Ne znam čini li se to i vama, ali mislim da zadnjih godina živimo u zlatnom dobu televizije. Razlika u kvaliteti između TV serija i filmova sve je veća, dobrih i kvalitetnih serija sve je više, tako da sam se ove godine, priznajem, toliko orijentirao na TV da ne znam bih li uopće mogao sastaviti relevantnu listu deset najboljih filmova…
A koliko je TV produkcija jaka, može se vidjeti iz ove moje liste na kojoj nema niti jedne tekuće/ponavljajuće serije (OK, neke od njih će se obnoviti za iduću sezonu): tu su prve sezone ganc novih serija, mini serije i klasične samostojeće serije. Ne zato što nije bilo dobrih tekućih serija, prije svega genijalna „Rectify“ koja je završila četvrtom sezonom i nadam se da ste joj ostali vjerni unatoč pomalo razvučenoj drugoj i trećoj sezoni, ili „Amerikanci“ koja je i na auto-pilotu bolja od većine ostale produkcije. Jednostavno, ovaj put sam se orijentirao na kraće forme, a popis najboljih tekućih serija možda ću izložiti u zasebnom pregledu.
Kriterij je bio da su serije ovogodišnja ili eventualno prošlogodišnja produkcija, ako sam ih gledao ove godine a zaslužuju mjesto na listi. Naravno, hrpu stvari nisam stigao pogledati, svi hvale „Mladog papu“ sa Jude Lawom ili „The Crown“ o britanskoj kraljevskoj obitelji, ali one će ući u razmatranje za iduću godinu. Žao mi je što nema ne-engleskih serija, posebno skandinavskih, ali i ovo engleštine što imamo više je nego dobro. Pa, krenimo redom…
15. The Girlfriend Experience (Starz); Riley Keough je sjajna u ulozi Christine Reade, mlade studentice prava koja studira, radi kao pripravnica u uglednoj odvjetničkoj tvrtki te zarađuje za život kao eskort dama pružajući svojim sponzorima „The Girlfriend Experience“ iz naslova. Pomalo spora, možda i prerazvučena u svojih 13 epizoda, serija vas ipak drži prikovane za naslonjač zbog Keoughice koja naivno ulazi u svijet skupih restorana, hotelskih soba za jednu noć, velike love i – naravno – pohlepnih muškaraca željnih seksa na brzaka.
14. Roots (History Channel); „Korijeni“ su kapitalno djelo Alexa Haleya koje je već imalo TV verziju krajem 70-ih, da bi se ove godine, na 40. obljetnicu izlaska knjige, pojavila i nova, četverodijelna mini serija. Radnja je dosta zgusnuta i kondenzirana u odnosu na prethodnu verziju, Kunta Kinte se pojavljuje samo u prve dvije epizode, ali ovo je skupa serija s hrpom glumačkih teškaša u glavnim i sporednim ulogama. Svevremenska priča o dolasku prvih crnih robova u Ameriku posebno je važna danas kada, čini se, u svakom američkom gradu koji drži do sebe bijeli drotovi gađaju crnu braću k’o glinene golubove, a sustav ih (vidi čuda!) štiti…
(A ako ste u tom robovskom điru, bacite oko i na seriju „Underground“ o grupi robova koja bježi s farme negdje u pripizdini u Georgiji i pokušava se dokopati slobode dok ih gone svi vragovi ovog svijeta, a okrutna priroda im postavlja zamke gdje god stigne).
13. Atlanta (FX); Ovo je nova serija Donalda Glovera, glumca, pisca, producenta i repera, do sada najpoznatijeg u ovoj potonjoj roli pod pseudonimom Childish Gambino (prije nekoliko dana objavio je svoj novi album „Awaken my Love“), no uskoro bi se to moglo promijeniti nakon velikog uspjeha njegove gotovo autobiografske serije „Atlanta“. Glazba je ovdje jako važna stvar, ali ne zaboravljaju se ni druge svakodnevne radosti poput policijske brutalnosti, medijskih laži, lova na promotere koji te bukiraju pa te ne plate (ovo vjerojatno svim glazbenicima zvuči poznato)… Iako ima mnogo komičnih elemenata, poput sjajne epizode o gostovanju u talk showu, ovo je ipak teška socijalna drama, s glavnom temom življenja i preživljavanja u današnjem svijetu i vremenu.
