Kralj Čačka, Zemlja snova (Pop depresija, 2016.)

kralj-cacka-cover

Bez kralja ne valja, možete čuti tu i tamo kod naših istočnih susjeda. Neki pri tome misle na kralja Jugoslavije Petra II. koji je početkom Drugog svjetskog rata emigrirao u London, drugi misle na pokojnog kralja rocka Elvisa Presleya, a bogami odnedavno ta krilatica vrijedi i za samozatajnog i povučenog Kralja Čačka koji je krajem prošle godine konačno objavio svoj debi album… 

Za Kralja Čačka sam prvi put čuo i vidio ga prije nekih desetak godina kada me beogradska ekipa glazbenika odvela na tulum na kome je nastupao neki lik pod tim imenom za kojeg nikad do tada nisam čuo, ali su mi rekli da je čovjek genije. Sjećam se da nas je bila hrpa u jednom od onih starih beogradskih stanova s milijun soba i stropovima koji se dižu do nebesa, a u jednom kutu ogromne dnevne sobe sviruckao je taj lik, sam s akustičnom gitarom, i bio je sjajan. Žamor i galama su ga gotovo nadglasavali dok je svirao, ali jako mi se dopao.

O Kralju nakon toga dugo nisam ništa čuo. Lik je bio u totalnoj ilegali: nije imao spotove, o albumu da ne govorimo, nije imao ni Facebook, rijetko je nastupao, bio je najbolje čuvana glazbena tajna ovih prostora, baš kultni lik s velik K (mislim na K kao Kultni, ne na veliki… znate na što mislim 🙂 ). Sve se to promijenilo prije par godina kada je ničim izazvan imao hit, s velikim H. „Avatar“ je bila stvar koja ga je vinula do svih top lista i godišnjih izbora singla godine, a pratio ju je njegov prvi službeni video spot. Slijedio je „Deda Mraz je švorc“, također solidan hit, prije nekoliko mjeseci i „Dobro jutro“, Kralj se počeo češće ukazivati pred svojim podanicima, redovno je počeo koncertirati te sam ga tako imao prilike ponovo gledati prošle godine s bendom kao headlinera novosadskog festivala Poezika i bilo je odlično. Već tada se najavljivao album i eto, prije par mjeseci on se konačno pojavio.

Najprije da razjasnimo nešto: Kralj Čačka je bend. Ono, full bend. Nešto kao Santana ili Jamiroquai recimo, imaš jake lidere koji zauzimaju medijska svjetla, no to su bendovi, pa je i Kralj Čačka bend čiji je lider Nenad Marić kao autor, vokal, akustična gitara i povremeno perkusije, no tu su kao ravnopravni članovi i njegov buraz multiintrumentalist Marko Marić (električna gitara, piano, vibrafon, perkusije…), Miladin Stojković kontrabas i Igor Božić za bubnjevima. Zato ćete mi oprostiti ako u tekstu o Kralju Čačka govorim kao o osobi, to je refleks, jebiga, ali ne želim da išta oduzimam ostatku ekipe bez čijeg sviračkog umijeća ovaj album ne bi bio to što jeste. A on je sjajan.

p1130896

Urbana legenda kaže da je Nenad već godinama pokušavao snimiti album no nešto bi uvijek pošlo po krivu i nakon nekoliko neuspješnih pokušaja, to mu je konačno pošlo za rukom, nakon što je okupio bend. Tijekom tih 10 ili 12 godina bivstvovanja na marginama scene, Nenad je napisao i uglazbio preko 60 pjesama, što znači da je suziti izbor na njih 15 bila kučka. No, uspjeli su u tome; napravili su miks starih pjesama koje su pomiješali s novijima pa album odlično funkcionira kao cjelina, a prvo što ćete primjetiti kad pogledate popis pjesama je da je izostavio tri gore pomenuta hita. Sad, je li to bila dobra odluka ili ne teško je reći, imati hitove na albumu vani uvijek pomaže u prodaji ploča, no kako na ovim prostorima nitko ne živi od prodaje, bend si je mogao dopustiti da ih izostavi. Ako ništa drugo, neće skretati pozornost sa ovdje prisutnih 15 pjesama od kojih svaka zaslužuje svoje mjesto pod suncem.

