Svi se nešto iščuđavaju kako je „Moonlight“ kao art-farty kritičarski liebling film osvojio glavnog Oskara unatoč tome što su svi na pobjedničkom postolju vidjeli ono sranje od „La La Landa“. Za mene to nije čudo, to sam najavio i u svojoj recenziji „Moonlighta“, ali priznajem da je sam način na koji je nagrada dodijeljena bio velika blamaža i potencijalna opasnost za nas srčane bolesnike… 🙂
Gledati dodjelu Oskara uživo je muka Isusova na kvadrat. Ja ju nikada nisam pratio uživo, bar ne od početka do kraja: što zbog različitih vremenskih zona zbog čega kod nas moraš probdijeti noć, što zbog nehumanog trajanja od gotovo četiri sata. Ali srećom postoje skraćene snimke koje dan kasnije možeš pogledati ako te to baš nešto pretjerano zanima.
Ovogodišnje Oskare svakako će za sva vremena obilježiti gaf pri dodjeli najboljeg filma. Svi znate što se dogodilo: Warren Beatty i Faye Dunaway proglasili su pobjednikom pogrešan film („La La Land“) pa je nastala tragikomična situacija koja me podsjetila na ono legendarno izvlačenje Lota u bivšoj državi kada su izvukli sedmicu, sretni dobitnik je umalo dobio infarkt od sreće, da bi potom utvrdili da izvlačenje nije bilo regularno pa su ga ponovili, nakon čega je lik sigurno popušio infarkt 🙂 .
Ako ne znate kako stvari funkcioniraju, evo ukratko: imate lika s jednim od najboljih poslova na svijetu, koji samo stoji iza bine i prezenterima daje u ruke zatvorenu omotnicu s imenom pobjednika. Svaka kategorija ima dvije omotnice: glavnu i rezervnu, za slučaj da se ne znam što dogodi glavnoj, recimo odnese ju orao u brišućem letu ili tako nešto… Nakon što uruči omotnicu i pročita se pobjednik, lik sprema rezervnu omotnicu i uzima sljedeću. Prije dodjele glavne nagrade on je, dakle, kod sebe imao dvije omotnice za najbolji film i rezervnu omotnicu za najbolju žensku glumicu koja je upravo dodijeljena Emmi Stone. Iz nekog volšebnog razloga, on je omotnice pomiješao i matorcima uručio jedinu od te tri koju nije trebao uručiti. Naravno, Beattyju i Dunaway, koji su ishlapjeli k’o mineralna na suncu, nije bilo čudno što iznad imena filma stoje riječi Emma Stone, valjda su mislili da je to redatelj ili tako nešto, i – pukla bruka.
Kao netko tko je gledao većinu nominiranih filmova, moram reći da je pravda zadovoljena jer „Moonlight“ je bio moj favorit od početka. Žao mi je samo što je njegova pobjeda ipak ostala zasjenjena ovim nevjerojatnim gafom koji je, ipak, bio čista ljudska pogreška a ne elaboriran i smišljen perfidni plan afroameričkih zločinaca i muslimanskih džihadista da se tradicionalna boja Oskara – bijela – okalja. Uostalom, lik koji dijeli omotnice prije izlaska na binu je bijelac, Irac, koji živi u vili na Beverly Hillsu, a zove se Brian Cullinan, pa ako ga hoćete potražiti i jebati mu sve po spisku, sad znate gdje to možete učiniti… 🙂
Što se ostalih nominacija tiče, Damien Chazelle je najbolji redatelj za „La La Land“, premda bih ja nagradu prije dao Barryju Jenkinsu za „Moonlight“ ili Denisu Villeneuveu za „Arrival“, ali dobro. Ovim je srušen i jedan rekord jer je Chazelle najmlađi redatelj u povijesti koji je dobio Oskara za režiju, ali ja bih mu tu čast bio ukazao još prije dvije godine za film „Whiplash“ koji je definitivno bolji od „La La Šrota“.
Emma Stone je najbolja glavna glumica („La La“) iako bih ju ja prije dao izvrsnoj Natalie Portman koja doslovno nosi cijeli film „Jackie“ na svojim plećima ili francuskoj veteranki Isabelle Huppert za ulogu silovane žene u sjajnom art-noir filmu „Elle“. Da Emma zna glumiti pokazala je u „Birdmanu“ i možda je tada trebala biti nagrađena, ali ne za ovo. Casey Affleck, talentiraniji od braće Affleck ako mene pitate, najbolji je glavni glumac za „Manchester by the Sea“ i time je spriječio Denzela Washingtona da osvoji trećeg glumačkog Oskara, ali znajući Denzela, on će svoju priliku dobiti uskoro opet. Inače, jedina glumica koja je osvojila četiri Oscara je Katharine Hepburn, dok Merryl Streep, Jack Nicholson, Walter Brennan, Ingrid Bergman i Daniel Day Lewis imaju po tri, s time što je Day Lewis sva tri osvojio za najbolju glavnu ulogu.
