Moonlight by Barry Jenkins (2016.)

moonlight-poster

Film koji je osvojio Zlatni globus za najbolju dramu i mnogi ga vide kao bastion zdravog razuma i najveću prepreku onom smeću od „Tra La La Land“ u osvajanju Oskara tipičan je kritičarski liebling: mali, pametan i hrabar film koji se, najjednostavnije rečeno, bavi odrastanjem jednog siromašnog, društveno izoliranog gay Afroamerikanca. Ali, ispod površine film propitkuje i mnoge druge teme koje smo rijetko imali prilike vidjeti u filmovima o Afroamerima… 

Yup, kad bi trebalo u nekoliko riječi sažeti o čemu se radi u ovom filmu, a to ljudi u razgovoru sa mnom često žele čuti ali bez toga da im držim elaborat od 15 minuta ili ih tjeram da čitaju dosadne recenzije poput ove 🙂 , mogu citirati onu rečenicu iz uvoda: „film se bavi odrastanjem jednog siromašnog, društveno izoliranog gay Afroamerikanca“. Svi veliki koncepti su tu: odrastanje, Afroamerikanci, siromaštvo, društvena izolacija i gayština, ali reducirati film samo na njih značilo bi učiniti mu veliku nepravdu. Film je sve to ali i mnogo više od toga…

Barryju Jenkinsu je ovo tek drugi film u karijeri, a prvi nakon osam godina tijekom kojih se bavio svim i svačim, radeći i kao – tesar. Na nagovor producentice Adele Polanski pročitao je hvaljeni roman Tarella Alvina McCraneya „In Moonlight Black Boys Look Blue“ i napisao scenarij, a onda je krenuo lov na kravataše koji će financirati projekt. Upecao je tvrtku Plan B Entertainment i ni manje ni više nego Brada Pitta, koji su tada uživali u uspjehu povijesnog filma „12 Years a Slave“ i svidjela im se ideja da financiraju film koji se također bavi tematikom crnaca ali u novije vrijeme. A ostalo je povijest…

I Jenkins i McCraney su odrasli u četvrti Miamija zvanoj Liberty City, siromašnoj četvrti s najgušćom naseljenošću crne populacije u Americi, tako da dobro znaju o čemu govore. Obojica su odrasli unutar dominantno crne zajednice u kojoj se mnogi pojedinci muče s pitanjima identiteta, seksualne orijentacije, bullyinga, prihvaćenosti, obitelji i drugim kompleksnim pitanjima, no ne sjećam se filma koji je sva ta pitanja uspio predočiti na ovako lijep i gotovo poetski način.

moonlight-2

Jenskins je izvorni roman preradio i film podijelio u tri poglavlja: „Little“, „Chiron“ i „Black“, što su tri nadimka za istu osobu, glavnog lika Chirona, kojega glume tri različita glumca. Možda se sjećate, konceptom odrastanja bavio se i genijalni film „Boyhood“ Richarda Linklatera prije nekoliko godina, ali s mnogo radikalnijim konceptom: film je sniman tijekom stvarnog razdoblja od 12 godina s istim glumcima, dok se ovdje redatelj ipak odlučio za jednostavniji koncept u kojemu glavne likove u filmu u različitim fazama života glume različiti glumci.

Alex Hibbert je pravo otkrovenje kao Chiron aka Little, dječak ogromnih očiju koje kao da poput spužve upijaju svijet oko sebe. A to nije nimalo lijep svijet: Chiron je društveno izoliran, gotovo autističan, meta je iživljavanja vršnjaka koji ga ganjaju poslije škole vičući mu da je „faggot“ a da vjerojatno nitko od njih zapravo ne zna što ta riječ znači. Jedini pravi prijatelj kojeg ima je Kevin (kojeg također glume tri različita glumca), a podršku ne može dobiti kod kuće jer njegova samohrana majka ovisnica (Naomie Harris, pre neki dan ponovo sam ju ulovio na TV-u u jako dobrom filmu „28 dana kasnije“ Dannyja Boylea) ga čas voli čas maltretira, ovisno o tome koliko je nadozirana. Chiron će surogat obitelj pronaći kod lokalnog dilera droge Juana (sjajan Mahershala Ali) i njegove djevojke Terese (nedovoljno iskorištena r&b pjevačica Janelle Monae). Juan će prihvatiti dječaka ali ga neće, kako to obično biva u klišeiziranim filmovima, učiti karateu ili nekoj sličnoj tehnici obrane niti će ga pokušati iskoristiti da dila drogu za njega: umjesto toga, u jednoj od najljepših scena novijeg američkog filma, učit će ga plivati ali možda još i važnije, razjasnit će mu značenje pojmova faggot i gay i ohrabriti klinju da, kada dođe vrijeme, bude ono što želi biti, bez straha.

