Ogenj, Još je rano EP (2016.)

ogenj-cover

Ogenj je grupa iz Koprivnice koja je zapalila vatricu na domaćoj glazbenoj sceni. Hoće li ta vatrica prerasti u, hm, oganj, ili čak šumsku vatru, nisam siguran, ali ovih petero piromana nisu bez šansi… 

Prije nekoliko tjedana pohvalio sam koprivnički bend Ogenj i njihov singl „Zanavek buš moja“. Na neku čudnu foru ekipa je to otkrila, dopalo im se, pa su me kontaktirali i, u najboljoj balkanskoj tradiciji „dam ti jedan prst, a ti hoćeš cijelu ruku“, zamolili da recenziram i njihovo prvo izdanje. A ja kao prava kurva ne znam reći ne, pa sam pristao. Mislim si, to je ipak smo EP, čak i da je loš bit će kratak. No, za divno čudo, EP uopće nije loš.

Članovi benda su Ant Ruth (bisernica, gitara, vokali), Filip Kušnjer (gitara, back vokali), Nikola Terzić (bas), Karlo Knežević (bubanj) i Tara Knežević (violina). Bend je sastavljen od mladih ali već podosta iskusnih glazbenika koji su svirali u mnogobrojnim lokalnim, uglavnom alternativnim bendovima, s iznimkom violinistice Tare koja je još uvijek nježni cvjetak (16 joj je godina tek) i mislim da joj je ovo prvi bend u životu. Pa, draga, mogla si i gore proći… 🙂  Ekipa se okupila krajem 2015. bez nekih velikih planova i ambicija, više kao želja nekolicine zaljubljenika u glazbu da sviraju ono što vole i zajebavaju se. Prvi nastupi u Koprivnici i Zagrebu prošli su vrlo dobro, dospjeli su i na top listu Cenera, pa mogu reći da se požar počeo lagano širiti…

Ovaj EP s pet pjesama upravo je ono što su fizička izdanja danas postala: svojevrsna vizit karta. Hoćeš se predstaviti medijima, potencijalnim izdavačima ili nama šaci jada koja se naziva glazbenim kritičarima, efektnije je kad zavučeš ruku u džep i izvučeš CD. Naravno, puno bi efektnije bilo da zavučeš ruku u džep i izvučeš šaku dolara ili neke druge konvertibilne valute, u najgorem slučaju prihvatit ćemo i kune, ali ne živimo u takvoj zemlji. Nažalost… 🙂

ogenj-2

Ono što Ogenj izdvaja u bulumenti mladih CRO bendova je to što u bendu imaju tamburicu-bisernicu kao jedan od dominantnih instrumenata, koji se u njihovu glazbu super uklopio i dođe mu ga otprilike kao mandolina kod nekih drugih americana/folk bendova. Drugo što ih izdvaja je pjevanje na kajkavskom dijalektu koje se nama štokavcima često čini kao pjevanje na svahiliju, no na svu sreću na njihovoj Bandcamp stranici imate i tekstove svih pet pjesama.

Treće što Ogenj razlikuje od većine drugih bendova su teme pjesama. Ogenjovci pjevaju o ljubavi u različitim varijantama, ali u ruralnom okruženju. Ne furaju se na neki urbanizam već se stavljaju u poziciju simpatičnih hillbillyja kojima nije ispod časti pjevati o lepoj Mari koja jaše konja, o vojniku Joži koji odlazi u vojsku i, naravno, o neizostavnoj kleti i vinskim proizvodima koji teku u potocima. Bezbrižno, duhovito i s dobrom dozom zajebancije, baš onako kako čovjek očekuje od jednog zagorskog benda.

Glazbeno, Ogenj se najčešće opisuje kao podravski celtic punk, naša verzija Flogging Molly ili Dropkick Murphys, i to se najbolje čuje upravo u već pomenutom singlu „Zanavek buš moja“ koji je klasičan razbijač i hit za šutku u prvim redovima i polijevanje pivom na koncertima (što je praksa koju mrzim iz dna duše; mislim, ajd’ što vam već ne smeta da me polijevate i tjerate da odjeću perem, ali zar vam nije žao dragocjene tekućine?).

ogenj-3

Ostatak materijala manje je nabrijan i kreće se u okviru etna, folka, rocka i countryja. Ja bih to najbolje opisao kao nekakav etno koji je ekipi očito u krvi, pomiješan s alternativnim rockom iz čijeg miljea dolaze. Dominiraju akustični zvuci bisernice i violine, uz čvrstu ritam sekciju, melodije koje lako i brzo uđu u uvce. Uvodna „Lepa Mara“ je country stare škole kakav se nekoć svirao, „Vojna“ je valcer, neka vrsta podravskog bluesa, „Hote hote“ je vrlo mumford&sons-ovska dok je „Zela si me“ poppy pjesmica koju mogu zamisliti na nekom od albuma benda The Lumineers.

Kao vizit karta, ovaj EP je ispunio svoju funkciju i skrenuo je pozornost medija na Ogenj. Sljedeći korak je snimanje pravog albuma, što im ne bi trebao biti problem obzirom da bend u live repertoaru navodno već ima 15-20 autorskih pjesama. A što se pitanja iz uvoda tiče hoće li Ogenj doista postati vatreni oganj koji će poharati Hrvatsku, sumnjam; rock glazba danas više ne privlači mlade kako je to nekoć radila, a i teško se probiti pjevajući na kajkavskom (koliko znam, to je donekle uspjelo samo Zadruzi). Ipak, to ih ne bi trebalo obeshrabriti: očito je da vole ovo što rade, dobro se zajebavaju, pa neka bude po onoj staroj Valjkovoj: „Pusti nek’ traje, dok traje dobro je…“

Hadžo sav u plamenu

https://www.facebook.com/OgenjEtno/?ref=page_internal ; https://ogenj.bandcamp.com/

Ovaj unos je objavljen u Recenzije albumića. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s