Preporučujem i Netflixovu „The Get Down“ koja se događa u njujorškom kvartu Bronxu u vrijeme kada je to bila jedna od najopasnijih četvrti u jednom od najopasnijih gradova svijeta i prati grupu crnih tinejdžera koji odrastaju u okruženju funk, soul i disco glazbe, uličnih pucnjava, ratova bandi i sličnih divota pokušavajući s jedne strane pobjeći od takvog života sanjajući o novcu i slavi u glazbenom biznisu, ali s druge strane shvaćajući da su dio tog Bronxa i da im iz njega nema izlaza. Prvih šest epizoda emitirano je ove godine, očekuje se još šest na godinu i to bi trebalo biti to.
12. The Missing (BBC One); Antologija koja je započela 2014. prvom sezonom nastavila se ove godine drugom, sa sličnim konceptom koji se vrti oko nestanka djeteta. Druga sezona je malo zajebana za pratiti jer se događa u nekoliko paralelnih vremenskih razdoblja, ima i nekoliko twistova i re-twistova, no ono što je odlika ove serije to je da to nije samo klasična policijska serija o potrazi za nestalom osobom, već mnogo prostora daje obiteljima žrtava i njihovim emocionalnim stanjima (ili sranjima). Meni osobno prva sezona je bila bolja, ali i ova zaslužuje da je se pogleda.
11. Fleabag (BBC Three); Jedno od ugodnijih iznenađenja ove sezone stiže nam iz Londona. Phoebe Waller-Bridge je ovu seriju već izvodila na pozornicama i u stand up klubovima kao monodramu, a sada je prebačena na TV ekran i – wow! – više vam nikad neće pasti na pamet gledati smeće poput „Seksa i grada“. Ovdje se radi o tome kako se živi u Londonu kao mlada, liberalna, nikad zadovolj(e)na bičarka koja mijenja muškarce k’o pelene, a najveća fora su njeni oštri, cinični komentari prožeti iskrenim, brutalnim crnim humorom tako tipičnim za Britance. Kad vas gleda u close-upu i priča o divotama analnog seksa imate dojam da sjedite licem u lice s jednom od onih kučki s kojima je lijepo popričati na cugi, ali ne daj Bože da završite u krevetu… 🙂
10. Show Me a Hero (HBO); Kako ponoviti uspjeh jedne od najboljih TV serija u povijesti televizije, „Žice“? Jednostavno: niti ne pokušavaj! David Simon, autor genijalne „Žice“, prošle je godine snimio novu seriju koja ima dosta „žicaroško“ u sebi, posebice s drugom sezonom koja je imala političare u fokusu. Ovdje se priča vrti oko istinitog događaja otprije 30-ak godina kada je gradić Yonkers u državi New York gotovo bankrotirao zato što nije dopuštao gradnju stambenih zgrada za crnce u dijelovima grada gdje su dominantno živjeli bijelci. Odličan opis političkih intriga, spletaka i borbe za moć dodatno su ojačali sjajni glumci poput Isaaca Oscara, Alfreda Moline, Jima Belushija i povratnice Winone Ryder te odličan soundtrack kojeg čini velik broj Springsteenovih pjesama.
9. London Spy (BBC Two); Ako ste pripadnik desničarskog ili katoličkog ološa i smeta vam ideja ljubavne priče u kojoj su u središtu pozornosti dvojica muškaraca, onda ovo nije serija za vas. No, ako ste koliko-toliko normalna osoba koja voli dobru televiziju, svakako bacite oko na ovu petodjelnu mini seriju koja se ipak prvenstveno bavi špijunažom. Glavnu ulogu Dannyja tumači Ben Whishaw, možda najpoznatiji kao mladi Q iz posljednjih filmova o Jamesu Bondu, pa ga je to valjda kvalificiralo za ulogu mladića kojemu ubijaju novog ljubavnika i – kako će se ispostaviti – djelatnika britanske MI6 službe. Whishaw je sjajan, no svaku scenu u kojoj se pojavi ipak krade Jim Broadbent kao Scottie, Dannyjev znatno stariji prijatelj koji mu pomaže u njegovoj amaterskoj detektivskoj istrazi koja, kao u onoj čuvenoj rečenici iz „Alise u zemlji čuda“, otkriva koliko je zapravo duboka zečja rupa.
