Sinoć je u povodu Međunarodnog dana glazbe (1. listopada) vokalni sastav Akvarel održao jako dobar koncert kod kipa Franje Krežme u Prolazu Vanje Radauša.
Prošlo je više od godinu dana otkako sam bio na promociji debi albuma osječke ekipe iz benda Akvarel, „Vokal patrioti“, u dvorani Gradski vrt. Sticajem okolnosti nismo se nakon toga vidjeli što se ispostavilo kao dobra stvar jer je njihov sinoćnji nastup ponudio nešto novo s njihove strane.
Svirka je održana u povodu Međunarodnog dana glazbe, a u organizaciji Glazbene mladeži Osijek i gradskog Savjeta mladih. Mjesto zločina bio je kip Franje Krežme gdje se prije nekoliko tjedana održao i jazz dio programa Osječke ljetne noći i koji je očito postao popularno mjesto za održavanje ovakvih svirkata: nalazi se u suhom centru grada gdje cirkulira na tisuće ljudi, početak svirke u 19 h taman se poklapa sa završetkom šestog sata u školama pa imaš sigurno dosta publike, makar i onih koji samo u prolazu škicnu što se to događa.
Ugodnu večer u centru grada otvorila su dva mladca, članovi osječke Glazbene škole, Juraj za klavijaturama i Arijan na saksofonu, koji su nastupili kao predgrupa Akvarelovcima i koji su 15-ak minuta zabavljali okupljene instrumentalnim verzijama pop klasika, od Sinatrinog „New York, New York“ do jazz standarda „Blue Moon“ Richarda Rodgersa i Lorenza Harta. Kratko ali slatko, dečki sviraju glazbu koju bih rado slušao u nekom od kafića umjesto dosadnog Otvorenog radija ili nepodnošljive „tapete elektronike“ (tako sam prozvao tu vrstu elektronike koja se često čuje u fensi šmensi kafićima a odlično se slaže jedino s buljenjem u tapete na zidu J), pa im preporučujem da se jave nekom od osječkih vlasnika birtija. Svirat će za par piva ili sokova, ali tako se uči zanat, to je najbolja škola…
Odmah nakon mladog dvojca na bini su se pojavili osječki vokal patrioti u sastavu: Ozana Tomić (sopran), Marina Hlupić (alt), Ivana Marinić (alt), Davor Solanović (tenor), Alan Marinić (bas) i Toni Varga (vokalne udaraljke). Ovo je bio pomalo neuobičajen nastup jer bina nije bila osvijetljena, pa je tako bend nastupao u mraku, dok smo mi publika bili osvijetljeni gradskom rasvjetom. Ozana je i sama primjetila koliko je to čudno, ali dobro, cinik poput mene ne može a ne primijetiti kako je spotlight ovoga puta bio na publici a ne na izvođačima. Razlog je naravno banalan, kako mi je objasnila jedna od cura iz organizacije: prvotno je planirano da ekipa pjeva odmah do Krežminog kipa, no morali su se pomaknuti par metara dalje i ispostavilo se da produžni kabel za struju nije bio dovoljno dugačak. Tehnika narodu!
Akvarelovci su u svojih nešto manje od sat vremena svirke ponudili svoje sad već nadaleko poznate a capella verzije poznatih hitova iz (uglavnom) razdoblja ex-YU novog vala, uključujući klasike Đavola, Haustora, Idola i Filma koji se nalaze na njihovom debi albumu. Akvarel jesu u osnovi cover bend, ali pjesme obrađuju na poseban i originalan način, aranžmanski ih prilagođavajući vokalnoj izvedbi a da pri tome zadrže prepoznatljive melodijske linije i obrasce originala. Tu je poseban doprinos dao human beatbox Toni svojim osebujnim imitiranjem udaraljki, u čemu mu podršku pruža Alan svojim upečatljivim, dubokim basom. Momci i cure sjajno slažu vokale (posebno mi je dobra fora u Rambovom „Glupom hitu“ kada na tekst „Čujem muški glas ne znam samo je li tenor, bariton il’ bas“ svaki od pjevača otpjeva „svoj“ glas) i očito uživaju u svirci.
