Četvorica matorih pokvarenjaka i jedan mladi pokvarenjak-šegrt održali su standardno dobar i zabavan koncert na predblagdanskoj fešti u Old Cellar Pubu, što je bilo šteta propustiti…
Atheisti su u sklopu promocije svog posljednjeg albuma došli i u nama Osječanima najbliži komšiluk, Bačku Palanku. Pa ima li išta bolje od toga da novosadsku ekipu matorih pokvarenjaka dođe gledati isto takva osječka ekipa? Naravno da nema. Uf, što volem te prekogranične razmjene i međudržavnu kulturnu suradnju, pa to je milina…
Ovaj gradić udaljen otprilike sat vremena vožnje od Osijeka nije često na mom meniju iz prostog razloga što se koncerti u njemu mogu nabrojiti na prste jedne ruke radnika s pilane 🙂 … Oni sa slonovskim pamćenjem možda se sjećaju da u Palanci postoji jedno cool rock mjesto, Old Cellar Pub, koje tu i tamo organizira i poneki koncertić. Tamo sam gledao Dža ili bu, propustio sam Gobline, a bogami gledao sam i Atheiste, u proljeće 2014. godine. Dakle, ovo je bio povratak na mjesto zločina…
Veselu osječku ekipu činili su drug M., drug Š., ja i drug B. koji je bio organizator puta jer je, zahvaljujući fejsbučenju, saznao za ovaj koncert koji je meni potpuno promakao. Eto jedna prednost imanja Facebooka, možda i jedina… Radilo se o predblagdanskom koncertu pa je upad bio bespla, samo se trebalo javiti gazda Miletu da dolazimo, no kada je čuo da stiže osječka banda, problema nije bilo…
Naravno da smo prije same svirke morali obaviti tekuća pitanja poput posjeta ljekarnama, šopinga i obligatorne ždere kod baba u pečenjarnici s banjalučkim ćevapima u bloku „Partizan“, a posjetili smo nakratko i sam pub gdje je tonska benda bila u tijeku da se informiramo kad svirka počinje. Menadžer benda nam je rekao u jedanaest ili tu negdje. Znači uobičajeno.
E, penis uobičajeno! Mi smo se oko 15 do 11 nacrtali ispred puba da bismo na svoj užas čuli ne da je koncert počeo, već se dobro zalaufao, bio je čak u „Uberlaufu“, kako kaže naslov posljednjeg albuma ovih bandita. Nismo propustili mnogo, možda 15-20 minuta, ali bude ti žao. Pub je bio vrlo dobro popunjen, no gužva ipak nije bila tolika da se nije moglo prolaziti do šanka i natrag. Ekipe je bilo odasvuda, Pop je spomenuo i nas Osječane i Apatin i Novi Sad, a legenda kaže da je u pubu bio i pokoji Palančanin, ali ne znam treba li vjerovati baš svim legendama… 🙂
Muzičari koji piju su nas dobro zabavili: kod Atheista nema greške kada je set lista u pitanju, klasičan greatest hits set uz neke sitne preinake. S novog albuma izveli su tri singla, himničnu „Momci se vraćaju u grad“ te meni ne pretjerano zanimljive „Odoh ja u cvrčke“ i „Ha-pu“, a ostalo su sve klasični razarači, od „Godine kulture“, „Felicita“, „Pritilend“, „Ne bi bilo fer“, pa do njihovih najpoznatijih „automobilskih“ pjesama od kojih se meni već bljuje koliko ih često slušam ali rulja se najviše loži upravo na „Varburga“ i „Car Core“ pa ga jebi.
Taj prvi dio išao je kao po špagi: ako ste ljubitelji zajebantskog punk rocka, s Atheistima nećete pogriješiti; dobra svirka, dobra zajebancija, raspoložen bend i publika u elementu, prava klupska, da ne kažem pubska svirka. Prvi dio koncerta priveli su kraju uz „Grill 13“, Pop je najavio da je ovo kraj svirke, čak je bila i pauza od nekoliko minuta, a onda se bend ipak vratio na bis sa svojom najsvježijom pjesmom, „Minijaturom“, obradom KUD Idijota s nedavno objavljene tribute kompilacije „Za tebe“. Taj bis mi je bio pomalo anti klimaktičan: kad u prvom dijelu odsviraš najveće hitove, što ti ostaje za bis? Bofl roba poput „Njanjave“ ili „Pesme za kraj“ ili imbeciluci poput „Zmajevog gnezda“ i „Snajke“ koje bi stvarno trebali vratiti u ormar iz kojeg su ih iskopali, zaključati ga i baciti ključ…
Poslije smo komentirali da nam se bis učinio isforsiran, kao da bend nije bio siguran hoće li imati vremena da ga izvede pa su najjače stvari ostavili za prvi dio koncerta. Možda to ima veze s time što je Vučko pod svoju šapu stavio i Vojvodinu i uveo maltene policijski sat poslije ponoći za live svirke. Zato je bend valjda tako često i gledao na sat: čekali su da vide hoće li u ponoć doći drotovi da ih ištekavaju iz struje, no kad se to nije dogodilo, nastavili su pičiti dok nisu istrčali svoju normu od dvije ure nekulture.
Naravno, kraj svirke ne znači i kraj zabave, i bend se pridružio Palančanima u ispijanju velikih količina alkoholnih napitaka, jer kako kažu u „Momcima“: „Odakle god da krenemo, kući smo u pet“. Ali, za nas je provod bio gotov, pozdravili smo se s pubom do neke iduće prigode i krenuli natrag za Osijek.
Bio je ovo još jedan lijep izletić do Palanke, i ponavljam ono što često kažem kad nas neka viša sila pošalje tamo: šteta što je grad toliko deficitaran s rock koncertima jer nije daleko od Osijeka i stvarno ne bi bio problem češće se zaletjeti tamo…
Hadžo s minijaturnim pimpekom
zlihadzoponovojase 