Ritam Evrope – Hladno pivo, Marčelo i Napeti kvintet, Del Arno Bend @ Trg slobode, Novi Sad, 09. 05. 2016.

P1130371

Ljudi, nisam bio u Novom Sadu osam mjeseci. Ukoliko me moje dementno pamćenje ne vara, posljednji put kad su moja kopita gazila po ulicama ovog grada bilo je u rujnu prošle godine na festivalu uličnih svirača kada su na istom ovom mjestu, Trgu slobode, snage odmjerili Let 3 i Atheist Rap u sklopu Street Musical Clasha. U međuvremenu su u moj život ušli izbjegličerosi, Slavonski Brod i svašta nešta i jebajiga – Novi Sad je bio u čeki sve do sada. 

A gdje ćeš boljeg razloga za obnoviti drevne veze s ovim gradom (drevan i on, drevan i ja) od Ritma Evrope, festivala kojeg evo već jubilarnu desetu godinu za redom organizira novosadski SKC kao obilježavanje 9. svibnja, a na taj dan prije 66 godina donesena je Schumanova deklaracija koja je obilježila početak onoga što će postati Evropska unija. Sama činjenica da Srbi obilježavaju taj dan iako nisu u EU a mi koji jesmo ga ne slavimo paradoksalna je samo na prvi pogled: kad i Srbi uđu u EU i vide kakvo je to sranje, vhjerojatno će i oni prestati obilježavati taj datum… 🙂

Ali, 9. svibnja se također slavi i kao dan pobjede nad fašizmom što je od početka bila osnovna misao vodilja ekipe iz SKC-a. Danas je obilježavanje tog datuma potrebnije nego ikada jer prostorima pokojne SFRJ bujaju revizionistički pokreti koji reafirmiraju ustaštvo i četništvo i pokušavaju poništiti rezultate 2. Svjetskog rata. Jačaju ksenofobija i nesnošljivost, fašizam se otvoreno valja ulicama Zagreba i Beograda, i ovo je jedan mali korak da se tome pokuša stati na rep. A headlineri su bili dobro probrani – Marčelo i Mile Kekin kao otvoreni protivnici takvih fašističkih tendencija te Del Arno Bend sa svojim porukama mira i tolerancije.

Četiri mušketira koja čine, to vjerojatno već svi znate, drug Š., drug M. i Herr Lj., stigla je u Novi Sad dovoljno rano da obavimo sve one predkoncertne radnje – u se, na se i poda se. Nakon što smo otkrili da šljunčano parkiralište na početku Železničke više nije u funkciji jer se tamo sada gradi neki mastodont od zgrade, otišao sam do Kuće kobasica staviti nešto u kljun (nije loše, velika domaća kobaja za 200 dindži), obišli smo apoteke u potrazi za lijekovima koji će nam omogućiti nešto dulji boravak u ovoj dolini suza, a ja sam se potom pridružio ekipi iz SKC-a koja je imala tradicionalnu bazu u kafiću Atina na samom trgu. Jednu stvar sam odmah komentirao: cijeli peti mjesec bio je šugav, evo i sad dok ovo pišem pada kišurina, ali ekipa iz SKC-a izgleda ima neki deal sa silama odozgo: nikad se još nije dogodilo za ovih deset godina da na dan festivala pada kiša, duva vjetar, grmi ili išta slično. Naprotiv, uvjeti za uživanje u koncertu bili su idealni.

Još jedna dobra karakteristika Ritma Evrope je što koncerti počinju na vrijeme i završavaju pristojno rano, satnica se poštuje i matoro gunđalo poput mene to cijeni. Tako su se već u 19 h na veliku binu smještenu ispred zgrade pokrajinske skupštine popela ekipa iz Del Arno Benda (https://www.facebook.com/Del-Arno-Band-Official-158721400853480/ ; http://www.delarnoband.com/) kojih ima 13, vjerovali ili ne. Da, 13, uključujući dvojicu klavijaturista, tročlanu puhačku sekciju, dva prateća ženska back vokala… Nije ni čudo što putuju u dva kombija. Gledao sam ih prije dosta godina na beogradskom Beer Festu, a prije dvije godine na Reggaeneraciji u Bačkom Monoštoru i imam silan respect prema časnim starinama braći Matić koji ovaj bend vode već 30 godina i još se ne daju. Mislim da ih po godinama bavljenja glazbom šiju još samo braća Jelići iz YU grupe, ali dobro, oni su priča za sebe…

