Milko Kiš, Ivanka Blažević Kiš & Miha @ Magis poetry caffe, 18. 03. 2017.

Milko Kiš (Deda HP), klavijaturist jednog opskurnog benda zvanog Hladno pivo (vjerojatno nikada niste čuli za njih, priznajte 🙂 ), u subotu je došao u Osijek predstaviti svoj prošlogodišnji solo album u obliku one man band predstave – poetske recitacije + izvedbe materijala s CD-a. Još kad u miks ubacite legendarnog Mihu, bila je to večer koja se nije smjela preskočiti… 

Milka većina ljudi zna kao klavijaturistu Hladnog piva, onog omatorjelog hippieja što s bendom svira kljove, harmoniku, usnu harmoniku i akustičnu gitaru, a kada Pivo izvodi stvari bez tih „egzotičnih“ instrumenata onda sa strane svira kurcu, što također dobro radi (kao čest posjetitelj koncerata Piva to mogu potvrditi 🙂 ).

Međutim, kako svaki dr. Jackyl ima i svog Mr. Hydea, tako i Milko kad ne svira s Pivom noću oblači plašt i bori se protiv zločina u zagrebačkom naselju Gajnice. Ili tako nešto. Zapravo, lik preko dana radi u školi, a noću umjetničari, odnosno bavi se umjetnošću. I vrlo je svestran po tom pitanju: on je pjesnik, glazbenik, slikar, glumac i tko zna šta sve još ne, a prošle godine objavio je svoj samostalni CD pod nazivom „Prvi“, izdanog u vlastitoj nakladi.

Solo album mu je dobar povod da krstari po vasceloj Hrvatskoj predstavljajući taj album u formi one man banda. Prošle godine smo išli u Đakovo u rock bar King gledati njegov nastup kada je bio pojačan Robertom Mahovićem Mahom iz benda Problem Child, a ovaj put podršku u tim don kihotovskim putovanjima dala mu je književnica i slikarica Ivanka Blažević Kiš, po prezimenu zaključujete da je to njegova najdraža supruga J, koja je recitirala svoju poeziju.

A idealno mjesto za to je Magis poetry caffe, bivša knjižara koja je postala kafić gdje prave dobre kave (provjereno!) ali i gdje se održava dosta kulturnih događaja. Moram priznati da nisam baš redovan posjetitelj istih, pogotovo kada je riječ o susretima pjesnika ili okruglim stolovima, tako da mi je ovo mislim prvi izvještaj s nekog eventa u tom prostoru. Nadam se ne i zadnji.

Teren je bio idealan za igru, gledatelja razočaravajuće malo ali ništa drugo nismo ni očekivali. Ipak je to Osijek. Doduše, negdje iza 22 h prostor se malo napunio jer je došla neka ekipa od gazdine kćerke, ali nije bilo više od 20-25 ljudi. No, bio je to jedan od onih nastupa na kojima sve ljude znaš, osim konobarica, a i njih dobro upoznaš što češće ideš do šanka naručivati cugu… 🙂

Umjesto u najavljenih 20, program je počeo u 21 h kada je Milko sjeo za svoju kulu od instrumenata. Tu je synth, akustara, nekoliko usnih harmonika i sa strane nekoliko udaraljki. Kako sam naveo u izvještaju iz Đakova, Deda je prije svega šansonjer stare škole u čijoj se glazbi i tekstovima osjete utjecaji od Drage Mlinarca, preko Arsena Dedića pa sve do Johnnyja Štulića iz vremena dok je još bio koliko-toliko normalan. To su sličice s ulice, gradske (zagrebačke) teme, pjesme koje se kreću od poetskih, preko religiozno-ljubavnih pa do društveno kritičkih, a glazbeno Deda pokriva cijeli dijapazon žanrova, od popa, rocka, bluesa, šansone, kabarea…

A ima tu i elemenata Clasha vjerovali ili ne: pjesma „Šljaker“ je stvar Joe Strummerovsko socijalno kritičnog teksta, posvećena „našima u Irskoj“ kako Deda reče, a dojam je potcrtao i kratak citat iz „White Riot“ The Clasha na samom kraju. „Nije ih bilo mnogo“ je, nasuprot tome, ljubavna balada vrlo ciničnog teksta koju bi veliki Arsen mogao potpisati, a u kojoj se Deda obračunava s uvriježenim mitovima i lovačkim pričama da muškarci žene mijenjaju k’o čarape.

Bilo je tu nekoliko pjesama s debi albuma: „Oskar Bender“, „Jakuševac“, „Bog“ (koju je Milko najavio kao duhovnu ali koja nikad neće ući u program vjeronauka), „Roady“ koju je vjerojatno napisao iz ličnog iskustva, ali i nekoliko njih koje još nisu snimljene: „Mihaljevac“ ili jedna („Kad patuljak ljubi“) koju je napisao davne 1987. dok je živio u Osijeku. Na trenutke se malo i posklizne, kao u ironičnoj pjesmici u kojoj spominje Mišu Kovača („Zdrav k’o pas“), ali koja i zvuči kao da je pisana za neki jeftini terasa bend na Jadranu. Pretpostavljam da je to namjerno urađeno, kao zajebancija, ali moglo je i bez toga…

Nakon nekoliko pjesama Deda je napravio pauzu i pozvao svoju gđu da malo recitira jer ovo je ipak poetska večer, ne? Ivanka je imala tehničkih problema zbog slabog osvjetljenja i sitnog fonta kojim je ispisala stihove, ali je uspjela privući (i zadržati) pozornost publike, no u tom poetskom segmentu pobjedu su, očekivano, odnijele domaće snage u liku, djelu, trbuhu i kvarnim zubima druga Mihaličke koji je odrecitirao četiri stvari s posljednjeg, desetog albuma Anti-Music Banda „Dajte mi“ koji je skoro pa gotov. U pitanju je bila svjetska premijera i rijetka prilika da se ti stihovi čuju jer, kad album i bude zgotovljen, pitanje je hoće li biti neke službene promocije, a mi stariji pratitelji Mihinih nedjela mogli smo primijetiti kako se novim pjesmama („Loše sudbine, loši životi“, „Anti-veganska“, „Doniranje organa“ i naslovna „Dajte mi“) provlači motiv starosti i otromboljenosti, što znači da Miha još uvijek piše o stvarima koje mu se događaju i koje ga muče. Eh, dug je put prošao od „Buba u bureku“ do „Loših sudbina“… 🙂

U pauzi nastupa dobro smo se zajebavali u ugodnoj i opuštenoj atmosferi Magisa, a ja sam negdje oko jedanaestice digao sidro i krenuo kući. Deda je odsvirao još jedan kratki set u Magisu, a potom se prebacio u Hir gdje je svirao u pauzi nastupa benda koji je tamo svirao, ali je izvodio obrade i covere pa nisam mnogo propustio. Mene zanimaju njegove autorske stvari, a u Magisu sam dobio dobru porciju koja je još jednom pokazala da je Deda doista pravi one-man band, dobar kantautor koji je pronašao život i izvan popularnog matičnog benda. Ovjerite ga kad ga zla sreća nanese u vaš grad, isplati se…

Hadžo s Jakuševca

https://www.facebook.com/deda.hp