Viola Davis je najbolja sporedna glumica za „Fences“, a Mahershala Ali sporedni glumac za „Moonlight“, oboje crnci, čime su Oskarovci valjda htjeli reagirati na višegodišnje komentare kako je nagrada isključivo bjelački intonirana. Ali je ujedno i prvi glumac muslimanske vjeroispovijesti koji je dobio Oskara, što je dijelom poruka glasačkog tijela antimuslimanskoj retorici el prezidentea Trumpa (s kojim su se zajebavali cijele večeri iako se, vjerojatno, na kraju najbolje smijao upravo Trump nakon gafa s dodjelom). Šteta što nije prošao Jeff Bridges u velikom gubitniku „Hell or High Water“, jako dobar film, ali nažalost prošao je ispod radara…
Najbolji dokumentarac je „O.J.: Made in America“ i to nije bilo neko iznenađenje, no iznenađenje je što je u kategoriji najboljeg stranog filma popušio favorit, njemački „Toni Erdmann“ koji je osvojio sve živo po festivalima, a pobijedio je iranski „The Salesman“ Asghara Farhadija. To mi se čini kao vrlo politička odluka i još jedna poruka Trumpu, a cijelu je stvar dodatno začinio sam redatelj koji je zbog Trumpovih zabrana odlučio bojkotirati dodjelu Oskara. Farhadiju je ovo inače već drugi Oskar u karijeri, osvojio ga je i prije pet godina za odličan film „Separation“.
U glazbenim kategorijama Oskare je pokupio „La La Land“ za najbolju filmsku glazbu i najbolju originalnu pjesmu, premda je pobjednik večeri bio Justin Timberlake koji je svojom uvodnom izvedbom hita „Can’t Stop the Feeling!“ iz filma „Trolls“ digao cijelu dvoranu na noge. A ima i neka tajna veza između JT-a i Ryana Goslinga, kojega je u jednom trenutku čvrsto zagrlio: obojica su karijere počeli kao klinci u dječjem zboru The Mickey Mouse Club. A generacija su im Britney Spears i Nick Carter iz Backstreet Boysa. Timberlake se već odavno dokazao kao talentiran pjevač, zabavljač i daleko bolji glumac od besprizornog i tupog Goslinga. U In Memoriam segmentu Sara Bareilles je odlično otpjevala “Both Sides Now” Joni Mitchell i to je bio jedan od najboljih trenutaka cijele večeri.
Najbolji originalni scenarij otišao je u ruke Kennetha Lonnergana za film „Manchester by the Sea“, dok je adaptirani scenarij otišao Barryju Jenkinsu za „Moonlight“. Lijepo su ih razdvojili tako da se ne bore za istu nagradu. Ostale kategorije su čisto tehnikalije, pa se njima neću zamarati.
Jimmy Kimmel je kao voditelj bio na visini zadatka, iako je i za njega ovo predugačka jebada u kojoj je bio manje uvjerljiv nego kao voditelj svog popularnog noćnog TV showa. Lijepo se zajebavao s Trumpom, stalno je podjebavao Matta Damona, a super mi je bilo kad je stao „roštiljati“ Merryl Streep koristeći Trumpove uvrede na njen račun i podigavši cijelu salu u veliki standing ovation za ženu koja je ove godine dobila jubilarnu 20 nominaciju za Oskara, daleko rekorder među glumcima. Budimo cinični do kraja: od tih 20 bar pola nije zaslužila i stoje tvrdnje da je precijenjena kao glumica, ali za uloge iz 70-ih poput „Lovca na jelene“ ili „Kramera protiv Kramera“ zaslužuje rispekt.
I, što reći na kraju? Oskar je i dalje filmski događaj godine, koliko god ga mi neki podcijenjivali ili omalovažavali, a čini mi se da ipak pušu i neki novi vjetrovi. Već godinama nismo imali film koji je „pomeo“ nagrade („La La Land“ je od 14 nominacija realizirao njih šest, a izgubio je onu najvažniju) što znači da glasačko tijelo vodi računa da, primjerice, ne daju automatski najboljem filmu i nagradu za najbolju režiju ili scenarij. Isto se dogodilo i prošle godine kada je „Spotlight“ izblamirao glavnog favorita „Povratnika“, iako je Alejando G. Inarritu 2015. odnio obje glavne nagrade za „Birdmana“ (pomalo nezasluženo jer je „Odrastanje“ bolji film i bolje režiran, no to sad nema veze). 2014. pomalo iznenađujuće je pobijedio „12 Years a Slave“ ispred favorizirane „Gravitacije“, a 2013. smo imali situaciju da je „Argo“ proglašen najboljim filmom, a da redatelj Ben Affleck uopće nije bio nominiran. To pokazuje da su Oskari postali malo manje predvidivi nego ranije, vjerojatno se i biračko tijelo promijenilo i pomladilo, pa je spremnije razmišljati izvan zadanih okvira. U svakom slučaju, to je dobra vijest za budućnost nagrade. Još kad bi pronali način da ceremoniju skrate na neku prihvatljivu mjeru…
Oskarovac Hadžo
Fotke preuzete s http://www.bbc.com
zlihadzoponovojase 