UFO festival je završio na najbolji mogući način – Pipsi su održali odličan, iako skraćen nastup, a naša je repka popušila od Portugalaca i kući se vraćaju pokisla perja. Takve sitnice uljepšaju život jednom normalnom čovjeku…
Već sam pisao u jednom od prethodnih reportova s ovogodišnjeg UFO-a da je prijenos nogometne utakmice zakazan za subotu u 21 h doveo do rastrančivanja glazbenog programa za taj dan, jer su neki bendovi otkazani, a drugi su se raspršili po preostalim danima k’o rakova djeca. Tako smo u subotu ostali na samo tri benda, „genijalno“ raspoređenih jedan prije, a dva poslije tekme.
To znači da sam ja morao skratiti svoju ljetnu svetinju – kupanje na Dravi – kako bih stigao na vrijeme odgledati Riječane Kraj programa (https://www.facebook.com/KrajPrograma/). Prikladno nema šta, Kraj programa za kraj programa… U pola devet kad sam se ukazao u dovištu Vege tamo je bilo jedva desetak duša, no do kraja njihovog nastupa i početka utakmice bilo je preko stotinjak kockastih glava u kockastim dresovima. Koji bend nisu zarezivali ni za suhu šljivu, ali dobro, važno je da se svira… Inače KP su pop punk bend koji u postavi ima šest članova, uključujući trojicu gitarista (!), no u Vegi su nastupila „samo dvojica“. Vjerujem da bi to s dodatnom gitarom zvučalo još snažnije uživo, ali obzirom na pičkastu vrstu glazbe koju sviraju ni ovo nije zvučalo loše. Pjevačica Đina je simpa, bend dobro svira, imaju neku opuštenu vibru koja tako dobro sjeda u ove ljetne dane, ali problem je što su im pjesme previše pop, a premalo punk. Ni sa čim me nisu kupili, ni tekstovima ni glazbom, to je mjuza koja na jedno uvce uđe a na drugo izađe. Kao i kod osječkog benda Hysteria večer ranije, bend koji vas ne vrijeđa, ali vas niti ne oduševljava. A kada mene matorog pohotnjaka i perverznjaka ne oduševljava bend s mladom pičkom za vokalom, onda vi koji me dulje pratite znate koliko je sati…
A sati je bilo za pobjeći iz Vege jer je počinjao prijenos utakmice koji ja naravno nisam htio gledati ni pod razno. Bend je najavio da će svirati i u poluvremenu utakmice, ali mi ni to nije bio dovoljno jak mamac da ostanem. Kako se ispostavilo, antipropaganda nogometa koja nam je demonstrirana na utakmici razočarala je i najveće ljubitelje ovog sporta (neovisno o rezultatu), pa je moja odluka da pogledam neki slab filmić ipak bila isplativa.
Lomio sam se da li se vraćati do Vege ili ne jer su produžeci uzrokovali da svirka počne ne u 23 h već u 23 50, ali ipak su ovo Pips Chips & Videoclips (https://www.facebook.com/pipschipsvideoclips-8736407700/; http://www.pipschipsvideoclips.com/), jedan od mojih all-time favorite bendova kada je domaća rock scena u pitanju. Bio sam uz njih od samih početaka, ostao uz njih i onda kada su ih gotovo svi napustili (era „Drveća i rijeka“) i dočekao njihov ponovni uzlet posljednjih godina. Vidim, Kardinal je obrijao glavu (znam da mu se pista za muhe rapidno povećavala prethodnih godina pa je to i logično), Šinec je koncert proveo sjedeći jer mu je jedna noga bila u gipsu, a tu je i ostatak uigrane ekipe: Zdeslav na kljovama, Marko bas i Tin bubnjevi te Dubravko, čovjek kojega ljudi ili vole ili mrze, ali koji je jedna od ključnih figura Cro rock glazbe od 1991. naovamo.
