Iskaz & prijatelji @ Fabrika, Novi Sad, 01. 04. 2017.

Pančevački Iskaz se iskazao na subotnjem koncertu u Fabrici na kome su proslavili deset godina crossoveriranja u nemirnim vodama rocka i hip hopa. Poveli su sa sobom i nekoliko svojih prijatelja što se pokazalo mudrom odlukom jer su najbolji dijelovi koncerta došli upravo uz pomoć gostiju… 

Znam da bih raport trebao početi od završetka promocije knjige i koncerta benda Luna kod Firčija, ali idemo malo premotati traku unatrag do kasnog poslijepodneva kad sam se u bivšem Routeu našao s kolegom Bogicom Mijatovićem. Već sam u uvodu tog izvještaja pomenuo kako su tamo bazu imali i članovi Goblina i D Zooa čekajući tonsku probu, a otprilike u isto vrijeme kad sam se ja našao tamo, pojavio se i party bus u kome su bili Iskaz i njihova svita. Naime, obzirom da su slavili deset godina karijere, Kizo i ekipa su organizirali bus koji je pokupio neke od njih die hard fanova u Pančevu i Beogradu i dovezao ih u Novi Sad.

Malo smo popričali onako neformalno, pitao sam za novi materijal i Kizo je rekao da se nove pjesme polako krčkaju i da će se neke od njih uskoro materijalizirati, vjerojatno u formi singlova/spotova koji su postali moda posljednjih godina, a zanimljivo je kad sam ga pitao planiraju li možda nešto malo drugačije, recimo neke unplugged nastupe, Kizo je odgovorio da razmišljaju i o tome. To bi bilo zanimljivo čuti jer, budimo iskreni, većina pjesama ionako nastaje uz akustičnu gitaru ili gitare, kasnije dođu „uštekani“ i zakompliciraju cijelu stvar… 🙂

E, sad se prebacujemo na kraj koncerta Lune u Firčijevom Think Tank studiju, koncerta o kome nisam niti riječi napisao jer sam popizdio zbog nepotrebnog čekanja od sat vremena da uopće krene (Ne zovem se Zli Hadžo bez veze 🙂 ). Ono što mi je najviše smetalo je to što, dok sam ja tamo gluvario s prijateljem Nidžom (ne Nindžom), u Fabrici se sviralo sve u 16. Konačan rezultat: propustio sam prvu predgrupu, Hurleur iz Negotina, i stigao na sam kraj druge predgrupe, subotičkog D Zoo. Šteta, da su se kockice ljepše posložile, mogao sam bar D Zoo odgledati jer mi se dopalo ono što sam stigao čuti, bend satkan otprilike od istih čvrstih vlakana kao i Iskaz, samo što imaju malo više metalizirane riffove (gitarist izgleda i zvuči kao da je bio u Megadethu iz mlađih dana).

Pauzu do početka nastupa Iskaza iskoristio sam da skočim do obližnje novootvorene pečenjarnice „Limansko ćoše“ i ovjerim njihovu gurmansku pljesku koja je sasvim solidna, a potom sam se vratio u Fabriku. Posjet nije baš bio bajan, sve skupa možda 150 ljudi, koji čovjek više manje, ali večer ranije su imali gužvu u klubu kad je svirao Nikola Vranjković sa svojim bendom, tako da Fabričari ipak mogu biti zadovoljni. Vjerujem da su i Iskazovci zadovoljni, jer ono što je manjkalo u masi nadoknadilo se odličnom svirkom i atmosferom za pamćenje.

Čim se bend negdje oko 23 sata popeo na binu, krenula je ludnica. Predgrupe su dobro pripremile ekipu u publici na ono što slijedi, a slijedilo je više od dva sata moćne svirke koja je pokazala sve kvalitete Iskaza kao live benda. Uvjeti su bili više nego dobri (od rasvjete preko zvuka), publika narajcana, samo je trebalo da ekipa dođe i udari završni glanc večeri za pamćenje.

 

I, ne da dečki nisu omanuli, već je ovo bio po mnogočemu najbolji nastup Iskaza koji sam do sada gledao. Deset godina na sceni nije mala zajebancija pa, unatoč promjenama u sastavu, Iskaz danas zvuči i djeluje poput buldožera koji melje sve pred sobom. Njihov crossover rocka, hip hopa i starog, tvrdokuhanog funka u kombinaciji s oštrim kritičkim tekstovima koji te tjeraju na razmišljanje sposoban je izazvati potres manjih magnituda. Od samog početka uz „Sahranu morala“ i „Proste duše“ Fabrika je proključala: oštri gitarski riffovi kojih se ni RATM ne bi postidjeli mitraljirali su nas sa svih strana, ritam sekcija je lomila kičmu, a Kizo i Danilo kao MC-jevi komandirali su scenom poput generala koji svoje trupe vode u bitku.

