SS-GB by Neal Purvis & Robert Wade @ BBC, 2017.

Dvojica scenarista filmova o Jamesu Bondu adaptirali su roman Lena Deightona iz 1978., spojili klasične BBC-jeve detektivske „who dun it“ serije s distopijskom estetikom „Čovjeka u visokom dvorcu“ i sve to umiksali u format mini serije od pet epizoda po uzoru na veliki BBC-ev TV hit „The Night Manager“ od prije par godina. Rezultat: možda nije na razini „Managera“ ali vrlo dobra serija koja zaslužuje da bacite oko… 

U uvodnoj sceni vidimo avion Spitfire, ponos britanske avijacije u 2. Svjetskom ratu, kako leti nad uobičajeno tmurnim i sivim Londonom i spušta se na pistu pored Buckinghamske palače. Slika i prilika slobodarskog Londona, eh? Kurac slobodarski! Na palači vijori velika zastava sa svastikom, avion ubrzo okružuje vod njemačkih vojnika, a s Radija BBC dolaze vijesti o tome da će pobjednička njemačka vojska malo olabaviti policijski sat ususret tjednu njemačko-ruskog prijateljstva. Iz zaklona izlazi jedan mladić, prilazi SS oficiru i ‘ladno ga ustrijeli s nekoliko metaka. Još jedna akcija britanskog pokreta otpora protiv mrskog okupatora.

Da, vrijeme radnje je studeni 1941., 14 mjeseci nakon bitke za Britaniju, međutim ovo je alternativna povijest; nacistička Njemačka je pobijedila u zračnoj bitci, okupirala je Veliku Britaniju, po kratkom postupku likvidirala Churchilla a dementnog kralja stavila u kućni pritvor pod strogu SS zaštitu dok su kraljica i princeza pobjegle u Australiju. Nijemci polako okupiraju Britaniju, postavljaju svoje ljude na sva važna mjesta, međutim prevelik je to prostor za uspješno kontrolirati ga, pa se u velikoj mjeri moraju oslanjati na pomoć lokalaca.

Tu u igru ulazi glavni detektiv londonskog Metropolitana Douglas Archer (Sam Riley). Odličan detektiv neopterećen ideologijom koji pokušava raditi svoj posao najbolje što može i ne svrstavati se ni na čiju stranu: po prirodi stvari mora surađivati s nacistima (njegov nadređeni je general Kellerman, naizgled uglađeni i civilizirani naci u odijelu od tvida koji voli jahati konje i piti britanski viski), a istovremeno je zbog toga pod udarom pokreta otpora koji ne preza od likvidacije bilo koga tko surađuje s okupatorima. Predmet je mržnje svojih kolega iz policije, pa čak i sina kojega vršnjaci u školi s prezirom pitaju zašto njegov tata radi za Gestapo.

Archer uspješno pleše na toj tankoj žici sve do trenutka kada počne serija, jelte 🙂 . Naime, policijski posao u Britaniji podijeljen je tako da se Nijemci bave pokretom otpora, dok je klasični kriminal (pljačke, ubojstva…) prepušten lokalcima. Archer istražuje ubojstvo antikvara Harryja Spouda, naizgled običan slučaj ubojstva, no koji se zapetljava kada iz Berlina šalju iskusnog SS-ovca dr. Oscara Hutha (fenomenalni Lars Eidinger) da osobno nadgleda istragu. Ubrzo se ustanovi da ovo nije obično ubojstvo, već da je ono povezano s najvišim vrhovima vlasti Velike Britanije i okupatora s globalnim implikacijama po nastavak rata, a apolitični Archer upada u kovitlac političko-špijunskih intriga gdje više ne može ostati po strani već se mora odlučiti hoće li se prikloniti nacistima ili pokretu otpora, pri čemu će mu i samom glava cijelo vrijeme biti u torbi. U priču se upliće i obligatorna femme fatale, Barbara Barga (Kate Bosworth), navodna američka novinarka koja to, naravno, nije.

Scenarij su napisali Neal Purvis i Robert Wade koji su zajedno napisali scenarije za pet filmova o James Bondu, uključujući i meni možda i ponajbolji Bondov film, „Skyfall“, a serija se temelji na romanu jednog od najpopularnijih pisaca špijunskih romana, Lena Deightona. Roman je dosta prerađen i promijenjen za TV verziju, a navodno je i stara raga Deighton, koji ima 9 banki na grbači, dobio priliku pročitati scenarij prije nego što je snimanje počelo i dao je svoj blagoslov. Režija je povjerena nagrađivanom njemačkom redatelju Phillipu Kadelbachu koji ima iskustva sa serijama smještenim u razdoblje 2. Svjetskog rata jer je režirao fenomenalnu seriju „Naše majke naši očevi“ koja se prije par godina prikazivala i na našoj televiziji.

Ako vam Bondov pedigre autora sugerira da će ovo biti serija puna akcije i pucnjave, moram vas razočarati – atmosfera u seriji daleko je od toga, baš onoliko koliko je i Bond daleko od tajnog agenta. (Nedavno je ravnatelj MI6 u jednom od svojih rijetkih javnih istupa izjavio kako James Bond iz filmova danas uopće ne bi bio primljen u službu jer današnji profil špijuna zahtijeva potpuno drugačije sposobnosti od pucanja, vožnje bijesnih makina i ispijanja martinija, „shaken not stirred“ 🙂 ). Archerov posao najvećim je dijelom rutinska istraga koja se sastoji od rada u uredu i mnogo sastančenja i razgovaranja, a pravu akciju i „šoru“ imamo tek u posljednjoj, petoj epizodi koja je po meni možda i najboljih sat vremena TV programa koji sam ove godine gledao.