Chirona adolescenta glumi Ashton Sanders, kao jaje jajetu sličan Chironu iz prvog dijela. Drugi dio znatno je mračniji, zapravo najmračniji u cijelom filmu, jer je Chiron i dalje izložen maltretiranju u školi, samo na još višoj razini, majka mu se raspada pred očima, a on i dalje živi kod Terese iako nije naznačeno ima li to nekih seksualnih konotacija. Kevin mu je i dalje jedini prijatelj u životu, a to će prijateljstvo prerasti u nešto više jedne lijepe večeri kada na plaži razmjene prvi poljubac, a Chiron dobije romantičnu drkicu. Eto, uspio sam i ovo izvesti, staviti riječi „romantičan“ i „drkica“ u istu rečenicu a da to ima smisla 🙂 . Kao i u samom filmu uostalom…

moonlight1

Chirona u trećem dijelu glumi Trevante Rhodes. Chiron je sada snažan muškarac s boljim pločicama na trbuhu od onih koje većina nas ima u kupaoni, odselio se iz Miamija u Atlantu gdje dila drogu. Jedan poziv od Kevina (Andre Holland u sjajnoj ulozi) natjerat će ga da se vrati kući, pomiri se s majkom koja sada živi u domu za bivše ovisnike, ali i ponovo se sretne s jedinom osobom koja mu je u životu nešto značila. Treći dio filma je najmirniji, gotovo kazališni, odvija se gotovo u cijelosti u restoranu u kome Kevin radi, ali je ujedno i najemotivniji: dok razgovaraju, obojica muškaraca će poput kore od naranče guliti sa sebe slojeve lažnih identiteta koje su godinama gradili. Zagrljaj u koji će pasti ostavlja kraj filma otvorenim i ambivalentnim: je li to samo trenutak slabosti, posljednja faza sazrijevanja i razvoja male-bondinga ili nagovještaj nečeg drugog? Nećemo saznati jer u prekrasnoj posljednjoj sceni film se vraća na početak, vidimo malog Chirona kako stoji na plaži i gleda u valove obasjan mjesečinom i jebeš mi sve ako doista na mjesečini dečkić ne izgleda kao da je plav!

Jenkinsov film je usporen, s dugim kadrovima koji naglašavaju napetost u odnosima između likova, a jako su izraženi i neverbalni načini komunikacije, posebice pogledi očiju i govor tijela. Gledajte oči glavnog junaka u sva tri dijela filma i vidjet ćete koliko su glumci uspjeli izvući iz svojih likova samo tim izražajnim očima, posebice Rhodes kao odrasli Chiron koji će tek pri ponovnom susretu s Kevinom otkriti da ispod svih tih mišića i tough guy imidža stoji i dalje uplašeni dječačić koji je samo htio biti prihvaćen u svijetu oko sebe, ali nije znao kako to postići. Sjajna je i fotografija Jamesa Laxtona, a film uspješno izbjegava stereotipe o Miamiju: nema tu sunčanih plaža nakrcanih turistima ili noćnih ulica osvijetljenih neonom. Sve je totalno svedeno, minimizirano, ništa ne odvraća pozornost od onoga što se u filmu naglašava – odnosi među likovima.

moonlight-3

A njih je Jenkins stvarno majstorski prikazao u ovom remek djelcu od filma. Volim filmove koji se bave likovima i njihovim osobnim problemima, ali pametno uspijevaju te osobne probleme podići na višu razinu – lokalne zajednice, države, pa i svijeta. Ali Jenkins ne moralizira i ne popuje – ostavlja prostor gledateljima da sami izvuku zaključke, a što se mene tiče zaključak je jasan – tek je početak godine, a već imam ozbilnog kandidata za najbolji film 2017.

A što se tiče njegovih šansi da dobije Oscara – iako je „Tra La La Land“ apsolutni favorit, glasačko tijelo Akademije zna ponekad ugodno iznenaditi. Možda će dati prst gore Jenkinsu kao redatelju i ovom filmu da bi utišali kritike kako je Oskar postao KU Klux Klanova kulturna ispostava u kojoj nema mjesta za crnce (a pogledajte malo pažljivije, u filmu se ne pojavljuje niti jedan jedini bijelac!); možda će nagraditi ovaj film kako bi poslali jasnu poruku Trumpu i trumpićima koji svojim antimanjinskim stavovima prijete da Ameriku vrate 50 godina unazad, ali ja bih najviše volio – teško ali ne i nemoguće – da glasači jednostavno odluče nagraditi artistički superioran film koji o današnjoj Americi, pa i svijetu, govori mnogo više od tamo nekog bezveznog melodramatičnog mjuzikla. Ja mu držim palčeve, a vi obavezno bacite oko na ovaj film!

Hadžo okupan mjesečinom

 

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Što sam gledao. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Jedan odgovor na Moonlight by Barry Jenkins (2016.)

  1. potjernik napisao:

    Izvrsna recenzija!

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s