Od stvari koje se ne nalaze na njihovom debiju tu je bila uvodna Rundekova „Apokalipso“ koja, uz već poznati medley Haustora „Kroz stari haustor“ pokazuje da im je Rundek, uz svjetskog kilo cara, najveća inspiracija, a kako je bila riječ o Međunarodnom danu glazbe, na repertoar su uvrstili i dva strana klasika: malko usporeni „I Feel Good“ Jamesa Browna sa svojom feel good porukom koja nam svima treba u ova šugava vremena i „Valerie“ Marka Ronsona, recentni hit koji je maestralno otpjevala Amy Winehouse i koji se već prometnuo u novovjekovni klasik.
No, najzanimljiviji trenutak večeri za mene bila je izvedba dviju autorskih stvari benda, odnosno Davora Solanovića, pjesme „Ljubav “ i „Za tebe“ koje su se lijepo smjestile u set listu sastavljenu od samih klasika. Na samom kraju svog izvještaja s prošlogodišnje promocije preporučio sam članovima benda da se maknu iz sigurne zone i krenu s autorskim radom i oni su to i učinili. Naravno, ne utvaram si da je to zbog mog teksta kojeg možda nisu niti pročitali, ali je poriv svakog pravog glazbenika da se autorski izrazi. Neki odmah krenu s tim, neki prvo moraju proći fazu kaljenja kroz covere, ali mi je drago što se Akvarel odlučio za taj korak jer autorski rad nesumnjivo jest stepenica više, novo poglavlje u njihovom radu. Naravno da postoji rizik da publika to ne prepozna jer većina ljudi, pa i publika Akvarela da se razumijemo, su poput Pavlovljevih pasa kojima sline refleksno procure čim čuju neku njima poznatu temu i navikli su se da čuju hitove pa postoji opasnost da autorske radove izignoriraju, ali s druge strane dobit ćete naklonost kritičara, uključujući moju. A i to nekog kurca vrijedi, ne? Ne? Onda ništa, povlačim sve što sam rekao… J
Stojim i iza onoga što sam također rekao u izvještaju s promocije: previše se oslanjaju na najveće hitove izvođača koje obrađuju; pa ima Haustor još milijun dobrih stvari osim „Uzalud pitaš“, „Djevojaka…“ i „Ene“. Možda je to bilo mudro za početak, da se privuče pažnja publike, ali ja bih na njihovom mjestu malo dublje prokopao po bogatoj povijesti domaće pop i rock glazbe i ne bih samo površinski uzeo stvari za raju. No, možda i do toga dođe. Drug O. je rekao da bi bilo zanimljivo čuti kako bi ekipa preradila a capella klasik Bobbyja McFerrina „Don’t worry be happy“, jedini a capella No. 1 u Americi otkako postoje top liste, a čija se furka na pozitivu također jako dobro uklapa u svjetonazor benda.
No, bilo je to čist’ ugodno glazbeno druženje uz vokal patriote. Taman koliko je i trebalo trajati, da je bilo dulje vjerojatno bi mi dosadilo ali dobro, ja sam poznat po kratkom fitilju i u gaćama i u glavi, pa tko bi meni ugodio… J
Hadžo koji slika gvašom
http://www.akvarel.hr/ ; https://www.facebook.com/akvarelosijek
Set lista:
- Apokalipso (Darko Rundek)
- Glupi hit (Rambo Amadeus)
- Pjesme stare (Film medley)
- Ljubav (autorska)
- Prolaze sjene (Đavoli medley)
- Za tebe (autorska)
- Negdje oko ’82. (Riječki pop medley)
- Oblak sna (Idoli medley)
- I got you (I feel good) (James Brown)
- Valerie (Mark Ronson feat. Amy Winehouse)
- Kroz stari haustor (Haustor medley)
- Novi val (novovalni medley)
zlihadzoponovojase 