Treba li nam doista još jedna polusatna serija o muškom stand-up komičaru koji živi u New Yorku i život mu je totalno sjeban? HBO misli da da i eto nam „Crashing“, nove serije od osam kratkih epizoda koja je službeno krenula s emitiranjem jučer.
Svi se sjećamo genijalnog Jerryja Seinfelda koji je koncept (polu)autobiografskog sitcoma o stand-up komičaru sredinom 90-ih pretvorio u nevjerojatno popularnu seriju. Taj je koncept početkom 2000-ih nastavio Chris Rock, a kasnije revitalizirao Louis C.K., dok se danas tih stand-up komičara nakotilo po svim TV mrežama (bacite oko na Aziza Ansarija u Netflixovoj seriji „Master of None“). Izgleda da je to postala stvar prestiža, imati bar jednog stand-upera u svom programu, pa je i HBO uskočio u taj vlak opredijelivši se za Petea Holmesa.
Nama je Holmes možda manje poznat ali dobro – vjerojatno ni za Seinfleda ni za C.K.-a nismo čuli dok ih nismo počeli gledati – ali u Americi je on prilično uspješan komičar. No, nije oduvijek bilo tako. Prije desetak godina, kada je tek počinjao graditi karijeru, doslovno je dotak’o dno života, razveo se od supruge i preživljavao od dana do dana čekajući svoj big break. Koji, većina komičara će vam reći, uglavnom ne dolazi…
No, Peteu je došao te je odlučio svoja iskustva pretočiti u novu seriju „Crashing“ (iliti po naški „Na tuđem kauču“), pravilno procijenivši da je gužva u stand-up 16-ercu poprilična te da mora ponuditi neki twist na već prežvakanu temu: umjesto da prikazuje sebe sada, kao relativno uspješnog proizvođača humorističnog materijala, otputovao je u svoju manje slavnu prošlost i događaje iz nje modificirao i prebacio u današnje doba. Sam je rekao da je serija poluautobiografska, ali koji su detalji točni a koji ne, nije išao otkrivati. Možda to nije niti važno.
Dakle, Pete je Pete, mladi stand-up komičar u usponu, ako se usponom može nazvati nastupanje besplatno u malim klubovima njujorškog West Villagea. Petea izdržava njegova žena Jess (Lauren Lapkus iz odlične Netflixove serije „Orange is the New Black“), ali vidi se da im je brak u kurcu: Jess pizdi zbog Peteove dječje fascinacije komičarskim pozivom i neuspjehom da se probije u njemu, a zbog toga pati i njihov seksualni život. I, kao posljedica, Jess će sreću u seksu pronaći s nekim ljigavim tipom zvanim Leif, a Pete će, shrvan, otići iz kuće i početi se potucati po New Yorku. Otud i trosmisleni naziv serije: „crashing“ može značiti sudar, poput njihovog braka koji se upravo nasukao na hridi, može označiti i Peteove stand-up domete koji nisu baš sjajni i uglavnom završavaju razočarenjem i njega i publike, ali taj izraz označava i prespavati kod nekoga. I upravo će to Pete raditi tijekom serije: ići od kauča do kauča i, usput, pokušavati preživjeti u surovom svijetu velike jabuke. Ili što bi stari drugar Štulić rekao: „Pete, i to je Amerika“… 🙂
To je definitivno nešto novo u stand-up kanonu jer, koliko god situacija bila gadna a para nikad dovoljno, komičari su bar imali svoje stanove, sigurnu zonu i zaštitnu mrežu. Pete je izašao iz nje i našao se na vjetrometini. Drugo što ovu seriju odvaja je glavni lik: Seinfeld je flegmatik i kuler koji se oklopom od najfinijeg cinizma brani od vanjskog svijeta; C. K. je veteran tisuća bitaka rata za preživljavanje i ponosno nosi ožiljke iz tih bitaka, dok je Pete naivan, dobrodušan i naizgled nespreman za preživljavanje u New Yorku. U prvoj epizodi čovjek će tako uspjeti izgubiti ženu, pauk će mu odnijeti auto jer je parkirao na zabranjenom, a mobitel i nešto stvari što je odnio iz kuće opljačkat će mu „Gandalf the Grey“, prosjak u njujorškoj podzemnoj. U usporedbi s ovakvim herojskim nizom, serija „A Series of Unfortunate Events“ o kojoj sam nedavno pisao doima se poput uspavanke za djecu…
Serija je zamišljena tako da u svakoj epizodi Pete mijenja kauč, hodajući od jednog do drugog domaćina, najčešće iz stand-up svijeta. U prvoj epizodi tako upoznajemo Artieja Langea, komičara stare garde koji je u New Yorku stekao kultni status kao side-kick kontroverznog Howarda Sterna i kao voditelj nekoliko TV showova. Artie je premazan svim mastima, „Solunac“ stand-up klubova koji, istina nevoljko ali ipak, pruža Peteu smještaj za prvu noć. Njih su dvojica nebo i zemlja: Pete je miran, tih, nenametljiv, a Artie je glasan, direktan i nikoga ne štedi; u jednoj od boljih lajni neki afroamerički stand-uper ismijava Petea zbog njegovog neduhovitog nastupa, da bi ga Artie poklopio riječima: „Ne slušaj Greera, tip izgleda kao da je netko Dona Cheadlea provukao kroz centrifugu“ 🙂 .
Kroz njihovu interakciju vidi se još jedna bitna razlika između „Crashinga“ i ostalih serija slične tematike: stand-up komičari su nas navikli na politički nekorektan humor, psovke, pa čak i otvoreno vrijeđanje. Pete je drugačiji: kao i u stvarnom životu on je veliki vjernik, ne psuje, ne pije, ne drogira se, ne izvodi skečeve o Bogu i religiji i ne zalazi u područje političke nekorektnosti. Čistunac kakvog bi u sjemeništu skupo platili… Kao takav, njegovi su nastupi blagi i, budimo iskreni, ne pretjerano duhoviti. Ako mu je najbolja fora to koliki popust dobivaju zaposlenici lanca trgovina jeftinom robom Dollar Store, ne piše mu se dobro. K vragu, tijekom jednog od ponižavajućih nastupa čak su i dobacivanja iz publike duhovitija od njega…
Priznajem da Pete ima svojih vrlina: drag je, pristojan, uvijek optimističan i fura neku žešću pozitivu, ali drugi glumci doslovno ga pojedu za doručak. Od iskusnog Artieja to je i za očekivati, ali čak i njegova žena Jess pokazuje veći potencijal od njega; zapravo, gotovo svaki lik s kojim se Peteovi putevi križaju djeluje bolje napisan, makar se pojavio samo u jednoj sceni. Nadam se da će se Peteov karakter ipak nastaviti razvijati kroz naredne epizode jer sudeći po prvoj epizodi, on bi mogao ispasti sporedan lik u vlastitoj seriji.
Ako očekujete salve smijeha, ovo neće biti serija za vas: ima dobrih fora, ali negdje je između Seinfeldovog vatrometa šala i C.K.-jevog crnog, ponekad oporog i grubog humora. Prva epizoda je mogla i bez onog najgoreg klišeja od svih: „Honey I’m home“ da bi otkrio ženu u klinču s drugim muškarcem, a i cijela ta serija nezgoda u jednom danu djeluje isforsirano. Uopće, taj dio koji se bavi romantičnim odnosom Petea i Jess najslabiji je dio pilota, dok je onaj dio u kojem vidimo Petea kako neuspješno pokušava odobrovoljiti publiku u klubovima West Villagea mnogo bolji. Inače, prvu epizodu režirao je Judd Apatow, i sam stand-up komičar koji je izvršni producent serije, supotpisao je i scenarij za nekoliko epizoda, a lik je prije sedam-osam godina režirao i dugometražni film slične tematike, „Funny People“, u kome je Adam Sandler glumio bolesnog komičara koji pokušava ponovo uspostaviti odnos s bivšom zaručnicom. Bio je nedavno na televiziji i nije bog zna što, serija je ipak bolja.
Pilot je dobar, iako ne savršen, ali ima tu štofa da seriju nastavim gledati. Pretpostavljam da će svaki od likova u narednim epizodama donijeti nešto svoje, očekujem i da Pete konačno odraste i počne se razvijati kao karakter, ali i da priča donese nešto novo. Pilot epizoda je pokušala (iako nije baš uspjela) izbjeći stereotipove žanra, donijela je konceptualni pomak i nešto novo u već prožvakanu formu stand-up komičara kome je život sjeban i dobro je to sve napravljeno. Baš kao i Pete na bini, serija se još traži i vjerujem da će u narednim epizodama biti samo bolja…
Couchsurfer Hadžo
zlihadzoponovojase 