Nabrajati sve hitove benda nema smisla: htjeli ste „Sreću“, dobili ste ju, htjeli ste jebanje majke „S.I.S.T.E.M.“-u, bilo je i toga, zajedno s obligatornim „Vučiću pederu“ zbornim skandiranjem, baš prikladnim za noć izborne šutnje. K vragu, možda jest bila izborna šutnja, ali jedan dio mlade ekipe te je noći bio prokleto jasan i jasno i glasno je rekao što misli o Vučku i njegovoj eliti. Naravno da to na izborima nije bilo dovoljno, ali pokret otpora postoji i što više dotični bude stiskao pesnicu i gušio svaku iskru otpora, sve će više biti onih koji će, poput zrnaca pijeska, isklizati ispod njegovih prstiju. „Psychological Warfare“, rekao bi njihov prijatelj Kojot s kojim su Iskazovci snimili istoimeni singl; Kojota nije bilo u Fabrici ali pjesme jest. I ujedala je, baš poput „Tarantule“. Atmosfera na „Furiji“ je bila, pa, kakva drugačija nego furiozna?

Gostiju na koncertu bilo je mnogo i dali su svoj obol proslavi Iskazovog rođendana, ali nisu svi bili na visini zadatka. Grasshopper je pančevački trojac kojeg je Iskaz pozvao da se predstave široj publici, ali čak četiri pjesme bile su jednostavno previše i ubile su dinamiku i atmosferu svirke: svaka čast na pružanju podrške friendovima iz pančevačkog geta J, ali trebali su dobiti dvije pjesme i mirna Bosna! Nisu momci nešto pretjerano loši: imaju dobre beatove, OK se nadopunjuju, ali nedostatak iskustva na bini (onaj lik s ruksakom na leđima doimao se izgubljeno poput kakvog turista kojeg su pokupili na autobusnoj stanici), a statičnost i nastup na matricu totalno su odudarali od ostatka nastupa. U kategoriju manje uspješnih „featuringa“ stavljam i nastup Bvane i Mikrija iz Prti Bee Geeja jer ne volim njihov hip hop, ali ako ništa drugo oni su bar imali glazbenu podlogu Iskaza pa mi je to bilo dosadnjikavo, ali podnošljivo.

Ali zato su ostali gosti bili kidači! Boban iz Ritma nereda im se pridružio na „Ajmo svi“ i razvalio, da bi potom bend maestralno izveo klasik Nereda „Deset godina“, prikladna rođendanska stvar ali i prikladna za politički trenutak kod naših susjeda („Deset godina gledam ali ništa ne vidim“). Bomba od pjesme, bomba od suradnje i jedan od vrhunaca večeri.

To je bilo teško nadmašiti, ali Marčelo se svojski potrudio, uz podršku Filtera (DJ Raid i Nensi) i ekipe iz Iskaza. „Tri u jedan“, „Laž“ (također posvećena aktualnim izborima) i „Pozerište“ su zvučali odlično u pratnji cijelog benda, mnogo bolje nego kada ih izvodi u matrica varijanti, ali treba naglasiti i Marčelov sjajan scenski nastup. Kizo je jako dobar frontmen, ali Marčelo kao da je rođen na bini: sitan ali dinamitan, pravi zabavljač i šoumen, pokazuje da mu je mjesto u samom vrhu regionalne hip hop scene.

Ali ni to nije sve, što bi rekli u teleshopu. Sam šećer stigao je na kraju kada se Iskazu pridružila ekipa iz Goblina (sva četvorica instrumentalista minus Golub koji je odlepršao na drugi kraj svijeta gdje radi) i pokazali da bez starca nema udarca. Trenutak kada su krenuli u klasik Goblina „Ima nas“, kad su im se na bini pridružili svi gosti a publika doslovno podivljala, jedan je od onih trenutaka o kojima se pričaju legende kraj logorske vatre. Bilo je zbornog pjevanja tijekom cijelog koncerta, ali ovo je nadmašilo sve, i rekao bih da je izvedba ove pjesme s Iskazom bila al pari izvedbi Goblina tjedan dana ranije. Himna cijele jedne generacije tako je i zvučala: uzvišeno, moćno, s pozitivnom porukom i još jedan srednji prst s.i.s.t.e.m.-u. Ekipa se vratila na bis s „Bombom“ ali baš i nisu morali – bomba je eksplodirala tijekom nastupa s Goblinima i taj klimaks se jednostavno više nije mogao ponoviti.

Iskaz se nastupom u Fabrici doista iskazao. Mogao je koncert biti kraći, moglo se malo više paziti na dinamiku, ali dobili smo tulum za pamćenje i šteta je što nije bilo više ljudi da vide poštenu svirku poštenog benda. To je poražavajuće za Novi Sad, ali možda je to i realno stanje stvari: lakše je subotu navečer provesti u nekom klubu uz neki tezgaroški bend i zatvarati oči pred surovim životnim činjenicama nego se suočiti s njima u zvučnom uraganu kakav su priredili Iskaz i gosti. No, njihov gubitak: mi koji smo bili sjećat ćemo se ove svirke i pričati da smo prvog travnja anno domini 2017. bili u Fabrici na Iskazu. Mi koji, za razliku od seljobera oko sebe,  nismo opterećeni time gdje su nam djedovi bili 1941. ili tko je gdje bio 1991. A seljobere tko jebe…

Hadžo koji se iskazao

http://www.iskaz.rs/ ; https://sr-rs.facebook.com/Iskazz/

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Gdje sam bio - koncerti. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s