Naglasak je stavljen na atmosferu života u okupiranom Londonu, kao i na Archerovu transformaciju iz nezainteresiranog kotačića u naci sistemu u aktivnog borca pokreta otpora. Pet epizoda se pokazalo kao mnogo i kao malo vremena: sličnog je trajanja kao i sjajni „The Night Manager“ ali, dok se „Manager“ bavio igrom mačke i miša dva glavna lika, „SS-GB“ je zagrabio puno šire: pored glavne priče, koja će se razliti u nekoliko neočekivanih rukavaca, imamo i podzaplete. Tu je ljubavna priča između Archera i Barge, koju su, po meni, mogli ‘ladno izostaviti, tu je i podzaplet o međusobnoj netrepeljivosti Wehrmachta, njemačke vojske, i Gestapa, odnosno SS-a, što koriste britanski političari i aristokrati predvođeni Georgeom Mayhewom (Jason Flemyng, isto prezime kao tvorac Bonda) koji se također bore protiv okupatora ali duboko iz sjene.

Za razliku od „Čovjeka u visokom dvorcu“ koji iza sebe ima dvije sezone, a radi se i treća, i gdje je život u okupiranoj Americi prikazan do u najsitnije detalje, ovdje je to nažalost tek skicirano: vidimo u par scena ljude sa žutim židovskim zvijezdama kako ih odvode s ulica jer su Nijemci i u Britaniji počeli primjenjivati rasne zakone, čujemo za postojanje radnih logora i logora za ratne zarobljenike, vidimo djelić nasilja kojeg nacisti čine po gradu, no najveći dio o tome ipak doznajemo iz druge ruke: kada na kraju treće epizode članica pokreta otpora Sylvia Manning podmetne bombu tijekom svečanosti izmještanja posmrtnih ostataka Karla Marxa (!) iz Londona u Moskvu, uslijedit će okrutan odgovor okupatora, ali malo će toga biti izravno prikazano. Što je šteta jer mislim da bi to bolje izgledalo od beskrajnih sjedeljki po automobilima na primjer, bez obzira što su i takva „ćakulanja“ bitna za razumijevanje radnje.

Glumačka ekipa je solidna ali, po običaju, najviše dobijemo od „pozadinaca“ a ne od glavnih likova. Sam Riley kao Archer je uvjerljiv u ulozi detektiva uvučenog u priču veću od života, uz jedan veliki minus: nerazgovijetan je do boli. Archer manje govori a više mrmlja sebi u bradu i to je jako teško za pratiti, pogotovo što serija nema subtitlove za engleski (postoje samo za njemačke govorne dijelove) i to njegovo mrmljanje postaje zamorno nakon pet epizoda. Problem je i loš zvuk u prve dvije epizode, pogotovo u prvoj: ne, niste vi zaboravili engleski u međuvremenu, već četa đaka u odjelu za kontrolu zvuka nije dobro odradila svoj posao… 🙂

Kate Bosworth kao Barbara je najslabije napisan karakter u seriji i ne izdiže se iznad milijun puta viđenih klišeja, no pravo otkrovenje su Lars Eidinger kao doktor Huth i Rainer Bock kao Fritz Kellerman. U jednoj od najboljih scena cijele serije, na samom kraju, njih dvojica sreću se po prvi put i naprosto je fantastično koliko mržnje i gađenja pokazuju jedan prema drugom, čak čini se više mržnje nego što Britanci pokazuju prema okupatorima. Standartenfuher Huth je jedan od najupečatljivijih nacista kojih se mogu sjetiti posljednjih godina, podjednako dobar kao Christoph Waltz u Tarantinovim „Nemilosrdnim gadovima“. Ostatak glumačke postave nije mogao dobiti više prostora, ali ono što su dobili uglavnom su dobro iskoristili.

Vizualno, serija dosta zaostaje za „Managerom“, ne samo zbog tamošnjih atraktivnih lokacija, već mi se čini da su sredstva za produkciju ovdje bila ograničena, pa zato serijom dominiraju depresivni prizori Londona prekrivenog nacističkim zastavama, a najveći dio radnje odvija se u polumračnim uredima i stražnjim sjedalima automobila. Također, prve četiri epizode malo su prespore i radnji treba predugo da se zahukta, no sve se mijenja u posljednjoj epizodi i samo zbog nje serija dobiva od mene ocjenu vrlo dobar, iako je realna ocjena tu negdje između trojke i četvorke. Serija će vas natjerati da se zapitate kako biste se vi ponašali u ovakvim uvjetima, biste li mogli živjeti i raditi s okupatorom i plesati na rubu oštrice. Otvoreni kraj sugerira mogućnost nastavka koju ne treba isključiti, reakcije gledatelja bile su uglavnom dobre, ali mislim da ne treba pretjerivati – ono što se htjelo reći u seriji manje više je rečeno, treba podvući crtu i ići dalje.

Obavezno bacite oko ako vam se ukaže prilika!

Hadžo, beštija iz Temze

Ovaj unos je objavljen u Što sam gledao. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s