Nova serija „Riverdale“ mogla bi se najtočnije opisati kao likovi iz tinejdžerskih serija „Dawson’s Creek“ ili „Beverly Hills 90210“ prebačeni u „Twin Peaks“. Ima tu svega i svačega, klišeji vire iza svakog ugla, ali ovo je ipak dosta daleko od tipične tinejdžerske papazjanije.
Najnoviji izdanak TV serije bazirane prema stripovima stigao je krajem siječnja u vidu TV premijere nove tinejdžerske serije „Riverale“, prvo na američkoj TV mreži The CW, a blagodareći torrentima dostupno i nama ostalim smrtnicima. Serija je bazirana na likovima iz stripa „Archie“ koji je počeo izlaziti još početkom 40-ih, potom je nestao sa scene, da bi se prije par godina ponovno vratio, u novom izdanju i za nove generacije čitatelja. Kakav je uspjeh stripa ne znam, ali serija bi mogla biti dosta popularna.
Tinejdžerske drame/komedije/dramedije, zovite ih kako hoćete, popularan su žanr posljednjih par desetljeća, a The CW je to prepoznao i od samog početka forsirao i orijentirao se na teen tržište. „Gossip Girl“, „The Vampire Diaries“, „Jane the Virgin“, a tu je i „The 100“, tinejdžerska distopijska soap-opera zamišljena kao kombinacija „Losta“ i teen sapunice a ispala je, pa, „lost“ u svakom pogledu. Tu je i nekoliko serija po superherojima (dobar „Arrow“ i bezvezan „The Flash“), loš pokušaj jahanja na zombipokalipsi konju („iZombie“), nije baš neki CV. Još kada je showrunner serije najpoznatiji po radu na negledljivom sranju „Glee“, nova serija ne obećava mnogo. Ali, kao i mnogo puta do sada, izgled može varati…
„Riverdale“ je, dakle, kombinacija „Beverly Hills 90210“ i „Twin Peaksa“. Počinje klasično tvinpiksovski, s time da se Laura Palmer ovdje zove Jason Blossom, popularni kapetan školskog ragbi tima, koji je nestao na izletu sa svojom sestrom i kojega će kasnije pronaći mrtvog u rijeci, ustrijeljenog. Kako to već biva, policijska istraga otkriva sloj po sloj tajni koje Riverdale krije iza svoje idilične fasade malog mjesta u kome svatko svakoga zna. To je prvi od mnoštva klišeja kojima ova serija vrvi, ali s time mogu živjeti: isti je princip polučio sjajne rezultate u „Twin Peaksu“ ili „Životu na sjeveru“.
No, ono što su te dvije serije imale su odlično razrađeni karakteri i glumci koji ih glume, a to je segment u kome „Riverdale“ debelo kaska. Ovo je ipak tinejdžerska serija, dakle, glavni likovi su tinejdžeri. A njih nije lako gledati, barem meni. Imate tu Archieja (K. J. Apa), koji je kao glavni lik, ide u drugi razred Riverdale srednje škole, život provodi žonglirajući između obaveza u školi, ragbi timu, rada na gradilištu s ocem i novootkrivene strasti prema glazbi i želje da postane ozbiljan glazbenik. Toliko je zaokupljen time da ne primjećuje da je njegova najbolja friendica Betty (Lili Reinhart) do ušiju zaljubljena u njega, a kada u gradić stigne bogata Veronica (Camila Mendes), odrasla u džungli velegrada kakav je New York, između njih troje stvorit će se klasičan ljubavni trokut. Tu je i Bettyn najbolji prijatelj, obligatorni gej Kevin (Casey Cott), sestra blizanka nestalog sportaša Cheryl (Madelaine Petsch), voditeljica lokalnih navijačica i samim time obligatorna kučka, a tu je i enigmatični Jughead (Cole Sprouse), koji provodi besane noći u lokalnom restoranu pišući neku knjigu ali i, što je još važnije, narator ove priče.
Naravno, tamo gdje su tinejdžeri tu su i problemi s roditeljima. Archiejevog starog glumi – nećete bilivit – Luke Perry! Da, da, Luke Perry iz oridžidži „BH 90210“, kad sam ga vidio shvatio sam koliko sam mator jer se sjećam kad je ta serija harala po našoj tada jedinoj televiziji početkom 90-ih. Veronikina stara Hermione (Marisol Nichols), koja je pobjegla iz New Yorka nakon što je njezin bogati muž uhićen zbog financijskih malverzacija (tako znamo da je riječ o fikciji; da je u pitanju stvarnost bio bi izabran za predsjednika SAD-a 🙂 ), bila je Fredova cura prije mnogo godina a stare strasti nikada ne umiru, bar ne u sapunicama; Bettyna autoritativna majka sjajnog imena Alice Cooper (Mädchen Amick) raspižđena je na Jasona koji je hodao s njenom starijom kćeri Polly i psihički ju toliko napatio da je cura doživjela slom živaca i završila na psihijatriji, a svakako je najintrigantniji lik učiteljice glazbenog Ms. Grundy (Sarah Habel) koja Archieju daje poduke iz sviranja ali i poduke iz nekih drugih aktivnosti zbog kojih bi oboje mogli nadrljati. Zanimljivo (i prikladno), svi glavni likovi odraslih su slobodni i, naravno, otvoreni za flert.
