „Wild Thing“ The Troggsa, basistica je izašla na binu noseći na glavi kacigu koja je gorjela, pa je tijekom „Weddinga“ na binu izašla cura u bijeloj vjenčanici (prikladno!), pa su iznijeli i bolnički krevet i Piercea obukli u neku pidžamu ili luđačku košulju, pa se u pjesmi „Superhero“ na bini pojavio G, odjeven u kostim nekog super heroja, koji je svoje letačke sposobnosti demonstrirao stage divingom u publiku, pa su publiku zasuli konfetima… Početak je bio sjajan: energičan, bučan, upečatljiv (svi su na bini headbangali cijelo vrijeme, čak i klavijaturist), a dva bubnjara su jebala majku nerotkinju svima u publici. Pravi psycho punk teatar. Da je koncert trajao samo tih 20 minuta vjerojatno bih ga opisao kao sjajan, no međutim…
Ono što najave na portalima nisu rekle, to je da su No Longer Music evangelizacijska glazbeno-teatralna grupa koja koristi pozornicu kako bi prenijela Evanđelje Isusa Krista sekularnoj mladeži na gradskim trgovima i festivalima. Nakon što su nas namamili divljim i zajebantskim uvodom, krenula je prava priča: odjednom se glazba usporava, sve postaje ozbiljnije i mračnije, na binu izlazi ogromna figura anđela a Pierce prestaje pjevati i počinje recitirati, a sve to praćeno onim nepodnošljivo dosadnim prevođenjem. Zato je prevođenje u igri: da bi se poruka gospela proširila na materinjem jeziku. Slijede patetične scene padanja na koljena i zazivanja pomoći iz nebeskih visina, a potom slijedi vrhunac cijele ove papazjanije: rekonstrukcija Isusovog razapinjanja gdje Piercea razapinju na križ iz kojeg vrcaju iskre, a potom ga zatvaraju u sarkofag iz kojeg on onda uskrsava, osvijetljenim nekim svijetlećim prslukom, i oprašta svojim mučiteljima i progoniteljima, oprašta grijehe i Mariji Magdaleni, bla bla bla…
Ovo je bilo mučenje biblijskih razmjera. Kakvo razapinjanje na križ, ovo slušati i gledati bila je muka Isusova. Ovo je bio križni put. Ne samo zato što sam ja agnostik, već zato što taj dio nastupa doslovno stenje pod teretom pretjerane ambicioznosti i kvazi-umjetničke pretencioznosti. Odjednom bivamo usisani u didaktičko-vjeroučiteljski kabaret koji je meni, kao velikom protivniku vjeronauka u bilo kojem obliku, apsolutno odbojan i oduran. Da se ovakav show održava u nekoj crkvi ne bih riječ rekao, ali ne bih niti otišao tamo; ovdje je ipak riječ o javnom prostoru i bendu koji je reklamiran kao klasičan, sekularan rock bend ali koji na prefrigan način „peca“ nove žrtve među mladim ljudima. Ispiranje mozgova onima čiji mozgovi još nisu isprani vjeronaukom i cijelim tim desničarsko-crkvenim desantom koji se provodi u hrvatskim školama, zatupljivanje već ionako tupave mlade generacije i njihovo pretvaranje u zombije.
I onda, nakon 50-ak minuta nastupa, koncert se završava ali počinje što? Propovijed, naravno. Pierce i ekipa kreću u litaniju o tome kako vjera nisu crkve ili spomenici (s čime se mogu složiti), već kako Isusa moramo tražiti u sebi, truć trać… E, tu sam pukao i brzinom munje pokupio se s trga. Jebem mu i boga i Džizusa i duha svetog i cijelo to nesveto trojstvo, još je samo falilo da zatraže da izmolim očenaš s njima. Ja sam došao na rock koncert, a dobio sam sat vjeronauka na otvorenom! Kakvo promicanje pozitivnih općeljudskih vrijednosti među mladim ljudima, kakvo promicanje života bez ovisnosti, nasilja i nemorala, kakvi bakraći, ovo je najobičnija vjerska navlakuša. Nisu oni blesavi: čak i uz sav vjeronaučko-džihadski teror koji Crkva provodi u školama, vide da im mnogo mladih bježi i izmiče, pa ih na ovaj način hvataju: smisle kobajagi zabavan program da se ljudi zalijepe i onda krene sapunjanje mozga. OK, ja sam premator da bi to utjecalo na mene, ali možda će neki klinci doista reći: Wow, ovo je baš cool, i odmah su upecani.
Da su u najavi koncerta rekli da je ovo kršćanski i/ili evanđeoski bend koji širi gospel i slična sranja, ne bih se niti ukazao na ovoj svetkovini. A opet, da nisam došao, propustio bih uvodnih 20-ak urnebesnih minuta. Pa sad ti vidi. No eto, moja vam je preporuka da, ako čujete da ovaj putujući cirkus dolazi u vaš grad, idite pogledati prvi dio, dobro ćete se zabaviti, a onda bježite glavom bez obzira! Mene su ovaj put namamili, ali više neće…
Pagan Hadžo
zlihadzoponovojase 