U Osijeku je, kao i u Zagrebu i Splitu, tijekom ovog vikenda održano tradicionalno, šesto po redu 24-satno crtanje stripa u organizaciji udruge ljubitelja stripova StripOS. Bilo je zanimljivo i poučno, barem meni koji sam tamo bio sveukupno 15 minuta, a kako je bilo onima koji su na ovaj način testirali svoje mogućnosti, to neka vam oni kažu…
Možda ste već čuli za 24-satno crtanje stripova, vježbu koju je osmislio Scott McCloud kao test vlastitih mogućnosti, a svaki sudionik ima cilj nacrtati (ili umrijeti pokušavajući 🙂 ) 24 stranice stripa unutar 24 sata, na zadanu temu koju sudionici, poput prevarenih muževa, saznaju posljednji, tek na samom početku crtanja.
Koncept je fora i to iz više razloga: strip crtači mogu testirati osobne mogućnosti, vidjeti kako je to raditi pod vremenskim pritiskom, cajtnotom i dedlajnovima, dobiti priliku da se druže, zajebavaju i provedu jedan zanimljiv i kreativan dan, ali i priliku da nauče po koji trik od „starih raga“. Plus, organizatorima je ovo dobra prilika za promovirati strip kao umjetnost, obzirom da je on među mlađim generacijama opsjednutima smart phonovima, Facebucima i drugim tehnološkim idiotarijama strahovito potcijenjen i omalovažavan kao relikt prošlosti, uz knjige, LP ploče i druge medije.
No dobro, moj stav da su današnje generacije idioti već je više puta elaboriran na ovom blogu, i zato mi je bilo drago vidjeti da među prijavljenim crtačima u Osijeku ipak prevladavaju mlađa lica, što znači da nisu svi prešli na mračnu stranu jeftine kičerice i tehnološkog neukusa. U Osijeku se okupilo 20-ak crtača, a svega nekolicina su bili pripadnici stare ili starije garde.
Ako se sjećate nekih mojih prijašnjih raporta s ove manifestacije koja se održavala u Galeriji Kazamat, tamo je problem bilo grijanje, odnosno nedostatak istoga, nedostatak interneta, a Papro je prošle godine zamalo zginuo dok je pokušavao vratiti osigurač koji je iskočio. Mislim, to je OK prostor za doći tamo na izložbu ili popričati s nekim uz šank, ali sjediti 24 ure tamo je jebada biblijskih razmjera. Za ovu godinu dobili su prostor GOGO-a (Građanske opcije Grada Osijeka) u kojem ima grijanje, wc, stolovi i stolice, kuhalo za kavu, dok su wi-fi posudili od susjedne papirnice.
Ove godine tema je bila „teška odluka“ uz uvjet da se u stripu nađe i lažna reklama. Zahtjevan zadatak uspješno su odradila dvojica strip veterana, Nenad Barinić (po običaju, on nikada ne omane) i Tihomir Taborski, profesor na Školi za dizajn, koji su jedini nacrtali sve 24 table, no bilo je i dosta onih koji su došli blizu cilja.
Još jedna zanimljivost ove manifestacije i razlog zašto je Internet tako bitan faktor (ne samo da se Fejsbuči na njemu) je to što se svi stripovi koji se nacrtaju tijekom ove manifestacije odmah, u realnom vremenu, skeniraju i objavljuju na službenoj stranici manifestacije (http://24satnocrtanjestripa.com/index.php?option=com_joomgallery&view=category&catid=4&Itemid=218) gdje se potpuno besplatno mogu pogledati. Naravno, najbolji radovi s manifestacije bit će objavljeni i u strip magazinu StripOs, za one koji još vole strip čitati onako kako bog zapovijeda – u tiskanom obliku.
Samo crtanje proteklo je u zabavnoj i opuštenoj atmosferi kao i prijašnjih godina, a ja sam osječku grupu mazohista posjetio u subotu oko podneva, kad su bili svježi poput jutarnje rose, i planirao sam ih obići u nedjelju u podne da ih vidim s podočnjacima do poda ali se u moje planove po običaju ispriječio život pa je to propalo. OK, nemam problem s tim što ispadam pizda, takav sam po cijelom tijelu, ali pitanje je i koga bih od crtača još zatekao tamo jer, budimo iskreni, rijetki izdrže toliko dugo, neki završe ranije pa odu ća, a drugi naprave koliko mogu i odustanu. A sad da ću se ustajati u tri ujutro da vidim kakvo je stanje, ne hvala. Inače, propozicije predviđaju mogućnost da oni koji žele završiti svoj strip, a to nisu stigli u predviđena 24 sata ili su odustali, to mogu napraviti i kod kuće pa ostatak stripa kasnije poslati, te će on naknadno biti skeniran i uploadiran.
Mislim da svi koji su sudjelovali u ovogodišnjoj manifestaciji 24-satnog crtanja stripa mogu biti zadovoljni, a palo je i nekoliko zanimljivih ideja, npr. da se svaka tri mjeseca organiziraju zajednička crtanja stripa, ali ne u ovako maratonskom trajanju i ne nužno s nekom zadanom temom. A radi se i na tome da se od slijedeće godine 24-satno crtanje održava na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, što bi bilo trajno rješenje i više se ne bi morali seljakati kao nomadi od prostora do prostora.
Živi bili pa vidjeli, moju podršku imaju, ako im to išta znači…
Nenacrtani Hadžo
zlihadzoponovojase 
Hvala na izvještaju 🙂
Sviđa mi seSviđa mi se