Epohalan povratnički album beogradskog benda koji postavlja neke nove standarde na blues i rock sceni Srbije ali i regije!
Mi koji pratimo scenu kod naših najdražih komšija s istoka primjetili smo da se njihova uspavana blues scena u posljednje vrijeme počela buditi. Baš ovih dana Zona B objavljuje svoj novi live album snimljen u Domu omladine u Beogradu, prvi album uskoro objavljuje Blues mašina, nasljednik kultne Pop mašine iz 70-ih, a album koji je pokrenuo trend pojačanog interesa za blues svakako je dvostruki album „Gitarologija / Povratak korenima“ Point Blanka, odnosno punim nazivom Dr. Project Point Blank.
Radi se o neobičnom bendu čak i za gerijatrijski snažno obojanu tamošnju blues scenu. Predvodi ga Dragoljub Crnčević Crnke, jedno od najznačajnijih imena na srbijanskoj i regionalnoj blues sceni. Bend postoji od 1984. godine i do sada su objavili desetak albuma, plus DVD „Život u zatvoru“ snimljen uživo u zatvoru u Sremskoj Mitrovici, u najboljem stilu Johnnyja Casha i njegovog „At Folsom Prison“ snimljenog uživo u istoimenom američkom državnom zatvoru. Iako je bend izuzetno cijenjen od strane kritike i blues publike, veći uspjeh kod šire publike uspješno im je izmicao. Kao što je Đole rekao u svom blues klasiku „Neki se rode kraj vode“: „Ja pevam svoj blues bez namere bitne… i sa strane samo posmatram taj svet“. 🙂 No, izlaskom ovog albuma sve se stubokom promijenilo.
Sam koncept ovog izdanja je zanimljiv. CD je dupli, na prvom disku „Guitarology – Back to the Roots“ nalazi se 16 autorskih pjesama koje je Crnke otpjevao na engleskom, uz gostovanje najpoznatijih gitarista s ovih prostora, dok se na drugom disku „Gitarologija – Povratak korenima“ nalazi 15 istih pjesama ali otpjevanih na srpskom, pri čemu vokale pjeva „who is who“ srbijanske rock scene.
Sad, da je riječ samo o disku na engleskom na kome Crnke pjeva, bio bi ovo prvorazredan događaj jer pazite popis ljudi koji tu sviraju lead gitare: Rambo Amadeus, Dragan Jovanović Krle iz Generacije 5, Nenad Zlatanović (Texas Flood), Josip Boček, Vidoja Božinović Džindžer iz Čorbe, Anton iz Brejkersa, Vedran Božić, Dragan Marković i Goran Stojković iz Di Luna Blues Banda, Dušan Bezuha (Zona B), Vlatko Stefanovski, Ranđa iz Nevernih beba, Vladan Stanošević (Raw Hide) i Vladan Jovković (Orthodox Celts). Nema šta, creme de la creme gitarista iz regije, pri čemu su svi oni snimali uživo u studiju uz iznimku Stefanovskog i Božića koji su svoje dionice snimili u Skoplju, odnosno Zagrebu, i poslali ih Crnketu putem Interneta. No, kad preslušavate te pjesme ne možete ni po čemu zaključiti da se razlikuju od ostalih stvari jer i one zvuče snimljene „live“ u studiju.
Ipak, ono po čemu je ovaj album skrenuo pozornost na sebe je drugi disk s gostujućim pjevačima. Ovakve all-star rabote znaju izazvati kontraefekt tipa previše baba – kilavo kopile J, kao što je bilo na albumu Projecta Tosh kojeg sam onomad recenzirao, no ovaj put se to nije dogodilo. Gostujuća grla su svoj posao odradila manje više odlično, a produkcijski je to sve smiksano u cjelinu koja ima glavu i rep, neku svoju priču. Po redu su tu Dragi Jelić (YU grupa), Sky Wikluh, Bajaga, Jovan Savić, Dejan Cukić, Dado Topić, Nenad Milosavljević Neša (Galija), Oliver Nektarijević (Kanda Kodža i Nebojša), Nikola Vranjković, Cane Partibrejker, Vlada Janković Džet, Najda (ex-Smak), Zvonimir Đukić Đule (Van Gogh) i Bora Đorđević (Riblja čorba).
Najbolji trenuci diska dolaze, kako to obično biva, od tamo odakle ih najmanje očekuješ. „Tu negde živi ona“ je moj apsolutni favorit, klasična mainstream rock balada koju pjeva Adolf Dado Topić, a gitaru svira Vidoja Božinović s jednim od svojih boljih sola. Vokal i glazbena podloga savršeno su stopljeni i stavljam muda na panj da je ovo nešto najbolje u čemu je Adolf sudjelovao u posljednjih 30 godina.
Drugi biser je „Nisam znao da sam zao“ gdje je za vokale zadužen Bora Čorba. Inače sam slab na pjesme u kojima se spominje zlo, kao što se po nazivu mog bloga da zaključiti 🙂 , ali ovo je klasična blues balada stare škole. Bori ovakve suradnje dobro idu, ima prepoznatljiv vokal ali se stavlja u službu pjesme na kojoj gostuje tako da nimalo ne podsjeća na Čorbu. Uostalom, na malo prije pomenutom albumu Projecta Tosh upravo je on imao najbolju stvar s „Između nešto“.
Dejan Cukić briljira u raskošnom spoju motownovskog soula i hard rock gitara u „Novi Sad“, hommageu gradu koji se dosta poistovjećuje s bluesom (i Bajaga je imao pjesmu „Stari put za Novi Sad“, također u blues aranžmanu), a iznenađenje za mene je Neša Galija u izvedbi pjesme „Prijatelj“. Čovjeku blues jako dobro leži i šteta je što ga svi uglavnom znamo po nepodnošljivom i bezvrijednom matičnom bendu. Nikola Vranjković je na „Zagledan u put“ blues odveo u mračne, sumorne vode kojima je plivao sa svojim bivšim bendom Block Out ali i sada kao samostalni proizvođač glazbenih izdanja, dok je Cane na „Svi dani“ standardno canetovski raspižđen, nabrijan i buntovan.
Jedina dva slabija komada na albumu su „Bolesno se volimo“ sa Sky Wikluhom na vokalu gdje se ovaj neuspješno pokušava prezentirati kao bijeli pjevač crnog glasa (sorry druže, to može proći Paulu Youngu, tebi ne) i „Vreme“, suradnja s Oliverom iz KKN-a, koja uopće nije loša pjesma ali više zvuči poput stvari KKN-a nego Point Blanka. Volio bih ju čuti u drugačijem aranžmanu i u izvedbi njegovog matičnog benda. Zanimljivo, najslabije su ispale dvije pjesme na kojima su se Crnke i ekipa obraćali mlađoj, alternativnoj rock publici…
Još jedan veliki minus ovom izdanju ide na konto činjenice da na albumu nema nijednog ženskog izvođača. OK, blues je pretežno muška igra, to se zna, ali predrasude postoje zato da bi se rušile i nije vrag da nisu mogli pozvati jednu ili dvije dame da malo razbiju ovaj „gay is OK“ tulum. 🙂
No, unatoč tim sitnijim manama ovo je obavezno diskografsko štivo za svakog ljubitelja bluesa i rocka. Crnke i njegov bend (da pomenem i njih na kraju: Toni Matijević gitara, Zoran Milenković bas, Blagoje Nedeljković bubnjevi, Darko Grujić klavijature i Nenad Stošić perkusije) snimili su sjajan album koji je postigao velik uspjeh kod publike (prvi i drugi tiraž navodno su već rasprodani), kritike ali i kolega glazbenika i sada ostaje za vidjeti hoće li se bend, koji je prije nekoliko godina objavio da prestanje s turnejama, ponovno naći na koncertnim binama negdje u blizini promovirajući ovo izdanje. Ako da, a vi ste u prilici da ih ovjerite, obavezno to napravite. I naravno, nabavite ovaj dupli album, isplati se.
Hadžo zagledan u blues
zlihadzoponovojase 