FEP 2016. – Wolfram, Vizelj @ Bagremara, Bačka Palanka, 19. 08. 2016.

P1150292

Znamo što jesmo, ali ne znamo što možemo biti, glasi ovogodišnji slogan FEP-a, festivala ekološkog pozorišta za djecu koji se tradicionalno održao u Bačkoj Palanci. Hm, i ja znam što sam, kurac od blogera, samo što ja znam da nikada neću biti ništa više od toga… 🙂 

Eto me opet na FEP-u, festivalu ekološkog pozorišta za djecu koji se po jubilarni 22. put održao ovog tjedna u Bačkoj Palanci. Prošlogodišnje izdanje festivala sam propustio, vrag će ga znati zašto, tako da mi je ovo bio povratak u Palanku nakon dvogodišnjeg izbivanja. Blagodareći činjenici da je kulturni život Osijeka u kolovozu zanimljiv koliko i gledanje prijenosa sjednice Sabora na jeziku gluhonijemih, na FEP se uputio peterac bez kormilara: drugovi Š., M., O., Herr Lj. i ja. Prava gej parada, kakav gay pride, male bondinzi, kakvi bakraći, kad se pet muškića stisne u autu… Hm, ovdje ću stati, za ostalo upotrijebite maštu…

Nakon što smo odradili sve one bitne stvari na našim kulturnim putovanjma – shopping, apoteke, odlični banjalučki ćevosi u pečenjarnici u sklopu bloka „Partizan“ – mogli smo se krenuti baviti i efemernim stvarima poput koncerata. Za one koji nisu čitali moje štorije iz prethodnih godina, program FEP-a uvijek osim predstava i radionica uključuje i glazbeni program, pa su tako u četvrtak na službenoj večeri otvaranja nastupili neki DJ-evi, u subotu je također bila elektronika, a petak je bio rezerviran za rock večer.

Novost je promjena lokacije: prethodnih godina koncerti su se održavali na gradskom kupalištu, popularnoj Tikvari, a ove godine koncert i svi događaji prebačeni su na Bagremaru, šumu par kilometara sjeverno od Palanke gdje se nalazi odmaralište Crvenog križa, odnosno krsta. Izgleda da su ti završeci na –ra vrlo popularni u Palanci pa smo se i mi počeli zajebavati da je, primjerice, apoteka lekara, urarski dućan satara, a netko se dosjetio da bi Palanci u ponudi kulturnih sadržaja trebala i jedna pičkara. Opet predlažem da upotrebite maštu na što bi se to odnosilo…

Šetajući gradom nabasali smo i na druga Ćelarevca, trenutno gastarbajtera u Beogradu, koji mi je opet uvalio gomilu CD-ova izvođača koje planira dovesti u narednih nekoliko mjeseci na ove prostore, pa ću nešto od toga i preslušati (moram, šta ću) te nas je upozorio da će se satnica festivala poštivati tako da će koncert početi s 15-20 minuta kašnjenja u odnosu na najavljenih 22 h. To je bila korisna informacija pa smo mi do cenera obavili sve što smo trebali u gradu i krenuli put Bagremare.

Našli smo ju bez jebemti. Ulaz je bio za dž, preporuka organizatora je bila donijeti deset nekakvih čepova ili jednu knjigu, no kako mi nismo znali za to, a i dolazimo iz dalekih predjela, ljubazna ekipa na ulazu pustila nas je da uđemo. Sam kompleks Bagremare je jako lijep, lijepo je uređen i malo me podsječa na sličan objekt osječkog CK u Orahovici. Nekoliko zgrada za smještaj djece, igrališta s mnogo klupa za sjedenje, stazama za šetanje i vožnju biciklom, multifunkcionalni prostor u kome se mogu održavati svi sadržaji FEP-a. Naravno, tu je i tratina koja je poslužila da se postavi bina za svirku i koja je mogla primiti mnogo više ljudi od onih stotinjak i kusur koliko ih se sinoć okupilo.

Iskreno, očekivali smo bolji odaziv, pogotovo u usporedbi s prethodnim izdanjima na Tikvari, ali tada su tamo svirala i jača imena (KKN, Eyesburn, Samostalni referenti…). Vjerojatno je love bilo manje ovaj put pa je i glazbeni program reduciran, a slaboj posjeti možda je pogodovalo i to što je do Bagremare malo zajebano doći ako nemaš auto te što je te večeri bio basket između Srbije i Australije. Tko će ga znati, možda FEP muče slični problemi kao i nedavni Pannonian u Osijeku, kad ti na večer elektronike dođe pola grada, a na večer rocka jedva par stotina ljudi.

