Rundek Cargo Trio @ kino Urania, 28. 04. 2016.

 

P1130112

Prije dvije godine završio sam prikaz koncerta Rundek Cargo Trija u đakovačkom kazalištu riječima da je Rundek kao vino – što je stariji, to je bolji. Sada ipak moram malo revidirati tu ocjenu. Naime, „berba 2016.“ čini mi se nešto kiselija od one iz 2014…

A to ima veze s prošlogodišnjim albumom „Mostovi“ koji je dobio sve same hvalospjeve mudrih kritičarskih glava, ali ja valjda nisam mudra glava, ne znam, pa mi se album nije naročito dopao. To je dobar album, ali dobar onako, školska ocjena 3. Što je super ocjena za nekog tko ponavlja razred, ali za odlikaša poput Darka to nije uspjeh epskih razmjera. Uz Darkov album neizgovorivog naziva s Rundek Cargo Orkestrom, „Mostove“ svrstavam u donji dom njegove cjelokupne diskografije, pa sam i prema ovom promotivnom koncertu imao određenu skepsu.

Pokazalo se – opravdano. Što jes’ jes’, rijetko je kad osječko kino Urania bilo tako dobro popunjeno kao na sinoćnjem nastupu. Gotovo sva sjedeća mjesta bila su zauzeta, a oni koji nisu imali sreće uvaliti svoje dupe u stolicu (ili su jednostavno zakasnili) morali su stajati sa strane. Darko ima vjernu publiku u Osijeku gdje se redovno ukazuje jednom u dvije ili tri godine, a ta publika je nekako pravilno podijeljena na one mlađe fanove i one starije. Neke od njegovih obožavatelja koji ga nisu izvjesno vrijeme gledali uživo možda je iznenadio format sjedećeg koncerta, ali to je u skladu sa zvukom njegovih posljednjih albuma kojima bolje pristaju ovakvi prostori. Kvragu, tri od posljednjih pet nastupa Rundekovog trija gledao sam u novosadskoj sinagogi, đakovačkom kazalištu i sad u osječkom kinu. Koliko drugih izvođača možete nabrojati koje ste gledali u takvim prostorima?

S pola ure kašnjenja na bini su se pojavili Darko i njegov uigran tim s kojim nastupa već 15 godina (Izabel na violini i Duco na svemu ostalom što proizvodi zvukove: gitara, bubanj, klavijature, harmonika…). Krenuli su neočekivano, vadeći iz naftalina pjesmu „Tranzit“ s Rundekovog prvog solo albuma „Apokalipso“, lijepu odu prolaznosti vremena čiji su stihovi „Nisam znao da ću tako brzo opet biti u Osijeku“ lijepo poslužili kao podsjetnik da je prošlo već tri godine otkako Rundek i jataci nisu nastupali kod nas.

Onda je počeo kilaviti s novim pjesmama. Mislim, izveo je čak osam od 11 stvari s „Mostova“ i ne da ga je pošteno ispromovirao nego svaka čast, ali tu je koncert šepao – unatoč sviračkom trudu, pjesme poput „Vidove“, „Džaba“ ili najavnog singla „Don Juan“ dosta su hermetične i svojim laganim tempom pretvaraju koncert u tihu misu, dok je aktualni singl „Indijska“ toliko dosadna i naporna stvar da doista moraš popušiti jednu veću nargilu da ne dođeš u napast stisnuti tipku „skip“. Plus, stvar je upropaštena obilatom i preglasnom upotrebom semplera, novog Darkovog prijatelja na bini, koji donosi bogatstvo zvukova ali sintetičkih, koji ubijaju onu najbolju kvalitetu glazbe ovog trija – organski zvuk. To je najviše došlo do izražaja u drugom dijelu koncerta u pjesmi „Clouds“ koja zvuči potpuno vještački. Nije Darku ovo prvi put da eksperimentira s elektronikom – slično je napravio i na albumu „Bolero“ Haustora, prvom kojeg je uradio bez Sachera, i izgleda da nije mnogo naučio od tada. Uostalom, čemu semplovi kad imaš hodajući sempl lijevo do tebe na bini?

