Zoran Predin @ Dječje kazalište, 28. 05. 2017.

Zoran Predin po drugi put među Osjećajima i Osječankama (kako nas je jednom prigodom titulirao njegov sunarodnjak Marko Brecelj 🙂 ) i po drugi put u Dječjem kazalištu. Ne bi to bilo ništa čudno da ga prije toga nismo vidjeli 30 godina… 

Nedjelja predvečer obično je vrijeme kada ne znam što ću sa sobom od dosade, ali jučer je bio izuzetak. Naime, Udruga za rad s mladima Breza iz Osijeka je u Dječjem kazalištu proslavila svoj 15. rođendan.

Okupilo se tu šareno društvo – djelatnici i korisnici udruge, prijatelji, poslovni partneri pa i pokoji novinar, uključujući i jednog zlog. Pratim rad udruge već duže vrijeme (ali ne, ne pratim njihove mlade korisnice, znam da vam je to prvo palo na pamet! 🙂 ), a najavljeni su bili i domjenak i koncert Predina, pa tko bi normalan i nemormalan to propustio!

Ali naravno, ne može samo da se uđe, da se ruši tuđe što bi rekao Đole, moraš ispoštovati protokol pa smo tako prvo na programu imali projekciju 30-minutnog dokumentarnog filma „Nešto o životu“ redatelja Nebojše Slijepčevića o Socijalno-terapijskoj zajednici Breza u Čepinskim Martincima gdje osam maloljetnih djevojaka žive zajedno i vode domaćinstvo uz pomoć odgajatelja, djelatnika udruge. Razumijem zadovoljstvo Brezaša jer je to film o njima, zanatski je vrlo dobro urađen (Nebojša je redatelj, scenarist, kamerman i milijun drugih stvari), ali meni kao liku izvan te priče glavna junakinja, 14-godišnja Ivana, je toliko nepodnošljivo stvorenje da je upropastila cijeli film. Nebojša je uspio pronaći mnogo empatije za tu problematičnu curu, ali ja imam znatno kraći fitilj: zbog ovakvih osoba i protivnik nasilja kao što sam ja slaže se s izrekom da je batina iz raja izašla. To treba mlatiti k’o vola u kupusu… 🙂

Potom su nas Brezaši još malo davili dijeleći bukete cvijeća jedni drugima, a onda smo se preselili u dvorište kazališta gdje je Zoran ispijao svoju uobičajenu pred-koncertnu kavu. Kratko smo se pozdravili i popričali, a onda sam vidio ljude kako izlaze s tanjurima s hranom u rukama pa sam otkantao Predina u troskoku i krenuo na valov, držeći se starog Hadžinog poučka da se zovu domjenka uvijek moraš odazvati 🙂 . Nisam bio razočaran, a posebno mi se dopala velika slavljenička torta koju je sa sobom donio župan Vladimir Šišljagić (eto neka korist od njega!).

Vrijeme do početka koncerta prekratio sam u dvorištu gdje sam sreo druga M. i druga J., članove Anti-Music Banda koji su kao vrhunski glazbenici 🙂  došli dati stručni (da ne kažem strašni) sud o Predinovom nastupu. Inače, ulaznice su bile bespla ali ste morali otići po njih na blagajnu kazališta, pa ko je jamio, jamio. Dvorana je bila jako dobro popunjena, ali po običaju bilo je slobodnih mjesta u prvim redovima. Drug Š. se također ukazao u jednom trenutku, no odbio je ponudu ljubazne cure na ulazu koja je imala nekoliko karata viška da uđe i pridruži se hepeningu. Ha, šta da mu ja radim, ponuđen – počašćen. Ja sam se udobno smjestio u drugi red sa strane spreman da vidim što nam je to stari slovenski mačak ovaj put pripremio.

A pripremio nam je solo akustični koncert: samo glas i gitara. Prošli put, prije godinu dana, također u Dječjem kazalištu, pojavio se kao gost Matije Dedića koji je promovirao album Arsenovih pjesama, tako da je ovo bio njegov prvi solo nastup u Osijeku ono – ever, valjda. Prije 30 godina nastupio je s Lačnim Franzom kod Školjke i nakon toga ništa. Dobro, ja sam ga gledao više puta u Zagrebu u raznim pretumbacijama, solo, s bendom, s Arsenom i onim Talijanom kome se ne mogu sjetiti imena, ali nikada u ovako ogoljenom izdanju.

Zoran je šmeker stare škole koji od prve uspostavi odličan odnos s publikom. Između svake pjesme pričao je viceve i pošalice, opleo je tako po svojim Slovencima ali i po Trumpu („Ako se Melanija razvede, Slovenija će imati pola Amerike“ 🙂 ), zajebavao se i na svoj račun („Imam petero djece. Izrada je tekla na obostrano zadovoljstvo“) kao i na račun činjenice što je većim dijelom nastupa pjevao na hrvatskom, odnosno, kako ga je on nazvao, jugo-esperantom. Naš zajednički prijatelj Pera Janjatović skovao je sjajan izraz za jezike ex-Yu nazvavši ih „dobardanskim jezikom“ – svi koji govore dobar dan po pitanju jezika su naši…

No, osim što je pričajući uveseljavao publiku, Predin je nešto i svirao, ne biste vjerovali! Bio je ovo presjek njegove bogate karijere, od starih hitova Lačnog Franza, preko solo radova i nekoliko obrada. U pjesmi „Vilenjak“, posvećenoj njegovom pokojnom ocu, pridružile su mu se Meri i Anita iz dua Meritas koje su fino otpjevale svoje dionice i šteta je što nisu nastupile bar na još jednoj ili dvije pjesme.

U ogoljenom solo aranžmanu Predinove pjesme poprimaju drugi karakter u odnosu na studijske verzije, što se posebno čuje u pjesmama koje je snimio s Matijom na dva albuma „Tragovi u sjeti“: bez Matijinog jazzy klavira nove verzije zvuče sirovije i rockerskije, pa su mi solo izvedbe Dugmetovog hita „Te noći kad umrem, kad odem, kad me ne bude“ ili teme iz serije „Vruć vetar“ „A sad adio“ (prikladno izvedene za kraj) bolje sjele. To je bila i jedna od mojih zamjerki kad sam davnih dana recenzirao prvi album „Tragova“: to srastanje njihovih različitih svjetova i žanrova nije uvijek bilo dobro pogođeno.

„Ritam lelujave bluze“ i „Mentol bonbon“ su gypsy latino pjesme koje su zadržale svoju lepršavost i u unplugged verzijama, a meni najbolji dio koncerta bio je pred sam kraj, kada je odsvirao dvije pjesme Franza: „Zarjavele trobente“ mi je jedna od najdražih stvari benda i drago mi je što mu je često na repertoaru, ali me iznenadio pjesmom „Zadnja večerja“, naslovnom pjesmom Franzovog posljednjeg studijskog albuma prije raspada sredinom 90-ih. Sjajna stvar, vrlo ekološka, s melodijom preuzetom iz himne Ruske federacije, a koju nikad nisam čuo da ju izvodi uživo. