Goblini, Neprijatelj prelazi zeku @ Fabrika, Novi Sad, 25. 03. 2017.

Svirke dvaju bendova koje jako volim, isti dan u istom gradu, skoro pa na istom mjestu, nije lako odgledati oba ali eto, pokušao sam, pa kako je bilo pročitat ćete u naredna dva izvještaja, ili nećete… 

Nisam bio u Novom Sadu nekoliko mjeseci, što zbog zime, što zbog dekintiranosti, što zbog kurcobolje. Kad postanete matori i čangrizavi poput mene izgovori su vam poput artikala u samoposluzi: lijepo poslagani, vi samo trebate odabrati onaj koji vam se najviše sviđa. A tek da vidite moj asortiman izgovora za izbjegavanje bliskih susreta treće vrste sa ženskim spolom, to boli glava koliko sam inventivan i kreativan… 🙂

Ali, nije bilo izgovora za ovaj susret s Novim Sadom. U jednom uglu (Fabrika) šampioni srbijanskog punka 90-ih, Goblini, na obljetničkoj turneji na kojoj sviraju u cjelini i cijelosti svoj klasičan album „U magnovenju“ iz 1996., a u drugom više ne tako mladi izazivači iz beogradskog Repetitora koji predstavljaju svoj odličan prošlogodišnji album „Gde ćeš“. Naravno, svirke počinju otprilike u isto vrijeme i ja sam se našao u situaciji poput Buridanovog magarca: ne znaš za koju se opciju opredijeliti, no dok je mago svoju nedoumicu riješio tako što je krepao od gladi, ja sam se odlučio ovjeriti, koliko stignem, oba događaja.

Desetonoga aždaja koju su činili drug Š., drug M., Herr Lj, Herr O. i ja obavila je sve ono što se od izletnika u Novi Sad i očekuje (iće, piće i shopping), usput smo sreli i drugaricu D. i druga B. koje je u Osijeku nemoguće sresti na ulici ali u Novom Sadu nije što je dokaz teorije relativnosti jer Novi Sad s preko 300.000 ljudova ispada manji od Osijeka s jedva 80.000 J, i oko pola deset smo se nacrtali ispred Fabrike. Koncert je bio rasprodan danima unaprijed, kako je rekao Zgro, ovo je bio prvi rasprodan koncert u Fabrici još od Hladnog piva prije nekoliko godina, ali su se drugari Fabričari pobrinuli da uđemo.

Zbog našeg kasnog dolaska i točnog početka svirke, stigli smo pred sam kraj nastupa prvog benda, Bunker 13, pa pisanje o njima ostavljam za neku drugu prigodu. Ne, stvarno nisam vjerovao da će svirka početi točno u 21 h, ipak dolazim iz grada gdje je uobičajeno čekati do 23 h ili dulje, pa mi je to lekcija da u Fabrici nema labavo, što bi rekao drug Kandžija. Malo smo kulirali ispred ulaza, dok nismo čuli buku s bine što je značilo da kreće nastup novosadskog benda Neprijatelj prelazi zeku (https://www.facebook.com/NPZ.HQ/ ; https://neprijateljprelazizeku.bandcamp.com/). Petorku čine Zoki vokal, Paja i Oliver gitare, Davorin bas i Crveni bubanj, a prije svirke Oliver me zamolio da ih popljujem jer kad god ja nekoga popljujem, taj daleko dogura (S.A.R.S., Brkovi, Dubioza…), na što sam mu ja odgovorio, u svom tipično nadmenom i artogantnom stilu, da i pljuvanje treba zaslužiti, a nažalost po Zeku, neće ga dobiti ni ovaj put… 🙂

Ovo je bio najbolji nastup Zeke koji sam do sada gledao: žestok, pun dobrih i pamtljivih pjesama s višeglasnim refrenima, fino podebljanih s dvije gitare i vrlo dobrim scenskim nastupom. Ovo je sad postala ozbiljna priča; bend čini ekipa iskusnih glazbenika iz tonu drugih bendova koji to svoje iskustvo donose sa sobom i to se čuje. Upravo rade na svom drugom albumu pa su nam servirali i nekoliko pjesama s njega, od kojih mi je najupečatljivija bila „Namazana“ o, ako sam dobro shvatio, silovanju jedne djevojke. Heavy stuff, ali odlično zvuči: pjevna je, himnična i odlično se uklopila u stare hitove benda kao što su „Vreme je“, „Lice đavola“ (u toj se pjesmi uvijek prepoznam) ili „Ja nisam bolestan“. Imali su i dobru podršku iz publike; zanimljivo, prvi redovi su bili vrlo statični jer su njih činili uglavnom fanovi Goblina koji su došli ranije zauzeti busiju pa Zeku nisu mnogo zarezivali, ali je tamo negdje od petog, šestog reda kretala šutka lokalne novosadske ekipe kojima je Zeko novi domaći punk rock adut. Svojih 40-ak minuta NPZ je iskoristio na najbolji način i što da vam kažem momci? Na moje pljuvanje morat ćete još malo sačekati ali ne brinite – prije ili kasnije dat ćete mi već povoda…

Negdje pred kraj njihovog nastupa otišao sam do backstagea malo pročavrljati s Goblinima (https://hr-hr.facebook.com/goblini.official/ ; http://www.goblini.com/) koji su bili sretni što me ponovo vide. Golub radi na novoj knjizi, svojevrsnom prequelu odličnih „Pisama iz Afganistana“, a bend radi na novom albumu ali novih pjesama još nema u gotovom obliku da ih predstave uživo, no ovo je ionako turneja kojom promoviraju 20 godina od izlaska „U magnovenju“ (dobro, prošla je zapravo 21 godina, ali šta zna malo dete šta je 20 ičega 🙂 ). Prethodne večeri imali su sjajan nastup u beogradskom Mixer Houseu, a obzirom da je koncert u Fabrici rasprodan, znali su da im se smiješi to isto i ovdje…

Bend je krenuo sa svirkom točno u 22:30 (satnica se pridržavala do bola, što uvijek pohvalim, čak i kad zbog toga zakasnim na prvu predgrupu kao što je ovdje bio slučaj), a čim su se Golub, Vlada, Alen, Leo i Milan popeli na binu Fabrika je proključala. Bend je odmah udario u glavu s hitovima „U magnovenju“ i „Anja volim te“ i postavili su tempo kojeg su se držali sljedeća dva sata. Zborno pjevanje, ruke u zraku, pokušaji šutke (kažem pokušaji jer su ljudi bili stisnuti poput sardina), tipičan ambijent nastupa Goblina.

Ekipa rastura, čak i u pjesmama koje nisu izvodili milijun godina poput „On“, a sukladno obećanju odsvirali su i cijeli album „U magnovenju“ pomiješan s nekim starijim hitovima s početka 90-ih („Elesdi se vraća kući“, „Cipjonka“) i onima s posljednjeg albuma („Kupi me“, „Splet okolnosti“, „Pečenje i rakija“…). Zvuk je bio jako dobar gdje god da si stajao u dvorani, naprijed toliko glasan da si njime mogao oljuštiti boju sa zidova ali, zanimljivo, jako dobro se čuo i vani kroz otvorena vrata Fabrike pa je bilo ljudi koji nisu stigli kupiti kartu ali su cijeli koncert odgledali i odslušali izvana, za džabalesku. I ja sam dio koncerta proveo vani, na svježem zraku, tamo si imao i lakši pristup strateškim mjestima jer je gužva unutra bila tolika da je odlazak do šanka po cugu ili van u wc bio ekstremni sport…

