Izložba Hanžeković @ Muzej likovnih umjetnosti, 18. 05. 2017.

 Teško mi se sjetiti koja je izložba u Osijeku u posljednje vrijeme izazvala ovako veliko zanimanje javnosti kao otvorenje izložbe Hanžeković, kolekcije djela poznatog zagrebačkog odvjetnika Marijana Hanžekovića. Dvorište Muzeja likovnih umjetnosti sinoć je bilo premaleno da primi sve posjetitelje koji su se sjatili na otvorenje: od nezaobilaznih političara (ipak je predizborna kampanja u finišu), umjetnika, poduzetnika... Sve jedan veći „ljubitelj umjetnosti“od drugog… 🙂 

Bilo bi lijepo da su to sve istinski zaljubljenici u vrhunsku umjetnost, ali to sje velikim dijelom bila žgadija koju na otvorenjima izložbi nikada ili rijetko možete vidjeti i koja nije došla diviti se impozantnoj izložbi već se napušiti kurca njezinom vlasniku i cijeloj njegovoj sviti koja je došla iz Zagreba, a među kojima su bili Vesna Kusin, zamjenica glavnog zagrebačkog mafijaša, pardon, gradonačelnika te Ivan Vrdoljak, klasičan primjer nesposobnosti i stranačkog klijentelizma ali koji je zgrabio moć u metropoli i sad je kao faca. Ne, doista, ovo otvorenje manje je bilo iskazivanje poštovanja prema Hanžekoviću kao meceni ili autoru izložbe Igoru Zidiću na njegovom trudu, a više iskazivanje divljenja bogatstvu i moći jednog od najbogatijih odvjetnika u nas.

Teško je kod tipusa kao što je Hanžeković biti objektivan. Kad sam na kupanju na Dravi rekao ekipi da idem na otvorenje ove izložbe, doživio sam neviđenu pljuvačinu, pri čemu je Hanžeković počašćen takvim sočnim kanonadama uvreda i prezira da je prilično jasno kakva je njegova slika u nekoj široj javnosti: bezobziran, beskrupulozan fiškal koji si je zahvaljujući dealovima s vladajućim strukturama osigurao unosne poslove i zgrće milijune tako što ovršuje neuredne platiše HTV-a i guli im kožu. Budimo iskreni, svojim lošim nastupom kod Stankovića u „Nedjeljom u 2“ samo si je zacementirao takav status. Čovjeka mali ljudi mrze, a oni tzv. „veliki“ mu se dive, obožavaju ga i strahuju od njega. Ali žele biti blizu njega i lijepe se za njega k’ muhe na govno. Otud sva ta politička i druga gamad na ovom otvorenju.

Ali, kao i kod svih ljudi, i Hanžeković ima svoju mračnu stranu, odnosno u ovom slučaju svijetlu stranu 🙂 . Čovjek je pasionirani sakupljač umjetnina. Ima impozantnu zbirku koja broji oko tisuću slika, stotinjak grafika i četrdesetak skulptura i sadrži gotovo sva relevantna slikarska i kiparska imena hrvatske umjetnosti s kraja 19. i iz 20. stoljeća, poput Vlahe Bukovca, Ljube Babića, Krste Hegedušića, Miljenka Stančića, Vanje Radauša, Julija Knifera i brojnih drugih umjetnika.

Poput svog djeda, od koga je naslijedio tu ljubav ili strast, Hanžeković je mecena novog kova (da parafraziram onu popularnu britansku humorističnu seriju) koji izdašno podupire umjetnost te je u Radničkoj ulici u Zagrebu otvorio galeriju u kojoj izlažu mladi i kvalitetni, a neafirmirani umjetnici. Njegov djed Marijan bio je takav mecena hrvatskim umjetnicima moderne, Maksimilijanu Vanki, Tomislavu Krizmanu, Vladimiru Beciću i Korneliju Tomljenoviću, u vrijeme kada je mecenarstvo bilo uobičajena pojava kod društvenih elita. Ono je danas gotovo izumrlo, pa činjenicu da netko pasionirano skuplja, kupuje, ali i ulaže u umjetnost treba cijeniti.

A treba cijeniti i činjenicu da Hanžeković umjetnine iz svoje zbirke redovito posuđuje za retrospektivne i druge izložbe hrvatskim muzejima i galerijama. Neposredno prije Osijeka, njegova zbirka je predstavljena u zagrebačkom Umjetničkom paviljonu a cilj je, kako je rekla gđa. Kusin, ohrabriti i druge privatne kolekcionare da uspostave suradnju s muzejima i galerijama i omoguće publici da se upozna s rijetko dostupnom likovnom baštinom te da se tako ta djela integriraju u povijesnu sliku hrvatske umjetnosti.

