Izložba „Sokol“ Zlatka Boureka @ Arheološki muzej, 04. 07. 2016.

P1140447

Program Osječkog ljeta kulture nastavio se jučer u bivšem Arheološkom muzeju otvorenjem izložbe „Sokol“ Zlatka Boureka, kipara, slikara, animatora, scenarista, redatelja… 60 godina je dosta vremena da se okušaš u svemu tome i još koječemu… 

Kad netko ima 86 banki i organizira mu se izložba, najčešće je to retrospektiva njegovog rada ili posthumna prezentacija njegove karijere. Ali doista je rijetkost da se nekome u tim poznim godinama priredi izložba novih djela, nastalih uglavnom u posljednjih 5-6 godina. Kad se tako nešto dogodi, onda možete biti sigurni da je u pitanju posebna manga, a Zlatko Bouek je upravo to – manga.

Rođeni Požežanin, koji se školovao u Osijeku a karijeru napravio u Zagrebu, još je u umjetničkom „biznisu“, i dalje je vrlo aktivan, a na ovoj izložbi u sklopu OLJK-a predstavio se s 30-ak djela, slika i skulptura, uglavnom novijeg datuma. Prostor Arheološkog bio je fino popunjen, a bio je prisutan i umjetnik iako ne fizički – zbog poodmaklih godina i zdravstvenih problema nije mogao osobno biti prisutan na otvorenju, no zahvaljujući modernoj tehnologiji sve je pratio preko računala. Tehnika narodu! Živio Skype!

Na samom početku govorancije organizatori OLJK-a izložbu Zlatka Boureka proglasili su najznačajnijim likovnim događajem manifestacije, rekavši da je ona otprilike ono što je „Na Drini ćuprija“ na polju kazališne umjetnosti. Možda to i jest točno, ali konkurencija među kazališnim predstavama ipak je žešća, a ovoj je izložbi jedina konkurencija retropsketiva Antuna Motike.

O Bourekovom umjetničkom radu govorio je njegov prijatelj, akademik Tonko Maroević, koji je naglasio Bourekovu filmičnost u slikama te njegovu iznimnu pripovjedačku sposobnost, nazvavši ga pripovjedačem u slikama. Ništa neobično jer je Bourek, po obrazovanju akademski kipar, od samog početka surađivao sa Zagreb-filmom, od sredine 50-ih godina, kao redatelj ili scenarist, a kasnije se okušao i kao redatelj i scenarist kratkometražnih igranih filmova i lutkarskih predstava. Stoga ta filmičnost njegovih slika ne iznenađuje.

P1140443

Maroević je otkrio i da je izložba „Sokol“ dobila ime po jednoj od starijih Bourekovih slika, a njezin motiv Bourek bi htio realizirati u Osijeku kao uspomenu na svog starog prijatelja Fabijana Šovagovića, možda najpoznatijeg po ulozi u filmu „Sokol ga nije volio“.

Gradonačelnik Ivica Vrkić, također Bourekov prijatelj, obećao je otvarajući izložbu kako će se u Gradskom vijeću založiti da se Zlatko Bourek imenuje počasnim građaninom Osijeka. Jedino nisam uspio skontati je li to zato što je Vrkin friend ili zato što je zaslužan umjetnik… 🙂  Sam umjetnik se s nekoliko riječi obratio prisutnima zahvalivši im na dolasku i podršci, a potom je Vrkić izložbu službeno proglasio otvorenom.

Naravno, većina ljudi je to razumjela da je šank otvoren pa se u roku odmah stvorio red za čaše s vinom, a interes za tamo neke slike i skulpture nije bio ni približno tako velik, no kako ja ne pijem vino, a i imam nešto mazohističko u sebi, ja sam krenuo u obilazak izložbe. Ona se sastoji od pet skulptura te 30 slika većeg formata koje su lijepo razmještene i odlično su se uklopile u ambijent atrija Arheološkog muzeja. Slike i skulpture za izložbu odabrao je sam Bourek, no dok su skulpture posuđene iz Gliptoteke HAZU-a i Muzeja suvremene umjetnosti, sve slike su iz autorove privatne zbirke, a mnoge nisu nikada ranije izložene.

P1140461

Bourek se pod stare dane vratio svojim slikama u Slavoniju, dokazujući kako je on možda otišao iz nje, ali ona nije nikada iz njega. Na slikama prevladavaju slavonski motivi (rijeke, polja, ptice, ljudi…), čest je motiv luke, čamaca, pristaništa (tu se našla i osječka Zimska luka). Opsjednut je i pticama, onim pernatim ali i onim čeličnim, pri čemu te čelične grdosije poput aviona uvijek djeluju nekako prijeteće, kao da se spremaju nagrditi i naškoditi pitoresknoj ravnici iznad koje lete. Bourekovi likovi su groteskni, izobličeni, prenaglašeni, no kroz njegove slike proteže se i taj vidljivi motiv čežnje, čežnje za nekim davno prošlim vremenom kada su stvari bile ljepše i jednostavnije.

Čak i ja koji sam čisto urbano dijete rođeno i odraslo na ulicama grada uživao sam u ovoj izložbi iako me, iskreno, zaboli ona stvar za Slavoniju i snaše i bećare i ostale kurce-palce. Treba skinuti kapu do poda matorom umjetniku što i u devetom desetljeću života i dalje neumorno stvara. Tjera me da pomislim da bih i ja u osamdeset i nekoj i dalje mogao škrabati svoje gluparije po netu. Grozne li pomisli, zar ne? 🙂

Izložba je otvorena do 12. srpnja. Bacite oko ako ste u blizini.

Hadžo koji voli bourek sa sirom

P1140452 P1140460

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Gdje sam bio - ostalo. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s