8. Black Mirror (Netflix); Ja sam vjerojatno posljednji čovjek na planeti Zemlji koji je gledao prve dvije sezone „Black Mirrora“, ali sam treću sezonu odgledao čim se pojavila na Netflixu našem svagdašnjem. Nova sezona je dulja od prethodnih, ima čak! šest epizoda, a ono po čemu se Charlie Brookerova serija razlikuje od svih ostalih je to što ne samo da je svaka sezona priča za sebe, ovdje je i svaka epizoda priča za sebe. Ono što ih povezuje su teme opasnosti koje predstavlja ili može predstavljati moderna tehnologija u svim svojim pojavnostima i naša opsesija njome. Epizode nemaju neki redoslijed i možete ih gledati kojim redom hoćete, no svakako preporučujem začudnu „San Junipero“ jer je dosta različita od BM univerzuma – odvija se u sunčanoj Kaliforniji, posveta je 80-ima i ima izraziti „Zona sumraka“ natpis svuda po sebi.
7. Deutschland 83 (RTL); Još jedna serija iz prošle godine koju sam odgledao tek ove i jako mi se dopala. Osim što je jedina serija u ovom izboru na ne-engleskom jeziku (njemačkom), ovo je još jedna u nizu serija koje se događaju u 80-ima („Stranger Things“, „Amerikanci“). Glavni junak je granični policajac iz Istočne Njemačke kojeg pošalju na zapad kao špijuna zloglasnog Stasija i super su oni dijelovi koji opisuju kako se mladi istočni Nijemac snalazi na zapadu, kako ostaje bez riječi u lokalnom supermarketu, kako se sureće s (tada) naprednom tehnologijom flopi diskova itd. Ima tu naravno i špijuniranja i akcije i napetosti, pa čak i izravne prijetnje započinjanjem nuklearnog rata, ali detalji koji opisuju čuđenje djeteta koje se prvi put zateklo u trgovini slatkišima, ili sjajne satirčke scene paranoidnih istočnonjemačkih funkcionara, ono su zbog čega ovu seriju valja pogledati ako već niste.
6. Westworld (HBO); I dok se mi u Hrvatskoj još svađamo oko toga kada počinje ljudski život, drugovi na proleterskom zapadu otišli su korak dalje i počeli se propitkivati kada počinje život robota i imaju li oni pravo na život, na svijest, na kulturno uzdizanje… 🙂 To je glavna tema novog HBO-ovog hita „Westworld“, snimljenog prema istoimenom legendarnom filmu Michaela Crichtona o modernističkom zabavnom parku gdje bogatuni odlaze da ubijaju i ševe domaćine (robote) sve dok jednog dana roboti ne popizde i odluče uzvratiti udarac. U filmu je uzrok bio mehanički kuršlus, ovdje je to novopronađena sposobnost domaćina da razviju vlastitu svijest. Impresivni vizuali, odlična glumačka ekipa, intrigantna premisa – nakon prvih par epizoda mislio sam da imam ozbiljnog kandidata za seriju godine, no onda je priča otišla u tropičku materinu ostavivši nakon eksplozivnog finala dosta toga neodgovorenim. HBO-u je očajnički potreban nasljednik „Igara prijestolja“ na koje se polako spušta zavjesa i odlučili su da „Westworld“ bude taj, što znači da će ga nastaviti cijediti u narednim sezonama dok od njega ne ostane ništa. Moja prognoza: ova serija imat će sudbinu „Mr. Robota“: sjajna prva sezona i onda potonuće. Pazite što sam vam rekao…
