Sinoć se u osječkom Esseker centru u sklopu 29. POPUP projekta Osječanima predstavio „Stuttgartski kvartet“ koji se ne bavi glazbom već likovnom umjetnošću, ali nismo im to uzeli za zlo…
Već sam pisao o kulturnom projektu POPUP čiji je cilj unijeti suvremene umjetničke sadržaje u napuštene i derutne gradske prostore i oživjeti osječku alternativnu kulturnu scenu. Projekt je pokrenut 2012. godine, a sama riječ POPUP (iskakanje) označava iskakanje iz okvira klasične mainstream kulturne paradigme: Popupovci stvaraju neku vrstu pokretne, jednokratne umjetničke galerije u centru grada u prostorima koji su zapušteni i neodržavani. Taj spoj socijalnog konteksta i gerilskog umjetničkog koncepta ima za cilj oživjeti centar grada, vratiti kulturu u njega, pa makar i privremeno, ali i pokrenuti mlade ljude na samoorganiziranje.
Ključna riječ POPUP projekta je „jednokratan“. Izložba traje samo jedan dan, nakon toga sve se vraća u prvobitno stanje. Nedostatak alternativnih izložbenih prostora i velik broj zapuštenih objekata u središtu grada nadahnuli su PopUpovce, pa smo ih tako do sada mogli vidjeti u prostorima Eurodoma, Kulturnog centra pored Eurodoma, u javnim institucijama, a ljetos su bili i u mom komšiluku, u napuštenom hangaru HŽ-a u Trpimirovoj ulici (da, tamo gdje je izbio pičvajz, sjećate se? 🙂 ).
Program se u ovih 29 izdanja proširio, jer više ne uključuje samo mlade ljude već umjetnike svih dobnih skupina koje nemamo često priliku vidjeti u Osijeku, a ovom izložbom dobio je i međunarodni karakter. Četiri poznata njemačka umjetnika – Alf Setzer, Michelin Kober, Daniel Sigloch i Daniel Mijić – bili su zvijezde 29. izdanja festivala, a za mjesto zločina odabran je Esseker centar, nekada obećavajući shopping mall koji je posljednjih desetak godina potonuo i na aparatima za život održavaju ga još samo DM, ZABA i Oftissima.
Ovo četvero umjetnika (Michelin Kober je jedina žena u ekipi) okupilo se na Akademiji vizualne umjetnosti u Stuttgartu, gdje je Alf Setzer bio predavač na odjelu kiparstva i vrlo brzo je prepoznao talent ostalih troje studenata. Odnos između profesora i studenata se tokom vremena pretvorio u prijateljstvo i u suradnju koja je rezultirala brojnim projektima.
A kako su završili u slijepom crijevu svijeta zvanom Osijek? Pa, oni organiziraju izložbe u kulturnom prostoru Gästezimmer u Stuttgartu gdje već više od šesnaest godina svake godine priređuju 5-6 izložbi godišnje, na sličan način kako to čini POPUP u Osijeku, pa su se tu našli. U Stuttgartu već odavno postoje POPUP i slični projekti, oni vani nisu ništa novo, jer samo u Stuttgartu postoji oko tridesetak NGO-ova i off umjetničkih organizacija koje promoviraju ovakav oblik suvremene alternativne umjetnosti. Taj je koncept možda nov za Osijek gdje takvih pokušaja do sada nije bilo, unatoč tome (ili možda baš zbog toga) što u Osijeku imamo Umjetničku akademiju.
Inače, ovi umjetnici su trebali gostovati u Osijeku još prije dvije godine, ali od toga iz raznoraznih razloga nije bilo ništa pa smo ih dočekali tek sada. Izložba „Bubašvabe u slijepom crijevu“ zanimljiva je već utoliko što stuttgartski kvartet po prvi put izlaže u ovom sastavu. Iako su ranije mnogo puta surađivali na različitim izložbama i u različitim kombinacijama, do sada nikada nisu izlagali kao kvartet u jednom prostoru, tako da nam je time ukazana prilična čast.
Iako su svi oni prvenstveno kipari i studirali su kiparstvo, zbog velikih troškova transporta njihove skulpture nije bilo moguće prevesti do Osijeka, pa su se predstavili drugim tehnikama: mala plastika i kamen, crteži, grafike, plakati i video projekcije. Alf Setzer se predstavio s desetak radova u kamenu koji su bili porazbacani po podu prostorije pa se trebalo oprezno kretati među njima, a njegova je i ogromna fotografija sa stotinama ovaca snimljena u mraku u kojem im svijetle oči poput autoceste pune automobila.
Kod Daniela Siglocha u oči su mi upala dva portreta, muškarca i žene, slikana nekako mutno, kao dvije loše fotke iz fotoaparata. Njegovo je djelo i „Hochwasser“ iliti visoka voda, maketa nekoliko kuća poplavljenih vodom, vrlo lijepo osmišljeno i izrađeno.
Osim pojedinačnih radova, izloženo je i nekoliko zajedničkih, kao dio umjetničkog kolektiva Filderbahnfreundmöhringen FFM, a vrlo je upečatljiva serija od sedam slika njemačke zastave koja na svakoj sljedećoj slici postaje sve tamnija dok na posljednjoj konačno nije potpuno prevladala crna boja, što je očita aluzija na nove tendencije u njemačkom društvu (slike su među recentnijima, slikane prošle godine). Njihov je i simpatičan video performans „Perlen fur der Saue“ (Biseri pred svinje) koja prikazuje dva ogromna prasca u nekom stanu kako se goste hranom postavljenom na više pladanja. Jako mi se dopala i selekcija od 24 plakata za performanse grupe Akademische Betriebskapelle ABK, duhoviti i otkačeni do jaja.
POPUP 29 je bio jako zanimljiv i ako niste bili, proš’o vlak. Propustili ste dobar provod, pogotovo ako nemate ništa protiv piva jer je i ovaj put tu bila gajba spremna da utaži žedna usta. Ja sam ostao suh, ha, ništa neobično, priča mog života, ali sam se svejedno dobro zabavio i lijepo proveo. Nadam se da će se ovaj projekt nastaviti jer je doista riječ o osvježenju u kulturnoj ponudi grada koji polako odumire…
Hadžo u slijepom crijevu
zlihadzoponovojase 