Odličnim (kao i uvijek) koncertom Gustafi su dali podršku kandidaturi Osijeka za Evropsku prijestolnicu kulture 2020.
Gustafi su jedan od najpopularnijih istarskih bendova, pa mu ga dođe kao žešća ironija to što su, iako je Pula izravan konkurent Osijeku u utrci za titulu EPK 2020., Edi Maružin i njegova „kumpanija“ došli u Osijek gdje su održali odličnu „štalu“ na Trgu svetog trojstva.
Dugo ih nisam gledao i moram priznati da sam ih se zaželio. U Osijeku sam ih gledao posljednji put u klubu Medium početkom 2013., a potom iduće godine u sklopu Vukovarskog film festivala. U međuvremenu su objavili i novi album „Maneštra“, snimili hrpu singlova/spotova od kojih sam neke i predstavio pa se ne može reći da ih na mom blogu nije bilo, ali na ponovni susret uživo morao sam eto čekati sve do sada. Ali, tko čeka taj i dočeka…
Koncert je bio održan na otvorenom, na trgu u Tvrđi, starom dijelu grada, gdje su gradske vlasti postavile jedan od info pultova kojima se građanima objašnjava što je to EPK i koji kurac se Osijek uopće kandidirao za takvo što. Nemam namjeru ići u detalje s objašnjavanjima, prosurfajte ako vas baš zanima, samo ću reći da sam ja EPK skeptik jer smatram da je Osijek prije europska palanka kulture nego nekakva prijestolnica (kako to gordo zvuči, baš k’o stvoreno za seoske političare da se kite takvim perjem), ali da nije bilo svega toga pitanje je bi li Gustafi i kada opet nastupili ovdje, tako da eto, ipak neke koristi od te nesretne kandidature.
Koncert je „organizirao“ Grad i to se vidjelo odmah čim sam stupio nogom na mjesto zločina: jedva par desetaka ljudi se tu skupilo oko 20:15 h kada je svirka krenula. Kasnije se skupilo nekih stotinjak duša što je za mukte koncert poražavajuća brojka, a razlog je taj što koncert nije bio nikako oglašen. To vam nešto govori o ljudima koji se bave kulturom u Osijeku i koji misle da će masa nahrupiti ako ti svirku najaviš na nekoj press konferenciji. Bez plakata, bez najava preko društvenih mreža, rezultat mora biti loš. Naravno, gradsku upravu boli ona stvar hoće li doći deset ili 1.000 ljudi, njima je važno samo da nešto organiziraju i da pri tome prođu što jeftinije, pa sam blitz anketom s poznanicima koje sam sreo utvrdio kako većina njih za koncert uopće nije znala već su išli u neki od kafića u Tvrđi na proslavu Dana svetog Patricka. A neki su saznali za svirku jer sam im ja javio… 🙂
Dakle, stari gusar Edi i njegova družina (kao i u Mediumu uz njega su bila sedmorica samuraja, sve mlatimudani; na veliku žalost muškog dijela publike bend je ovaj put nastupio bez ijedne pripadnice ljepšeg spola iako imaju novu curu u bendu ali ona zbog posla nije mogla doći) popeli su se na malu improviziranu binu postavljenu ispred St. Becker’s puba. Puhačka sekcija bila je manja za jednog člana, samo truba i trombon, ali su zato imali lika za udaraljkama koji se pokazao dobitkom za grupu jer je ritmički pojačao njihovu ionako žestoku i veselu kombinaciju tex-mexa, rock’n’rolla, countryja, freak folka, istarske narodne glazbe i manje više svih drugih glazbenih žanrova koji im se učine da dobro prijanjaju pojedinoj pjesmi.
Raspoloženi kao i uvijek, Gustafi su tijekom dvosatnog koncerta uspjeli zabaviti, raspjevati i rasplesati osječku publiku koja je isprva bila dosta ukočena, kao da im treba malo vremena da postignu radnu temperaturu, ali kad su nakon nekoliko uvodnih pjesama Gustafi krenuli izbacivati hit za hitom i publika se napokon malo otkravila. Okidač su i ovoga puta bili klasici „Crna zvizda“ i „Znan da je zima“, a onda se raspašoj nastavio s „Jesen“, „Sanjati ćemo žuto“, „10 dobrih kurbi“, „Katarina“, „Sedan dan“, „Vrhi Čičarije“, „Ka di su ta vrata“… Sve hit do hita, prava pučka veselica, klasična istarska „štala“ s mnogo pozitivne energije, energične svirke, zabave i dobre zajebancije. Hoćete dobar tulum, feštu ili općenarodno veselje, Gustafi su pravi izbor. Rekao sam više puta: ako se ikad budem ženio (apage Satanas! 🙂 ), ovo će biti bend koji će mi svirati u svatovima.
Nakon nekih sat i pol svirke Edi je najavio da je to to za večeras, no to je uobičajena taktika benda: najaviš fajront i onda sviraš još barem pola ure. Bis je bio za prste polizati: „Tebe san ja“, „Črna žaba“ i „Ja nisan stija mala“, sve razarač do razarača za ultimativni raspašoj, da bi na samom kraju nakon predstavljanja ekipe momci odsvirali „Coronu“, klasik američkog punk benda The Minutemen koju su izvrsno prearanžirali da se bešavno uklopi u njihovu set listu. (Doduše, to i nije bilo toliko teško jer je „Corona“ i u originalu netipična stvar za Minutemene, preteča country-punk bendova a la Supersuckers koji će postati popularni tijekom 90-ih).
Sve u svemu, Gustafi su opravdali svoju kvalitetu i priredili odličan nastup unatoč manjku publike i prohladnoj večeri. Ja sam poslije koncerta popričao malo s Edijem, požalili smo se jedan drugome na trbušine koje se povećavaju iz dana u dan (dođe to s godinama, i s dobrom papicom u mom slučaju a s dobrom kapljiicom u njegovom J), a potom sam otišao u krpe. Bilo je još dosta događanja te večeri u gradu obzirom da svaka birtija koja drži do sebe mora pomodarski organizirati svirku povodom St. Patrick’s Daya, ali meni je ovo bilo dovoljno.
Pa čak i da Osijek pukne u ovoj borbi za titulu EPK, doveli su nam Gustafe. Meni dosta. Ostale tko jebe.
Prijestolničar Hadžo
zlihadzoponovojase 