5. The American Crime Story – The People vs O. J. Simpson (FX); Mi koji smo matori k’o zemlja sjećamo se 1994. i živog CNN-ovog izvještavanja o lovu na tada najpoznatijeg ubojicu na svijetu, O. J. Simpsona. Dvadesetak godina kasnije evo nam prve od tri planirane antologije koje će se baviti poznatim sudskim procesima, autora Larryja Karaszewiskog i Scotta Alexandera. Procedural u deset epizoda prati cijeli tok procesa – od samog ubojstva do sramotne oslobađajuće presude, i uspijeva postići jako dobar odnos između onoga što se događa u sudnici i onoga izvan nje, uključujući privatne odnose glavnih likova: ambiciozne tužiteljice Marcie Clark (sjajna Sarah Paulson, poznata kao rezident u drugoj „Američkoj priči“, onoj horor) ili manipulativnog i teatralijama sklonog Johnnieja Cochrana (Courtney B. Vance). Sjajnu glumačku postavu ipak su upropastili Cuba Gooding Jr kao patuljasta verzija O.J.-a i John Travolta kao član njegovog odvjetničkog tima koji su, čini se, išli na audiciju za Muzej voštanih figura Madame Toussaud pa su pogriješili sobu… 🙂
4. Horace And Pete (diy); Louis C. K. je manijak, to smo znali i od ranije, ali u ovoj dramediji (kombinaciji drame, komedije i tragedije) nadmašio je samog sebe. Lik je sam isfinancirao cijelu sezonu (pola milijuna zelembaća po epizodi), odjebao je televizijske kuće i sam ju objavio na svojoj web stranici te ponudio mogućnost podržavateljima njegovog lika i djela da financijski pomognu kako bi vratio dio troškova. Nešto neviđeno u povijesti moderne televizije, a i ekipa koju je uspio okupiti na jednom mjestu također se rijetko viđa: Steve Buscemi, Edie Falco, Adam Alda, Jessica Lange…). Show ima sva obilježja kazališne predstave: sniman jednom kamerom, vrlo često u close-upu, uvijek pratimo jednu liniju konverzacije, epizode variraju u trajanju od pola sata do sat vremena, serija nema čvrstu strukturu iako postoji jedna glavna linija priče – sudbina bara „Horace And Pete’s“ koji je oronuo i odavno je ostavio svoje najbolje dane iza sebe, baš kao i njegovi vlasnici ili gomila luzera koji ga posjećuju. Serija završava kazališno, bolje rečeno šekspirijanski tragično, pa je čisto pitanje hoće li biti druge sezone, a možda ne bi ni trebalo – Louis C. K će sigurno izaći s nečim još sumanutijim i otkačenijim, ne sumnjajte u njega…
3. The Night Of (Netflix); Netflixova osmodijelna mini serija koja se pojavila u sezoni kiselih krastavaca (ljeto), što je samo po sebi hendikep, a i onda se našla u sjeni pop kulturnog fenomena sezone kakav je bio „Stranger Things“. Serija prati dva glavna protagonista: studenta pakistanskog podrijetla Nasira Khana koji je optužen da je izmasakrirao mladu djevojku nakon zajedničke noći pune alkohola, droge i seksa, i njegovog odvjetnika Johna Stonea, „specijaliziranog“ za vađenje prostituki iz pritvora koji se prihvaća slučaja koji na prvi pogled nadilazi njegove realne sposobnosti. Prva epizoda je fenomenalna, brza, divlja, napeta, sve ono što moderna televizija može ponuditi, no nakon toga serija se dosta usporava dok pratimo Nasirov boravak u zatvoru i pripreme za suđenje, što je neke ljude odbilo od daljnjeg gledanja, ali to je njihov gubitak. Ono što se meni posebno dopalo upravo je taj spor i kirurški precizan prikaz funkcioniranja pravnog sustava u Americi, a zanimljiva je i činjenica da mi ni nakon završetka serije nemamo pojma što se doista dogodilo te kobne noći (kako glasi prijevod na hrvatski). Jedan od vrhunaca ovogodišnje TV produkcije.