Kada tako postavite stvari, klišeji doista iskaču sa svih strana: tinejdžerska rebelija protiv autoriteta, uklapanje u novu školu/sredinu, tračanje svakoga od strane svakoga, roditeljski kosturi koji iskaču iz ormara… Izbor glumaca ne pomaže mnogo: Archie ima crvenu kosu i markantne six pack trbušnjake, ali osim toga potpuno je isprazan i dosadan, nešto poput Dawsona u „Dawson’s Creek“, i prosto zavapite zašto se Betty i Veronica toliko trude oko njega kad mnogo više kemije ima u njihovom poljupcu na audiciji za navijačice nego u svim scenama s njim? Betty je klišeizirana dobra cura iz susjedstva, pametna, radišna i naravno nesretna, a Veronica se, barem zasad, čini najbolje razrađenim likom: Mendesova ima autoritativan nastup cure odrasle u velikoj jabuci koju lokalni kokošari ne mogu nadjebati i jedina odskače u ove prve tri epizode koje sam gledao. Ostali za sada dobivaju mrvice, ali ima vremena.
Morate preživjeti prve dvije epizode koje će vas u nekim trenucima navesti da prekinete gledanje: svi ti klišeji, loši dijalozi, neuvjerljiva gluma, jednostavno je too much. Ali, od treće epizode priča zaokreće u drugom, mračnijem i zlokobnijem smjeru: istraga oko Jasonovog ubojstva postaje centralna linija priče, tkivo idealne male zajednice počinje se rastakati, u trećoj epizodi imamo čak i jednu efektnu pod-priču o školskim sportašima koji seksulano iskorištavaju i ucjenjuju cure, dolaze i neki novi likovi sa svojim tajnama i spletkama… I još nešto zanimljivo: „Riverdale“ je ženska serija, ali ne ženska u smislu da je pravljena za žene već žene vladaju serijom. One su pokretači akcije, od njih sve kreće, one pletu mreže zavjere koja se polako odmotava, dok su muškarci najvećim dijelom beskorisni papci (kao i u stvarnom životu, ne? 🙂 ).
Ono što bi vas također moglo privući ovoj seriji je to što je vizualno atraktivna (mnogo prirode: rijeka, šuma…), mračna (lokalni all-nighter Chok’lit Shoppe sav u mračnom goth neonu prije liči na okupljalište nekog darkerskog kulta umjesto na mjesto gdje se tinejdžeri okupljaju), a hipsteru kao što sam ja odgovara i to što je serija prepuna pop-kulturnih i post-modernih referenci, od Trumana Kapotea do Beyonce i Justina „Gingerlakea“, a meni je najbolja Kevinova lajna da „Betty nije primljena u navijačice zato što joj je Cheryl rekla da je debela kao Betty Draper u petoj sezoni“ (ako ste gledali „Mad Men“ onda znate na što misli). Naravno, možemo se zapitati jesu li doista američki tinejdžeri toliko načitani i obrazovani i da li doista tako govore, ali to su neka grešna zadovoljstva koja pronalazim kod ovakvih serija. Pa i „Deadpool“ bi bio očajno loš film da nije obilja pop-kulturnih referenci i dobre zajebancije, ne? E da, kad smo već kod toga, svaka epizoda serije dobila je naziv po nekom klasičnom filmu, što je također uber cool.
A kako sam i ljubitelj glazbe, moram pohvaliti i to što je u filmu ima u izobilju, i to uglavnom kvalitetne. Ok, preskočimo kič baladu Cyndi Lauper „All through the Night“ u izvedbi bezveznog lokalnog benda The Pussycats, ali u prve tri epizode možete čuti izvođače poput Zelle Day, M83, Santigold, Kiiare, a sjajna je i špica koju čujemo na početku svake epizode, „Paint the Pictures“, koju izvodi pjevačica Verona, akustični, mračni goth-folk koji savršeno pristaje kao uvod u seriju. Ono što je „Falling“ bio za „Twin Peaks“ i Juliju Cruise, to će ova pjesma biti za ovu pjevačicu i seriju.
I na kraju, gledati ovo ili ne? Kao što rekoh, treba preživjeti prve dvije epizode i ako to uspijete, velika je vjerojatnost da ćete ju nastaviti gledati. Uza sve svoje mane, dovoljno je mračna i uvrnuta, s dosta preokreta, da ću joj pokloniti malo svoga vremena čisto da saznam tko je ubio Lauru, pardon, Jasona. Doduše, 13 epizoda mi se čini previše i bolje da ih učine uzbudljivim jer sam poznat kao osoba vrlo kratkog fitilja po cijelom tijelu… 🙂
Crvenokosi Hadžo
zlihadzoponovojase 