Sila je sinoć bila jaka u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici u Osijeku gdje je svečano otvoren prvi Star Wars tjedan. Pa kakav bih ja bio rebel scumbag da sam takvo što propustio… 🙂
Čega se prvog sjećam vezano uz Star Wars filmove? Jebene hladnoće! Bila je to zima 1977. ili možda ’78. kada me pokojna stara vodila u kino gledati prve „Ratove zvijezda“. Išli smo u kino Slavija u Donjem Gradu, tamo gdje je sad nekakav multimedijalni centar koji se uopće ne koristi, red je bio dugačak do Bangkoka a bilo je hladno za popizdit’. Toliko sam bio uzbuđen što ću gledati taj film da nisam otišao na wc prije projekcije, već sam trpio dok film nije završio. Taj osjećaj olakšanja kad sam nakon projekcije ispustio mlaz veličine rijeke Nil…Vjerojatno ste svi to doživjeli: kakav seks, kakvi orgazmi, kakvo rasterećenje duše, kakvi bakraći, ništa se ne mjeri s olakšanjem kad rasteretite bešiku ili crijeva… 🙂
Kažem, nisam više siguran kada je točno bila premijera „Ratova zvijezda“ u Osijeku. U Americi je premijera bila u svibnju ’77., no u tadašnjoj Jugoslaviji filmovi su dolazili sa zakašnjenjem, pogotovo kada je riječ o djelima „s druge strane željezne ograde“. Cenzori su morali prvo pregledati svaki film da se uvjere da u njemu nema ničega što vrijeđa tekovine socijalističke revolucije ili, bože sačuvaj!, lik i djelo najvećeg sina naših naroda i narodnosti (sjećate se slučaja s epizodom „Alana Forda“ koja nikad nije objavljena jer se događa u Jugoslaviji i ismijava tadašnje političare? Brixy ju je preveo na hrvatski, no stigla je depeša „odozgo“ da to ne može ići), ali ima tu još jedna caka: pare! Filmovi su se plaćali u devizama, a što je film bio noviji i popularniji to je više i koštao, pa je vjerojatno i to presudilo da smo na premijeru SW-a čekali dosta dugo. Mlađim generacijama naviklima da filmovi isti dan igraju i kod nas i u svijetu to je nezamislivo, kvragu, mlađim generacijama odlazak u kino uopće je nezamisliv: zašto trošiti pare kad film ‘ladno možeš streamati ili skinuti s interneta par dana nakon svjetske premijere?
Sjetio sam se tog detalja sinoć dok sam se u dvorani Odjela za rad s djecom i mladima GISKO-a poput sardine gurao ne bih li uhvatio što bolje mjesto tijekom otvorenja Star Wars tjedna koji se organizira u suradnji GISKO-a, Škole primijenjene umjetnosti i dizajna Osijek te Udruge Star Wars Hrvatska. To je prvi događaj takve vrste u Osijeku: prošle godine sam bio u Novom Sadu na Danu Ratova zvijezda koji se održava u svibnju, mjesecu premijere prvog filma, znam da ima nekih sličnih događanja u Beogradu i Zagrebu, ali evo – dašak Star Wars univerzuma ukazao se konačno i u mom šoru. Gužva u GISKO-u podsjetila me je na gužve kojima sam svjedočio na premijerama svih filmova iz SW franšize, zaključno s „Fantomskom prijetnjom“ ’97. Taj film i „Titanic“ nekoliko mjeseci ranije bili su među posljednjim filmovima za koje se red ispred kina Europa protezao cijeli blok do susjednog kina Urania. Kad sam u prosincu prošle godine u Uraniji gledao prvu projekciju posljednjeg filma iz serijala, „The Force Awakens“, u kinu nas nije bilo više od desetak… No, činjenica da je prostor Odjela bio premalen da primi sve zainteresirane, a bilo je tu ljudi od proverbijalnih sedam do 77 godina, najvećim dijelom mladih ali i roditelja s djecom, svjedoči koliku popularnost Star Wars franšiza i dan danas uživa u Hrvatskoj.