2. The Night Manager (BBC One); Ova britansko-američka mini serija, nastala u koprodukciji BBC-a i AMC-a, jedna je od onih koje sam odgledao proljetos dok sam još radio u Sl. Brodu s izbjeglicama, jedna ili dvije noćne smjene, mislim, piece of cake, samo šest epizoda. Potom sam ju odgledao još jednom nedavno, da utvrdim gradivo, i to je jedina serija koju sam ove godine stigao pogledati dva puta, što znači da valja. Riječ je o špijunskoj seriji rađenoj prema romanu starog lisca Johnna Le Carrea o noćnom recepcioneru Jonathanu Pineu (Tom Hiddlestone) kojega unovači britanska tajna služba da se ubaci u najuži krug ljudi oko zloglasnog trgovca oružjem Richarda Ropera (Hugh Laurie) i omogući im da ga uhvate s prstima u pekmezu. Problem je, naravno, u tome što Roper ima prijatelje na vrhu i uskoro počinje igra mačke i miša gdje što se Pine više približava Roperu, to se više steže i obruč oko njega. Serija prvenstveno počiva na dinamici dva glavna lika, pri čemu je baš cool vidjeti Lokija u ulozi pozitivca, a Dr. Housea u ulozi negativca, tu je i cijeli niz sjajnih glumaca u sporednim ulogama, a i atraktivne lokacije gdje se serija odigrava (Egipat, švicarske Alpe, španjolska rivijera, kišni London). Serija koja aspolutno zaslužuje da ju se pogleda dva, pa i više puta.
- Stranger Things (Netflix); Ako ste očekivali neko iznenađenje, sorry, i ja sam potpao pod hype oko ove odlične serije braće Matta i Rossa Duffera koja predstavlja totalni hommage 80-ima i prepuna je pop kulturnih referenci na to vrijeme, od Spilbergovog „E.T.“-a, preko „Bliskih susreta treće vrste“, „Aliena“, filmova snimljenih po romanima Stephena Kinga („Carrie“, „Stand by Me“), pa do legendarnog hororca Johna Carpentera „Stvor“. Ovaj sci-fi hororac smješten u 1983. u izmišljeni američki gradić Hawkins u Indiani nije zanimljiv samo kao ljubavno pismo davno prošloj dekadi, već je i pametno napisana, vješto režirana i odlično odgljumljena serija, pri čemu posebno treba izdvojiti Winonu Ryder kao histeričnu majku nestalog dječaka te otkriće godine, Millie Bobby Brown, kao Eleven, djevojčicu s jakim telekinetičkim moćima. Ipak, iza cijele te priče o tajanstvenom biću iz druge dimenzije koje otima ljude i okrutnim vladinim agentima koji ne prezaju ni od čega da zataškaju eksperimente na ljudima koje provode, krije se topla ljudska priča o ljubavi, prijateljstvu, žrtvi i cijelom spektru odnosa među običnim ljudima u maloj zabačenoj zajednici koji se nađu u pogibeljnoj situaciji. Druga sezona je nažalost najavljena, kažem nažalost jer ovo je bila odlična, zaokružena priča koja će se u idućim sezonama sigurno razvodniti. Znate kako to već ide kad TV kuće nabasaju na zlatnu koku…
I eto, to je to, 15 najboljih, s time da sam možda mogao uvrstiti i „11.22.63“ po romanu Stephena Kinga ili „The Expanse“, derivat „Blade Runnera“ i „Running Mana“, ali ovih 15 ipak mi se čine kao vrh ovogodišnje (i dijelom prošlogodišnje) TV produkcije, barem od onoga što sam stigao pogledati. Naravno, primam i sugestije ako sam nešto vrijedno gledanja propustio ili preskočio, uvijek mi je drago dobiti dobre preporuke, a nadam se da ćete i vi među ovim mojim preporukama pronaći nešto što će vam se dopasti…
Hadžo, zavaljen pred TV ekranom
zlihadzoponovojase 