Studenti druge godine diplomskog studija Odjela za kulturologiju, smjer Kulturalni menadžment, sinoć su na prvom katu Esseker centra predstavili zanimljivu izložbu „Route 031“. Bio je i domjenak i jazz koncert, znači klasičan 3 u 1 program, pa tko bi normalan to propustio?
Parafrazirajući naziv poznate američke ceste Route 66 koja je povezivala Chicago i Los Angeles, osmero studenata smjera Kulturalni menadžment za svoju je završnu izložbu priredilo svojevrsnu osječku verziju. Udružili su snage s Klubom kolekcionara Autići Osijek, prvim takvim klubom u Hrvatskoj, koji su studentima kulturologije ustupili ukupno 31 model oldtimera za potrebe ove izložbe. 031 je, dakako, poštanski broj Osijeka, automobili voze po cestama, ne? (bar dok ne budu mogli letjeti kao u SF filmovima), a ima simbolike i u tom spajanju istoka i zapada Amerike: Osijek jest na istoku Hrvatske, ali je oduvijek bio snažno okrenut prema zapadu. Cinik poput mene bi rekao da je i dalje okrenut prema zapadu, samo ovoga puta u kontekstu opće „bežanije“ mladih u Irsku, Njemačku i druge zemlje 🙂 . Pa, ako ćemo pravo, i Route 66 je u početku bila cesta kojom su siromašni migranti s istočne obale odlazili na bogati zapad sanjajući bolji život, dakle simbolike kol’ko oš’.
Na otvorenju se okupilo dosta mladog svijeta i nešto nas sjedoglavih oldtimera. Neka simpa cura s cvikama pozdravila nas je u ime organizatora i objasnila koji je cilj ove izložbe: potaknuti svijest o Osijeku kao gradu bogate i raznolike kulturne prošlosti, ali i kao simbol putovanja kroz vrijeme prikazujući kroz ovaj 31 eksponat Osijek u različitim epohama od 1912. do 1970. godine, ujedno prikazujući događaje i sadržaje od važnosti za kulturu grada tijekom tog razdoblja.
Prostor dvorane označen je strelicama jer su izlošci kronološki poredani, tako da se na izložbu može gledati i kao na vožnju kroz kulturnu prošlost Osijeka, od starih teretnih vozila za prijevoz bačvi piva ili taxi vozila, preko legendarnih „gestapovaca“, crnih mečki iz 30-ih i 40-ih koje su vozili nacisti, do sportskih modela, Mečkinih kabrioleta dvosjeda koji kao da su upravo stigli s Azurne obale cirka 60-ih, sve do ranih bolida Formule 1. Sva su vozila savršeno očuvana i vidi se da se kolekcionari dobro brinu o njima.
Uz ugodnu šetnju oko eksponata bili smo izloženi i ugodnim jazz zvukovima osječkog dvojca Kleingeld Maschine – Tin Ringsmuth na saksofonu i Marko Olujić na gitari, koji su dobro džezirali u pozadini. OK, nisam ih baš nešto zarezivao, ali ovakvi eventi i jesu za to da ti bend svira nešto diskretno u pozadini dok se ti baviš konkretnijim stvarima, ali oni koji vole zvukove jazza ovaj dvojac mogu ovjeriti u kultnom osječkom kafiću Voodoo gdje su redovni zabavljači.
A kad sam već spomenuo konkretne stvari, studenti su se potrudili i organizirali i mali domjenak. Pričao sam s prof. Anđelkom Mrkonjićem, mentorom ove izložbe, ne o samoj izložbi naravno jer koga to zanima 🙂 već o klopi i cugi, pa smo se složili da je, obzirom da znamo u kakvoj se situaciji svi nalazimo, uspjeh što smo dobili i kanape sendviče i pudingiće, a vinopije su mogli konzumirati i vina vinarije Josić.
Stvarno, što više čovjeku treba u životu? Malo kulture, nešto staviš u kljun, malo se nagledaš mladog mesa, uz malo sreće čak i popričaš s njima, a jedna cura me stidljivo i čak pomalo uplašeno upitala jesam li ja Zli Hadžo, možda je jedna od organizatorica izložbe pa se bojala što ću napisati. Nema bojazni draga, dobra je ideja, dobra je izvedba i, što se mene tiče, dobili ste prolaznu ocjenu. Uz jednu ogradu: moglo je biti malo više pudingića… 🙂
Ako slučajno niste bili na otvorenju a zvuči vam zanimljivo, izložbu možete pogledati do petka 24. veljače od 16 do 20 sati.
Oldtimer Hadžo
zlihadzoponovojase 