Dvorište Vege bilo je jako dobro popunjeno, uglavnom ekipom koja se nije niti rodila, ili su bili još u vrtiću kad su Pipsi bili u zenitu uspjeha u Fiju Briju doba, ali Internet je čudo jer su ti isti u glas pjevali hitove benda baš iz tog razdoblja. Nove generacije otkrivaju ovaj bend i to mi je drago. Već na samom početku krenuli su sa „Svaku noć sam pijan“ koju jako dugo nisu imali u set listi i, premda mi se sviđa taj honky tonk motiv na kljovama, to mi je jedna od pjesama iz ladice „Rani radovi infatilnog Rippera“ koju jednostavno ne očekujem od ovog benda. Ali funkcionira kao otvarač i postavlja štimung.
Možda je najveća promjena u bendu Dubravkov scenski nastup. Ranije nadrkan i introvertiran, skriven iza stalka za mikrofon, lik se posljednjih godina totalno raspištoljio: skače po bini, animira publiku, zajebava se, mora da je dugo razmišljao o riječima rahmetli babe Atifa u rijetkim trenucima kad je ovaj bio trijezan: „Sine, ko igra za raju i zanemaruje taktiku, završit će karijeru u nižerazrednom Vratniku“. S njim u dobroj formi i raspoloženom ekipom iza sebe, koncert ne može biti loš.
Bend nije igrao na sigurno, tipa svirat ćemo samo najveće hitove zbog skraćene satnice. U tih sat i desetak minuta ubacili su čak pet pjesama s posljednjeg albuma „Walt“, uključujući brit-popovsku „Bi li ili ne bi“ koja zvuči kao da je došla s albuma „Parklife“ Blura, mutirani funk „Kratka povijest idiotizma“ te hitove „Trubač“ (bez Yaye, šteta) i „Htio bih da me voliš“. „Bog“ je i dalje najzastupljeniji album, ali su malo promiješali stvari s njega pa smo dobili „Bolje“ i „Trenera morskih pasa“, pri čemu ovu potonju stavljam u top 10 ili top 15 najboljih pjesama koje je bend ikada snimio. Zanimljivo, nisu izveli „Nogomet“, nadam se kao mrzitelju te igre da su ju izbacili iz set liste poput „Dinama“, premda mi se prije čini da su ju smatrali neprikladnom nakon poraza.
„Narko“ je bio hipnotičan kao i uvijek, a nastup su završili tradicionalno s „Bogom“. Publici to nije bilo dovoljno pa su krenuli povici „Hoćemo još“, a onda je na binu morao izaći Kanta ispred organizatora da se ispriča jer im dozvola vrijedi do dva, a još treba nastupiti Krankšvester. Uslijedila je salva zvižduka, ali nije čovjek kriv: negodujte kod HNS-a i reprezentacije što nisu izgubili k’o pošten svijet u 90 minuta već su to protegli na dva sata k’o jebena grčka tragedija. Onda bi svirka Pipsa trajala predviđenih sat i pol.
I ja sam bio razočaran kratkoćom nastupa ali mi je bilo jako drago vidjeti bend u odličnoj formi, pogotovo što rijetko nastupaju u ovim predjelima. Pipsi su sjajan bend koji se izdiže u ovoj močvari domaćeg rocka i drago mi je što u Osijeku postoji velik broj njihovih fanova koji su ih došli podržati na bespla nastupu. Pitanje je koliko bi tih fanova bilo spremno platiti 50 ili 70 kuna za njihov komercijalni koncert, no to je drugi par cokula…
Obzirom da su mi Krankšvester neslušljivo smeće, njih sam odlučio preskočiti i završiti svoj boravak na ovogodišnjem UFO-u. Ne mogu baš reći da sam bio oduševljen: previše metala i previše loših ili tek prosječnih osječkih bendova, ali financijska je situacija takva da se krpaš kako znaš i umiješ. Ipak, kao i svake godine pogledaš po prvi put neke dobre bendove (Billy Andol), neki te ugodno iznenade (Garage In July), neki budu standardno dobri (Pipsi, War-Head), a bude tu i egzotike (Nervosa). Što se mene tiče, uzevši u obzir da sam star i namćorast i da mi je fitilj sve kraći i kraći, to je bilo u skladu s očekivanjima. Bitno je da se tradicija nastavlja i da UFO ide dalje, a to što neke godine bude više ili manje bendova koji su meni po gefelu, s tim mogu živjeti.
Vidimo se i nagodinu s novom porcijom gunđanja…
Staro gunđalo Hadžo
zlihadzoponovojase 