Izložba Lovre Artukovića „Stare i nove slike, 2006.-2016.“ @ Muzej likovnih umjetnosti, 29. 09. 2016.

p1150890

Jedan od najznačajnijih suvremenih hrvatskih slikara Lovro Artuković, koji od 2003. živi u Berlinu, rijetko izlaže u Hrvatskoj, a posebice rijetko premijerno izlaže svoja ganc nova djela. E pa, Osijek je sinoć dobio tu čast da nam autor nakon duljeg izbivanja s ovdašnjih izložbenih prostora pokaže na čemu to u posljednje vrijeme radi… 

Sinoć je u osječkom Muzeju likovnih umjetnosti otvorena izložba Lovre Artukovića „Stare i nove slike, 2006.-2016.“, kao dio ciklusa „Figurativno slikarstvo danas“. Okupilo se tu dosta svijeta, kako je to običaj kod otvorenja u MLU, ali ovdje je interes javnosti bio razumljiv i opravdan: Artuković već više od desetljeća živi i radi u Berlinu, i već je to samo po sebi dovoljno intrigantna činjenica. A kad se tome doda da je ovo premijerno i ekskluzivno predstavljanje 13 njegovih novih slika nastalih tijekom posljednjih godinu dana, ova izložba tim je značajnija.

Naravno, kako to već biva na otvaranjima, morali smo pretrpjeti i uvodne govorancije koje su ovaj put bile milostivo kratke. Ravnateljica MLU-a Leonilda Conti ni inače ne davi mnogo, dala je neke osnovne podatke o izložbi i prepustila riječ Vlastimiru Kusiku, kustosu izložbe, koji ga zna udaviti ali i on se ovaj put suzdržao od maratonskih 15-minutnih žvaka. Opisao je autora kao pripadnika europskog slikarstva 21. stoljeća čije se nove slike nastavljaju na one stare (pet od njih velikog formata su izložene, posuđene iz zagrebačke Laube, kuće za ljude i umjetnost). One su između onoga što slika doista jest i onoga što mi mislimo da jest, otvorene za interpretaciju i različita tumačenja.

p1150896 p1150905

Sam autor je u kratkom obraćanju okupljenima poručio kako njegove slike nisu nikakva predstava stvarnosti, već su one sama stvarnost, dok je možda najbolju ocjenu izložbe dao zamjenik gradonačelnika Vladimir Ham rekavši kako zbog ovakve izložbe nismo morali potegnuti čak do Berlina ili Zagreba, već je ona došla k nama u Osijek.

Posebno je apostrofirana najnovija Lovrina slika, „Sjena na vodi“, pored koje stoji dodatak „nedovršeno“. Slika je zanimljiva jer vidimo sjenu na vodi, no ne vidimo tko pravi tu sjenu. Isti taj dodatak „nedovršeno“ nalazimo i kod dvije slike koje naizgled variraju istu temu: „U Grunewaldu“ i „Proljeće“. Na njima vidimo žensku osobu koja ulazi u istoimenu šumu, na prvoj slici u srednjem planu, na drugoj slici u krupnom planu. Druga slika kao da je slikana nakon prve, ona se nastavlja na prvu i kao da ju dovršava, a sama je nedovršena jer je u planu sljedeća slika koja će nju dovršiti. Tako da ovdje nedovršenost ne treba tumačiti kao work in progress: ne, te su slike naslikane i one ostaju takve kakve jesu, ali dodavanjem narednih slika dobit će se zaokružena cjelina. Kao da su te slike izložene u MLU na neki način tek skice za neko veće djelo, neke buduće velike kompozicije koje se još kuhaju u umjetnikovoj glavi.

Lovro voli žene. Jako ih voli. Čak bih rekao da je opsjednut njima. One su mu glavni motiv na novim slikama, uglavnom rađenima u tehnici ulja na dasci. Iako naizgled statične, te su slike zapravo vrlo dinamične: žena koja izlazi iz kade poseže rukom za ručnikom i gotovo da vidimo kako ga grabi. Žena koja gleda kroz prozor kao da će svaki čas rukom odgrnuti zavjesu i pustiti svjetlo u stan. Artukovićeve slike doimaju se tako poput zamrznutog, zaustavljenog filmskog kadra, što je meni kao ljubitelju filmske umjetnosti veliki plus.

p1150892

Osim toga, slike kriju i neku nevidljivu ali svakako prisutnu unutarnju dinamiku ženskih likova. To su prizori njihovih intimnih psiholoških stanja koja kao da isijavaju iz njih. OK, možda su cure podrijetlom iz Černobila pa to isijava iz njih 😉 , ali prije će biti da je Lovro majstor s kistom. A realizam koji je prisutan u tim slikama također je autorov mali naklon nekim prošlim erama slikarstva, kao da je neke tehnike i preokupacije iz prošlosti prebacio u novi, moderniji i drugačiji kontekst.

Ne znam jesam li vam ovim petparačkim, kvazi-stručnim prikazom uspio približiti ili ogaditi ovu izložbu. Ako sam postigao ovaj potonji učinak, skužajte, nije mi bila namjera. Stoga ću reći jasno i glasno da me ceo svet razume: Ovo je izložba koju trebate pogledati! A vremnena još imate jer će biti otvorena do nedjelje 6. studenoga…

Stari i novi Hadžo

p1150912

Ovaj unos je objavljen u Gdje sam bio - ostalo. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s