P1150263

Kad smo došli, na bini je već bio beogradski trojac Vizelj (https://sr-rs.facebook.com/Vizelj/ ; http://vizeljbend.bandcamp.com/ ), kojega čine gitarist i vokal Veljko, basist i vokal Aleksa (zanimljivo, obojica su ljevoruki) te bubnjar Andrej. Postoje od 2013. godine, još su mladi i nabrijani i piče nekakav sirovi, bučni indie rock koji pomalo podsjeća na Repetitor ili Sharks, Snakes & Planes, a od stranih vuče na američki indie rock a la Sonic Youth s plesnijim ritmom. Kod Veljka se može čuti i riffiranje po uzoru na stare majstore s kraja 60-ih i početka 70-ih, a njihova najbolja stvar, „Nosorog“, opaka je garage rock pržiona s urnebesnim tekstom („Ako nisam dobar čovek, bit ću mnogo bolji nosorog“). Problem su im vokali, pogotovo kod gitarista: teško razgovjetan i nerazumljiv sam po sebi, čovjek očito još nema scenskog iskustva pa se ne opterećuje sitnicama poput toga da kad pjeva bude dovoljno blizu mikrofona. Mislim, super je to što skače i đipa po pozornici k’o onaj Duracell zeko iz reklame, sviranje na podu i sve to je lijepo za gledanje, ali kao da mu to oduzima previše energije pa vokali zbog toga pate. Kažem, to nije nešto što se upornim svirkama ne može popraviti, mladci su mi inače OK i preporučujem vam da bacite uho (imaju i debi album vani, „Naj bolji“, koji se može preslušati na njihovom Bandcampu). Publici su se također dopali pa su ih zvali na bis, a tražili su i drugi bis, no organizatori su pokazavši na sat dali do znanja da je Vizeljevcima isteklo njihovih „pola ure kulture“…

P1150273

Uslijedila je pauza koju smo iskoristili da zgrabimo cugu i odemo sjesti na jednu od slobodnih klupa, no ono što je trebalo biti pauza od uobičajenih 10-15 minuta pretvorilo se u mučenje i nepotrebno izdrkavanje. Naime, pauza je trajala jebenih 40 minuta, i još smo pritom morali slušati tonsku probu benda. Pa pička mu materina, tonske probe se rade prije same svirke jer publika, a pogotovo zla publika poput mene, ne želi slušati vaša drkanja i namještanja, pogotovo 15-minutno masturbiranje bubnjara koje je bilo toliko iritantno da smo bili u napasti da odemo do lika i pitamo ga „Ej, nuraz, oš’ da te netko od nas zamijeni jer vidimo da ti baš ne ide?“ 🙂 .

No, izdrkavanje se isplatilo jer su se Wolfram (https://hr-hr.facebook.com/WolframMusic ; https://soundcloud.com/wolframmusic) predstavili kao ozbiljan i jako dobar bend. Novosadska petorka koju čine Jana na vokalu, Branislav gitara, Aleksandar bas, Dušan bubnjevi i Marko koji svira sve živo – gitaru, klavijature, upravlja semplovima i još pjeva (nadam se da pri podjeli honorara čovjek dobije pola love samo za sebe) kaže da sviraju acid metal, što je termin koji dosta dobro opisuje njihovu glazbu koja se kreće širokim prostranstvima metalnih pravaca i potpravaca. Ima tu klasičnih, žestokih rifaža a la Black Sabbath, stoner rocka, sludgea, grungea i post-grungea, dosta psihodelije, dugih instrumentalnih pasaža koji vuku na post-rock i post-metal, no sve je to odsvirano odlično, svirački precizno, uvjerljivo i energično. Naravno, ovo nije glazba za svakoga, gledao sam uživo i Tool i Deftones s kojima Wolfram ima dosta zajedničkih točaka i mogu vam reći da po pitanju kvalitete svirke Novosađani ne zaostaju mnogo za njima, a imaju i dodatni adut u izmjeni muško-ženskih vokala koji ih izdvajaju iz mora slično zvučečih bendova. I Wolfram su dobili bis od malobrojne, ali za svirku očito raspoložene publike, pa mogu samo reći da su svojih sat vremena odlično iskoristili. Ovo je ozbiljna grupa koja bi se trebala izboriti za svoje mjesto pod suncem u svojoj niši, a imaju sve preduvjete da iskorače i prema publici koja inače ne sluša ovakvu glazbu ali voli poslušati nešto drugačije, a kvalitetno. Svetsko, a naše, što bi rekli naši komšije. Ja ću ih vrlo rado pogledati još pokoji put, ali uz jedno upozorenje: budem li opet morao prolaziti kroz 40-minutnu torturu namještanja i tonske, ja odoh ća a vi ekipa odjebite u troskoku! Život je prekratak da ga trošim na takve gluposti…

P1150289

Time je glazbeni program za petak završio. Nekako nam je sve to prebrzo prošlo, i opći je dojam nas petorice da je trebao biti još jedan bend a da je Wolfram svoju tonsku trebao odraditi prije svirke i provod bi bio za pet. No, ni ovako nije bilo loše, a nije bilo loše ni lokalnoj ekipi koja je u neposrednoj blizini na velikom ekranu pratila kako Srbija guzi Australce. Em tvoji razvaljuju, em imaš i dobru glazbenu podlogu par metara dalje, đe ćeš veće radosti…

Razvaljeni kengur Hadžo

P1150275 P1150298

Ovaj unos je objavljen u Gdje sam bio - koncerti. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s