Nenad je kantautor stare škole, singer/songwriter kod kojega je tekst u prvom planu. Najčešće ga uspoređuju s Tom Waitsom i ima nešto u tome kad je riječ o autorskom senzibilitetu, atmosferi u pjesmama, pa i glazbenoj podlozi. Ima tu još nešto: i Nenad, poput Waitsa, priča iz pozicije marginalca, čovjeka iz provincije koji se osjeća izgubljen u velegradu od dva milijuna ljudi. Netom prije objave albuma, izašla mu je i knjiga pjesama „Na margini“ pa eto… Inače, na netu sam našao podatak da čačak na turskom znači blato i ima tu neke logike: kao da tamo gdje prestaje beton velegrada počinje Kralj Čačka… 🙂

Meni tu ima dosta sličnosti s našim kantautorima, prije svega kultnim Miladinom Šobićem koji je također pjevao o otkačenim, izvrnutim i boemskim likovima, a ima sličnosti i s novosadskim kantautorom Keckecom koji je nakon vrlo dobrog debi albuma jednostavno nestao s radara. Nenadove slikarski i poetski obojene skice iz grube svakodnevnice vrlo su filmične, što nije ni čudno kad navodi redatelje poput Fellinija, Bergmana ili Bertoluccija kao uzore. Njegove stihove prati usviran i eklektičan bend koji izvodi glazbu na razmeđi jazza, folka, bluesa, šansone, kabarea i vodvilja, stvarajući žanrovski šaroliku zvučnu sliku teško usporedivu s bilo čime i bilo kime na ovim prostorima.

p1130902

Na naslovnici CD-a vidimo Nenada u prvom planu dok se iza njega nalazi nekakav lunapark. Nije to bez vraga, to je nastavak one usporedbe s marginalcem iz malog mjesta u kome se nikad ništa ne događa i ovakvi vašari su vrhunac kulturne ponude. U to se uklapa i sam početak albuma s naslovnom pjesmom koju nosi Waitsovski klavir s melodijom kao u kakvom cirkusu ili luna parku, ili kao da je došao iz nekog holivudskog mjuzikla iz 40-ih. Zapravo, ta ideja zemlje snova podsjetila me na bezvezan film „La La Land“ koji se također bavi marginalcima, nepopravljivim optimistima u konstantnoj potrazi za srećom u gradu (ne)sreće, s time što se ovdje ta priča diže na razinu cijele zemlje s desetak milijuna stanovnika. Zemlja snova kao istovremeno i metafora i ironija za zemlju Dembeliju zvanu Srbija.

Album ima neku svoju nit vodilju, neki konac koji album drži od početka do kraja (a „Konac nam je pretanak“ reći će jedna stvar u ritmu koračnice s izraženim bas klarinetom Nikole Ulemeka). Neću secirati pjesmu po pjesmu, poštedjet ću vas tog terora a i nije fer prema samim pjesmama da budu žrtve moje pogane tipkovnice 🙂 , samo ću reći da je album koncipiran tako da su najbolje stvari ostavljene za drugi dio. Posljednje četiri pjesme čine kvartet asova bez greške: „Nikakav“ je kasnonoćni jazz iz nekog zadimljenog američkog kluba u kome se autor upravo tom rječju predstavlja Onoj Koju Voli; ,,Posljednji slet“ je akustična ljepotica s tihom međuigrom akustare i klavira i s jednim od najljepših stihova moderne srpske poezije: „Reci mi zašto ti je mržnja tako čvrsta ka čoveku koji nikog ujeo nije“ o rastućoj mržnji i predrasudama u društvu.

Biseri nad biserima su pjesme koje zatvaraju album: ,,Žur smrti“ je lagani tango koji me nekako podsjeća na legendarnu stvar „Tango smrti“ iz filma Balkan Express u kome Nenad poziva izabranicu srca svoga da stanu sa strane i ne sudjeluju u takvim „žurevima smrti“ koje svakih 50-ak godina priređujemo na brdovitom Balkanu. Posljednja stvar ,,Kako izgleda jutro“ počinje zvukom orgulja koji se potom pretvara u valcer u ritmu koračnice i gdje Nenad također zaključuje da ne želi sudjelovati u nacionalističkim orgijama koje sve jače truju mozgove, poglavito mladih ljudi.

 

„Zemlja snova“ nije savršen album, ima tu i malo praznog hoda. Nekoliko pjesama su, po meni, mogle ‘ladno biti izostavljene („Prolog“, „Urbana paranoja“), ali to sam samo ja, svatko od nas vjerojatno bi od onih 50-60 odabrao nekih svojih 15 za uvrštavanje. No, kao cjelina ovo je jako dobar album koji je opravdao ovako dugo „kuhanje“. Kralj Čačka je izašao iz dubokog undergrounda i za sada je prijem, kako čujem, dostojan kralja. Sasvim zasluženo!

I baš si nešto mislim: odavno nas je napustio kralj rocka (Presley), napustio nas je i kralj popa (Michael Jackson), Kraljica (Queen) bez Mercuryja ne vrijedi mnogo, Prince je umro prije par godine, a neke beznačajne pojave iz 80-ih kraljevskih imena (King, Princess) odavno su zaboravljene. I tko je tu da nastavi ovu svijetlu tradiciju? Ja ne vidim nikog drugog tko polaže pravo na prijestolje…

Hadžo, lojalni kraljev podanik

https://www.facebook.com/kraljcacka/ ; http://www.kraljcacka.rs/

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Recenzije albumića. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s