Golub je bio u elementu, a između pjesama je vrlo oštro pljuvao po aktualnoj vlasti. U jednom trenutku dotakao se i live prijenosa koncerta u Mixer Houseu koji je organizirao Beograd 202: koncert jest bio prenošen, ali su na početku svake pjesme išli jinglovi kako njegovi oštri stavovi ne bi išli u najširu javnost. I dok je sama takva cenzura problematična, na radiju su još objasnili da je to dogovoreno s bendom kako bi se spriječila – piraterija ??!! No, na koncertu takvih ograničenja nije bilo, pa si je Golub dao oduška opisavši Vučića kao „robu s greškom“, prozvavši pokvarene političare kao jebene seljačine u „Pečenju“, a koliko su se stvari promijenile na gore najbolje se čulo nakon što su s „Ima nas“ završili prvi dio nastupa kada je cijela Fabrika uzvikivala „Vučiću pederu“ pozivajući bend na bis. Drug M. se odlično sjetio situacije od prije par godina kada su Goblini bili headlineri Ritma Evrope na novosadskom trgu i kada ih je takvo isto skandiranje strašno iznerviralo, no Vučić im se očito svima toliko popeo na glavu da su pristali biti dio fronte protiv njega. Što im vjerojatno neće mnogo pomoći na predstojećim izborima ali dobro, i Sloba je bio nedodirljiv neko vrijeme pa eno gdje je sada. Nijedna sila nije za vjeke vjekova…

U jednom trenutku na binu su se popeli gosti iznenađenja, pančevački crossover rock/hip hop bend Iskaz, koji su izveli dvije stvari kao najavu svog koncerta koji će na istom ovom mjestu održati točno za tjedan dana, 1. travnja, povodom 10 godina postojanja. Poveznica s Goblinima je u tome, osim što su prijatelji, što će ritam sekcija Goblina nastupiti na tom koncertu zajedno s Marčelom, Bobanom iz Ritma nereda i još nekim gostima, a efektnim nastupom, sve s hokejaškim maskama, dali su nam teaser za ono što nas očekuje.

Ipak, Iskazovci nisu uspjeli zasjeniti Gobline koji su pucali iz svih oružja, pa su na bisu otprašili sjajnu obradu Idijota „Marjane, Marjane“, nastavili himnom s posljednjeg albuma „Deca iz komšiluka“ te priču zaokružili tradicionalno uz „Za Lorenu“. Horde oznojenih ljudi koji su izlazili iz Fabrike bile su dokaz da je koncert bio pun pogodak, a koliko je oznojen bio bend ne trebam ni pričati. No, vremena za druženje poslije svirke nije bilo, čekao nas je povratak u Osijek, a obzirom da se vrijeme pomicalo za jedan sat unaprijed, ispalo je da nam je put trajao tri umjesto dva sata. No, sve to ide u rock službe…

Ekipa je bila vrlo zadovoljna novim susretom s Goblinima, a cjelokupna atmosfera bila je toliko dobra da smo ovaj nastup proglasili jednim od najboljih za sve ove godine koliko pohodimo Fabriku. Goblini kidaju sve pred sobom i, kao što smo Golub i ja utvrdili družeći se pred svirku, imaš bendova koji se raspadnu kad im se jedan član preseli u drugi dio grada, a imaš bendova koje ne može spriječiti ni to što žive u nekoliko gradova, a jedan od njih čak živi i radi na drugom kraju svijeta. To je taj rock nerv, ili ga imaš ili ga nemaš, a ove matore podrtine očito ga imaju na bacanje…

Vilenjak Hadžo

Ovaj unos je objavljen u Gdje sam bio - koncerti. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Jedan odgovor na Goblini, Neprijatelj prelazi zeku @ Fabrika, Novi Sad, 25. 03. 2017.

  1. Tetka napisao:

    Helou, znam znam, u poslednje vreme nismo nikako uspevali da se nadjemo ali ajde javi se sledeci put kad si u NS da iskemijamo nesto 😉

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s