Očito nisam bio jedini kome nove stvari nisu bile po guštu, ali bar sam se pretvarao da sam kulturan, dok je dio publike na balkonu nove pjesme iskoristio za preglasno brbljanje kao da su na tržnici i toliko su bili iritantni da sam ih htio staviti u top i lansirati u duboki svemir…

Kako to već godinama radi, Rundek je nakon 45 minuta proglasio pauzu za pušače (vjerojatno misleći više na sebe nego na publiku 🙂 ), pa sam iskoristio taj predah da malo protegnem kopita i osvježim grlo u foajeu kina. Drugi dio nastupa bio mi je više po guštu: izveo je dvije najbolje pjesme s novog albuma, predivnu naslovnu stvar i hit „Ima ih“ koji je zvučao sjajno, no najviše me pogodio „u sridu“ kad je izveo predivnu baladu „Znak“ te kad je iz naftalina doslovno „iskopao“ „Hijavatu“ nakon dugog niza godina nesviranja. (Mi matorci sa slonovskim pamćenjem sjećamo se da je ta stvar trebala biti prvi singl s nikad objavljenog petog albuma Haustora radnog naslova „Dovitljivi mali čudaci“, no došla je 1991. i s njom što je već došlo, pa je morala čekati da se, u promijenjenom aranžamu, pojavi na albumu „U širokom svijetu“, meni najboljem Rundekovom post-Haustor albumu.).

Rundekov trio i tu je pomiješao stare i nove pjesme po principu „toplo-hladno“, ali s više poznatih tema poput legendarne „Bi mogu da mogu“ Haustora (posvećene prijatelju benda Žeksi kod koga klopaju fiš kad dođu u Osijek) ili ode antifašizmu „Ay Carmela“ koja je danas, jebiga, aktualnija nego ikada sad kad su na vlasti opet sljedbenici ustaštva i fašizma predvođenih Karamarkom i njegovim navodno domoljubnim, a zapravo kradoljubnim šljamom.

Rundek i ekipa su se u jednom trenutku povukli s bine, ali naravno da su se vratili na bis. Kultnu pjesmu „Kao da je bilo nekad“ Ekatarine velike posvetili su svojim nedavno preminulim prijateljima (Arsen, Divjan…) i glazbenim idolima (Prince, Bowie, Lemmy…), da bi koncert završili (kako to već rade 15 godina) raspašojem uz Rundekov najveći hit „Apokalipso“ kada se cijela dvorana ustala i pjevala u sav glas.

Kad se podvuče crta (a mali čovjek hoće preko crte, je li Darko? 🙂 ), dva i pol sata svirke s pauzom su više nego pošten koncert koji je zadovoljio većinu prisutnih. Darko je još jednom potvrdio da je neopterećen komercijalnim uspjehom; njegove nove pjesme možda nisu en pari s njegovim najboljim radovima, ali je odavno digao ruke od štancanja hitova za široke mase i radi ono što voli. A njegovoj glazbi danas – dosta zatvorenoj, bez hitova na prvu loptu, s pjesmama koje su u odnosu na studijske verzije aranžmanski dosta promijenjene, produljene, često graniče s improvizacijom – ovakvi sjedeći koncerti najbolje pašu.

Meni osobno ovo je bio slabiji koncert od onoga u Đakovu, ali to je zbog kvalitete novog materijala. Kad prođe razdoblje promocije novih pjesama, vjerujem da će se i set lista uravnotežiti (pa i malo ubrzati jer na trenutke koncert tone u dosadu). Ne znam hoćemo li opet čekati tri godine da dođe u Osijek, ali sam siguran da ću ga negdje ponovo ošacovati na mojim putešestvijama po „širokom svijetu“…

Mostograditelj Hadžo

Set lista:

  1. Tranzit
  2. Džaba
  3. Vidova
  4. Indijska
  5. Don Juan
  6. Ruke
  7. Uzalud pitaš
  8. Sanjala si da si sretna
  9. Mostovi
  10. Hijavata
  11. Ne zaboravi me
  12. Bi mogo da mogu
  13. Ay Carmela
  14. Znak
  15. Ima ih
  16. Clouds

Bis:

  1. Kao da je bilo nekad
  2. Apokalipso

P1130113

Ovaj unos je objavljen u Gdje sam bio - koncerti. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s