P1130265

DAB je klasičan roots reggae bend, prvi autorski bend takve glazbe u bivšoj državi i, što je meni jako bitno, bend koji je od početka njegovao pjevanje na materinjem jeziku. Jovan ima mek i razgovjetan vokal koji savršeno pristaje uz opuštenu ali zvukovno bogatu sliku benda koji osim reggaea, koji im je osnovna potka, još unosi i elemente soula, funka pa i afro beata zahvaljujući odličnom liku na perkusijama koji je obogatio pjesme poput „Dobra vest“ ili „Dim iz moje lule“. Mogu ponoviti zamjerku koju sam već rekao nakon što sam ih zadnji put gledao, a tiče se nedostatka uzbuđenja: unatoč sviračkoj usviranosti, nastup im nakon nekog vremena postaje pomalo jednoličan, a ako niste ljubitelj reggaea čak i dosadan. Ali, za sam kraj servirali su nam bombu, svoju klasičnu preradu Haustorovog „Trećeg svijeta“ i to je zvučalo nevjerojatno dobro, s toliko groovea i energije da mogu staviti ruku u vatru kako su Rundek i Sacher, kada su pisali ovu stvar, imali na umu baš ovu i ovakvu verziju. Ovo je ultimativna verzija jedne od najboljih pjesama jednog od najboljih bendova s ovih prostora i svaka čast DAB-u što je na najbolji način zatvorio svoj jednosatni nastup. DAB je imao i najujednačeniji sound što će se kasnije pokazati problematičnim za velika imena.

P1130270 P1130262

Polusatnu pauzu između nastupa bendova iskoristio sam da odem do obližnjeg Kulturnog centra gdje je u tijeku bilo otvorenje izložbe slika beogradske umjetnice Jelene Jelače. Dvadesetak izloženih radova, uglavnom u tehnici akrila na platnu te nešto ulja na platnu, pokazuju autoričinu sklonost analizi pokreta i dinamike. Slike, najvećim dijelom slikane iz ptičje perspektive, prikazuju ljude, navodno stvarne osobe, u raznim svakodnevnim situacijama koje slikarica hvata kistom poput foto aparata, zarobljene u trenutku, u pokretu. Na gotovo svakoj slici nalazi se i autoričin samoportret, a meni su zanimljivi oni sitni detalji koji se otkrivaju tek nakon pažljivijeg promatranja slike, poput one gdje u naizgled idiličnoj slici ekipe koja pozira u nekoj ladanjskoj kući u pozadini vidimo jednog lika kako davi drugog 🙂 . Izložba je otvorena do 23. svibnja, pa ako ste u Novom Sadu, svakako ju idite ovjeriti, to je pametno utrošenih 15 minuta ili pola sata vašeg života.

P1130330

A pametno je bilo utrošeno i sat vremena koje sam proveo na koncertu Marčela i njegovog Napetog kvinteta (https://hr-hr.facebook.com/marcelodefacto), njegovog novog jazz benda. Marčelovo koketiranje sa jazzom prisutno je još od samih početaka njegove karijere, ali na posljednjem albumu „Napet šou“ došlo je do punog izražaja. Deveteročlanu ekipu čine Marčelo, Ministar Lingvista i Nensi na vokalima plus DJ Raid za beatovima te jazz kvintet sastavljen od violoniste, saksofoniste, klavijaturiste te basa i bubnja. Dakle, postava bez gitare čiji se izostanak nije niti osjetio, a set lista sačinjena od pjesama u jazz maniru s posljednjeg albuma i nekih starijih stvari koje su se dale lako prearanžirati u novo ruho.

P1130285 P1130305

Nastup su otvorili „Mukom“ s predivnim sax uvodom i tam-tam ritmom te sjajnim solom na kljovama i violini i odmah pokazali da se ne šale. Ovo nije Marčelov hir već ozbiljan bend kojeg čine sjajni glazbenici koji su u sljedećih sat i nešto jače prošpartali kroz Marčelovu diskografiju u najboljoj fusion maniri spajajući hip hop, jazz i rock u zapaljivu mješavinu s jako mnogo groovea. Vokalne međuigre troje vokala daju dodatnu energiju cijelom nastupu i moram priznati da je ovo bio Marčelo kakvog najviše volim: u pratnji živog benda s minimumom sintetičkih zvukova. Jedina zamjerka ide na činjenicu da ovo nije glazba za velike otvorene prostore: što ste se više udaljavali od bine, zvuk je bio sve mutniji i raspršen, a čim ste otišli iza spomenika Miletiću pretvarao se u teško razumljivu kakofoniju u kojoj su dominirali vokali, dok su ostali instrumenti bili gotovo nečujni, pogotovo u laganijim stvarima poput „Buba“ ili „Tunela“. „Pegla“ kao jedna od najoštrijih osuda fašizma u rock glazbi na ovim prostorima morala je biti izvedena i to je bio jedan od highlightova njihovog nastupa, dok smo za kraj dobili rasturačku verziju „Virusa“ i optimističnog „Sunca“. Vrlo dobar nastup koji bi vjerojatno bio još bolji u zatvorenom prostoru dobre akustike, pa se nadam da će mi se uskoro ukazati prilika i to ovjeriti.