Ova velika, reprezentativna izložba umjetničkih djela u izboru Igora Zidića sadrži 79 autora i 95 umjetničkih djela, od čega 78 slika i 17 skulptura. Opsegom impozantna, no riječ je tek o malom djeliću iz Hanžekovićeve zbirke. Pa ipak, gotovo je dvostruko veća od izložbe u Umjetničkom paviljonu. Popričao sam kratko sa Zidićem prije početka i pitao ga kako je izvršio selekciju, pa mi je rekao da je imao potpunu slobodu u izboru radova, tako da je odabrao radove koji su bili po njegovom ukusu ali se trudio obuhvatiti što širi vremenski luk, u rasponu od kraja 19. stoljeća pa do novih, recentnih radova, otprilike od Ivana Tišova iz 1892. do Gorane Težak čija slika „365“ datira iz 2013. i mislim da je „najfriškija“ od svih.

Neka djela su bila izložena i u Zagrebu jer je jednostavno nemoguće preskočiti neke važne umjetnike poput Bukovca, Auera ili Sesije, ali pri odabiru radova nastojao je uzeti što više slavonskih autora, pa tako tu imamo Živića, Tišova, Becića, Radauša, Knifera i još neke. Ono što je također zanimljivost izložbe je to što su neki od izloženih radova prvi put predstavljeni javnosti. Zidić je bio ograničen zadatošću prostora Muzeja te, da se izložba održavala u većem prostoru, i odabir bi bio sigurno drugačiji.

U kratkom uvodnom govoru ravnateljica muzeja, Jasminka Mesarić, istaknula je kako je svaka zbirka odraz njezina vlasnika te da ova retrospektiva pokazuje svu širinu Hanžekovićeva ukusa i interesa. Istaknuta je i Hanžekovićeva povezanost s Osijekom: njegov djed Marijan bio je osječki župan početkom 20. stoljeća. (Njegova povezanost s Osječanima kroz brojne ovršne postupke nije naglašavana, s razlogom 🙂 ). Inače, sam Hanžeković nije govorio, nešto su kratko trabunjali zamjenik gradonačelnika Ham i zamjenica župana Lovoković, a onda je dat znak za početak utrke. Mi naivci smo krenuli na prvi kat Muzeja gdje je izložba postavljena, a onaj šljam s početka teksta krenuo je prema švedskom stolu. Zar ste sumnjali?

Neću mnogo pisati o samoj izložbi, previše je toga tu, ali neke najvažnije napomene: kad se popnete na kat, u holu će vas dočekati brončana bista Hanžekovića sadašnjeg koju je izradio kipar Lujo Lozica 2006., a preko puta njega je sadrena bista Hanžekovića I. koju je 1928. izradio Mihajlo Živić. Na taj način je simbolički napravljena poveznica između triju generacija Hanžekovića (srednji Hanžeković također ima svoj portert autora Omera Mujadžića iz 1952.). Djela su poredana više-manje kronološki, tako da prva prostorija obuhvaća djela s kraja 19. i početka 20. stoljeća, a posljednje dvije recentnija djela od 90-ih do danas.

Ima tu svega i svačega, nekoliko tematskih cjelina od portreta, aktova, krajolika, figuralnih kompozicija, nešto malo mrtve prirode i Kljakovićevo „Bičevanje Krista“ kao jedini predstavnik sakralnih tema. Djela su pažljivo i promišljeno postavljena, pa tako na samom početku imamo dva remek djela moderne jedno nasuprot drugome: „Portret Šime Mazzure“ Mate Celestina Medovića gleda licem u lice Bukovčev „Portret Jovanke Bravačić“, portret djevojčice. Obje slike ne samo da su vrhovi hrvatske moderne prve polovice 20 stoljeća, već u ovakvom suodnosu promišljaju pitanja poput mladosti, starosti, života koji tek počinje i onoga koji se bliži kraju…

A pored njih jedan od dragulja cijele izložbe, Auerov „Usnuli akt na svijetloljubičastoj draperiji“ iz 1925. godine, savršen prikaz ženskog tijela u kome postoji dosta erotskog naboja ali koji ne prelazi granice dobrog ukusa. A ako vas baš rajcaju ženski aktovi, u središnjoj prostoriji Muzeja na katu imate ih 5-6, tu su Milivoj Uzelac, Marijan Trepše, Vilim Svećnjak… Možda je to onda i bilo skaredno, ali danas je to vrlo čedno i nevino. I vidimo kako se muf razvijao kroz stoljeća: u ono vrijeme Šuma Striborova između nogu bila je standard, dok su danas u modi spaljena zemlja ili Brazilke… 🙂

A u prizemlju Muzeja prikazuje se dokumentarni film o izložbi. Zbog cajtnota u kome sam bio nisam ga stigao cijelog pogledati, pa to ostavljam za neku drugu prigodu.

Sve u svemu, što god vi mislili o Hanžekoviću, ovu izložbu vrijedi pogledati jer nastavlja sjajan ovogodišnji niz u MLU gdje smo imali Slavonski biennale i izložbu Ivana Faktora. Izložba Hanžeković bit će otvorena dosta dugo, do 30. kolovoza, tako da ju imate vremena ošacovati…

Fiškal Hadžo

Ovaj unos je objavljen u Gdje sam bio - ostalo. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s