Osječka glazbena srijeda – Večer Bele Bartoka @ Arheološki muzej, 30. 11. 2016.

p1000062

Ove srijede u sklopu petog koncertnog ciklusa Osječke glazbene srijede prisjetili smo se nekoliko djela Bele Bartoka, uz Franza Liszta sigurno najvažnijeg mađarskog skladatelja 20. stoljeća. 

Nije da smo nešto brojali, no prošlo je 135 godina od rođenja Bele Bartoka. Tim povodom, ali i povodom nadolazećeg Dana Grada (2. prosinca), generalni konzulat Republike Mađarske u Osijeku poklonio je Osječanima koncert pod nazivom „Večer Bele Bartoka“. Riječ je o koncertnom programu studenata i profesora Umjetničke akademije u Osijeku i Fakulteta glazbe i vizualnih umjetnosti u Pečuhu posvećenom velikom meštru Beli.

Obzirom da je riječ o poklonu, i to dosta vrijednom (ne samo u financijskom smislu već u onom kulturno-umjetničkom), među okupljenima su se našli zamjenik gradonačelnika Osijeka Vladimir Ham i generalni konzul Mađarske u Osijeku Antonio De Blasio i još sijaset niže rangiranih društveno-političkih bića koja ovakve događaje u pravilu izbjegavaju, no uvijek koriste priliku za slikati se s nekim bolje rangiranim od njih u hranidbenom lancu. S druge strane, dobra je vijest što je dvorana i ovaj put bila puna, a da se doslovno tražilo mjesto više svjedoče grozdovi ljudi koji su stajali pozadi jer nisu našli slobodnu stolicu.

Počelo je s govorancijom. Same po sebi govorancije su dosadne, ali kad još imaš i prijevod na mađarski, to se rasteglo k’o minimalac. Laprdali su dogradonačelnik, konzul, dekani akademija o dugoj povijesti dobre društvene i kulturne suradnje dviju gradova, naglasili su i želju da se ovakav koncert održi u skoroj budućnosti i u Pečuhu, sve je to lijepo i krasno ali brate oduljilo se na nepodnošljivih 20 minuta čistog nepatvorenog gangbanga.

p1000049

Ali zato su se iskupili što se glazbenog dijela programa tiče. Bertok nije baš često na repertoaru gostiju OGS-a tako da je ovo bila dobra prigoda za nas laike i papke da se malo bolje upoznamo s njegovim likom i djelom. Program od sat vremena uokviren je nastupom ženskog zbora Sveučilišta u Pečuhu pod dirigentskom palicom Attile Kertesza koje su izvele 10 kratkih skladbi iz „27 zborskih djela“, po pet na početku i pet na kraju koncerta.

Domaćini i gosti iz Mađarske potrudili su se predstaviti Bertoka na više načina, tako da odraze što je više moguće njegovu široku stvaralačku osobnost i interese koji su se protezali daleko izvan žanra klasike. Stari mačak Konstantin Krasnitsky, docent na Umjetničkoj akademiji, suvereno nas je proveo kroz Bartokovu „Suitu, op. 14“ koja u svoja četiri stavka sadrži mnoge elemente karakteristične za ranog Bartoka: inspiracija romantizmom u prvom stavku, prpošna čardaš melodija u drugom te gotovo wagnerijanske „larger than life“ orkestracije u trećem.

Bartokov romantizam naglašen je u jednoj od pjesama na poeme Endrea Asyja „Ne mogu naći put do tebe“ u izvedbi sopranistice Julie Balasz i pijanista Andrasa Kortesija koja pokazuje Bartoka kao avangardnog kompozitora s čujenim utjecajima moderne, gdje me se najviše dojmila suptilna pratnja klavira i vrlo jazzy melodija koju bih, uz male aranžmanske izmjene, lako mogao zamisliti da ju sviraju braća crnci u nekoj špelunki u Brooklynu.

Ono po čemu je Bartok, ipak, posebno važan i čime je zaslužio slavu i status koji uživa je njegov interes za folk i etno motive i to ne samo mađarske. Bio je jedan od začetnika etnomuzikologije, a posebno ga je privlačila glazba iz Rumunjske, iz Karpata, te iz Bugarske, njihova asimetrična ritmika i neobične harmonije, što smo čuli u izvedbi Krisztine Orvos na klaviru te u tri narodne pjesme iz regije Csik u izvedbi Sarolte Kapussi (flauta) i već pomenutog Andrasa Kortesija. Osim karakterističnih folk motiva, ova potonja skladba odlikuje se i izražajnom sinematičnošću, poput soundtracka za neku putopisnu emisiju o tim predjelima. U programu je bilo predviđeno da čujemo i još jednu rumunjsku stvar adaptiranu za dvije gitare, ali se gitaristi nisu pojavili (ili sam ja taj dio koncerta prespavao, što je također moguće :)) što je šteta jer gitara je inače jako slabo zastupljena u programu OGS-a. Domaće snage branile su još i Slavica Serenčeš i Matea Matić, obje za klavirom.

Nastup je bio za prste polizati, no za prste polizati (i to doslovno) bio je i mali prigodni domjenak priređen nakon glazbenog dijela programa, kada smo prešli na nešto konkretno. Organizirana je degustacija vina vinarije Pinkert iz Suze, što me kao nepijača nešto prećerano ne uzbuđuje, ali delicije na platama u obliku kobaje, kulena, pršuta i sličnih bio je prizor kome nisam mogao odoljeti. A i zašto bih? Junački sam izdržao dosadnu govoranciju, odslušao cijeli koncert, pa zaslužio sam valjda da se počastim, ne? Takvi domjenici su, po mom mišljenju, ono što nedostaje programu OGS-a da dobije najvišu moguću ocjenu. Uostalom, tko još ide na koncerte zbog glazbe, ajte molim vas? 🙂

Mađaron Hadžo

p1000046

Ovaj unos je objavljen u Gdje sam bio - koncerti. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s