P1130318 P1130326

Još jedna pauza koju sam iskoristio za druženje s hrpom poznatih ljudi koje dugo nisam vidio, a u međuvremenu se trg popunio gotovo do pucanja. I prethodnih godina su headlineri privlačili velik broj ljudi, ali recimo prošle godine Goblini su imali gro svojih obožavatelja sabijenih u prvih desetak-dvadesetak redova od bine dok je okolo bilo dosta prostora za šetnju. Ovoga puta cijeli je trg bio pod okupacijom i kretanje s bilo koje točke na bilo koju točku značilo je guranje, laktanje i gubljenje vremena.

Hladno pivo (https://www.facebook.com/Hladno-pivo-official-127396337314567/ ; http://www.hladnopivo.hr/) se na binu popelo točno u 22 h. Za razliku od njihovog zadnjeg nastupa u Slavonskom Brodu, ovdje su bili kao petorka, bez mladog junoše na saxu. Krenuli su žestoko s „Kaže stari“ i odmah se vidjelo da ni oni neće imati sreće sa zvukom: u nultom redu gdje sam fotkao to je bilo audio klanje. Mile je cijelu „Ne volim te“ otpjevao djelić sekunde ispred benda jer ih uopće nije čuo i u jednom trenutku su se totalno pogubili, no iskustvo stotina zajedničkih koncerata izvuklo ih je iz gliba. Zvučna slika se popravila negdje na „Ženi“, ali su ih povremena iskakanja pratila sve do kraja.

P1130338 P1130364

Repertoar je bio sličan onome u Brodu, osim što je sam nastup bio kraći pa je nekoliko pjesama moralo ispasti. Kad su uhvatili uzde koncerta u svoje ruke Pivopije su pokazali da su snažan i uvjerljiv živi bend koji odlično funkcionira i u manjim dvoranama i na velikim otvorenim prostorima: kada su na samom kraju sat i 45 minuta dugog nastupa izveli „Nije sve tako sivo“ naježio sam se slušajući cijeli trg kako pod Miletovom dirigentskom palicom s rukama u zraku pjeva „wooo-oooo-oooo“. Hladno pivo i Novi Sad se otvoreno vole i u tom pogledu ovo je bio odličan, iako tehnički problematičan nastup, a ja sam opet dobar dio koncerta prespavao na nogama jer mi pjesme sa zadnja dva albuma jednostavno nisu po volji. Ali, to je moj problem.

P1130368

A pazi ovo: u jednom trenutku tijekom nastupa HP-a odem ja do trafike kupiti bocu Knjaza i gluvarim tamo kod Modene kad odjednom čujem neki glasan udarac metala. Vidim veliki kombi beogradskih registracija kako se nabio na onu ležeću rampu na izlazu s parkirališta. Odmah sam znao čiji je to kombi, a kad sam vidio pokisla lica Marčela i ostatka ekipe bio sam u pravu. Malo sam ćakulao s njima dok se čekala saobraćajna policija da napravi uviđaj (trebalo im je 20 minuta da dođu iako je stanica udaljena tek dvije minute, no dobro), tu su se, ničim izazvani, našli i momci iz benda Ničim izazvan, i zajebavao sam se kako ću ja izgleda prije stići do Osijeka nego Marčelo do Beograda. Htio sam vidjeti kako je to sve skupa završilo, no znate kako to ide s uviđajima: traju ko monsunske kiše i nikako da završe, pa sam se u jednom trenutku morao pozdraviti s ekipom i vratiti svom core businessu – praćenju koncerta. Iako, da budem zloban (kao i obično), mogao bih reći da mi je ovo bio najbolji dio koncerta Piva… 🙂

Negdje oko 15 do 12 trg se polako počeo prazniti, a ekipa iz benda Neprijatelj prelazi zeku me pozvala da dođem do obližnjeg Shamrock Puba gdje će biti after s Pivopijama. Ja sam svojim suputnicima prenio poziv, ali bili su zainteresirani otprilike kao da sam im ponudio da se naguze da im gurnem crijevo od usisavača u dupe, tako da je poziv jednoglasno odjeben, a mi smo krenuli put Osijeka. Godine su to, šta da vam kažem…

Bio je ovo lijep i ugodan izletić: vrijeme nas je poslužilo, svirka je bila jako dobra, super smo se proveli i skoro sve što smo zamislili uspjeli smo i ostvariti. Osim onoga „poda se“ iz uvoda, ali to se valjda podrazumijeva…

Mlohavi Hadžo

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Gdje sam bio - koncerti. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s