Program je započeo efektnom scenom borbe svjetlosnim mačevima dvojice Jedi vitezova, da bi potom na scenu ušetao najveći car među negativcima ever – Darth Vader, sve s onim svojim isprekidanim disanjem i najebao im se majke majčine uzduž i poprijeko i to bez korištenja mača, samo uporabom Sile. Lord Vader je bio i ostao faca nad facama cjelokupnog serijala, pa nije ni čudo što su se klinci i klinceze poslije službenog otvorenja gurali u redu da se fotografiraju s njih trojicom, pardon četvero, jer se tročlanoj glumačkoj ekipi pridružila i Darth Maulica. Što mi sve nekako ima smisla – današnje generacije odmalena uče da u Hrvatskoj u životu nećeš uspjeti kao dobrica tipa Lukea Skywalkera, već samo ako si lopov, kradljivac, otimač i ubojica (ili sve to zajedno ako se prezivaš Horvatinčić), eventualno krijumčar poput Hana Soloa. Najmlađi posjetitelji iskoristili su i priliku slikati se s vjernim replikama svjetlosnih mačeva u rukama, pri čemu je daleko popularniji bio onaj Vaderov crveni nego jedijevski plavi. Kažem vam, znaju klinci što valja…
Manifestaciju je službeno otvorio koordinator projekta, profesor na Školi primijenjene umjetnosti i dizajna, Tihomir Taborski, koji je najavio mnoštvo zanimljivih događanja tijekom sedam dana koliko će trajati Star Wars tjedan (od 21. do 26. studenog), a potom je uslijedilo razgledavanje prigodne izložbe radova učenika i profesora Škole koji su na ovom projektu radili više od dva mjeseca. Bilo je tu svašta nešta: figurica, igračaka, crteža, stripova, plakata, Star Wars proizvoda iz privatnog vlasništva… Meni osobno najzanimljiviji među eksponatima bili su figura Mastera Yode u prirodnoj veličini te home-made maska Stormtroopera profesora Taborskog izrađena od svakodnevnih proizvoda poput kutije žitarica, praznih rola wc papira i ljepila te maska Dartha Vadera njegove kolegice Dajane Ososlije. Među učeničkim imenima privuklo me ime V. W., cure koju znam osobno jer je to kćerka mojih čestih drugova s putešestvija po bespućima koncertne zbiljnosti – druga O. i drugarice T.
Po završetku ceremonije otvorenja, prebacili smo se u podrum GISKO-a u American Corner koji je također bio ispunjen do posljednjeg mjesta, a održano je predavanje prof. Taborskog o mitologiji Star Warsa i njenom utjecaju na pop-kulturu. Tijekom zanimljivih sat vremena Taborski je ukazao na brojne poveznice između Star Wars filmova i mitova različitih kultura diljem svijeta. Ono što je meni bilo najzanimljivije je koliki je utjecaj na Georgea Lucasa imao američki znanstvenik i mitolog Joseph Campbell i njegova kultna knjiga iz 1944. „Junak s tisuću lica“. U kratkom filmu prikazanom nakon predavanja Lucas otvoreno kaže da se tom knjigom „fiksao“ dok je pisao scenarij za „Ratove zvijezda“ te da je Campbella često pitao za savjete. Tihomirova tvrdnja s početka predavanja da Star Warsa možda ne bi niti bilo da nije bilo Campbellove knjige stoga i nije tako daleko od istine.
Ono što mi je bilo zanimljivo je to što ja, kao veliki i dugogodišnji Star Wars fan, za Campbella nikad nisam čuo. Kao klinac sam imao jednu cijelu ladicu u radnom stolu ispunjenu tekstovima o serijalu, bilo je tu i fotki, crteža i svega do čega sam u ono davno pred-internetsko vrijeme mogao doći, uključujući i hrpu intervjua s Lucasom i svakim tko je na bilo koji način sudjelovao u radu na Star Warsima, pa makar i kao vodonoša, ali ne sjećam se da sam ikada čuo za njega. Moguće da je Campbell jedan od onih stručnjaka koji su cijenjeni u akademskoj zajednici a nikada ne dopru do širih narodnih masa poput mene. No, to je još jedan dokaz da čovjek uči dok je živ, a kako u ovoj državi nema života prije smrti, očekujem da ću se i ja prosvijetliti tek „kad budem mrtav i beo“, kako kaže legendarni crnovalni film Živojina Pavlovića. 🙂
Program Star Wars tjedna nastavlja se do subote uz cijeli niz likovno-kreativnih radionica, projekcije kratkih fanovskih filmića, demonstraciju bojanja lica iz Star Wars univerzuma, a pripremljene su i Star Wars nagrade, uključujući ulaznice za premijeru nadolazećeg filma „Star Wars Rogue One“ u prosincu koje će sretnici dobiti u subotu, prilikom zatvaranja programa. A ako idete u GISKO (ljudi još uvijek čitaju i posuđuju knjige, ne biste vjerovali), bacite oko na izložbu, isplati se.
Rebel Scumbag Hadžo
zlihadzoponovojase 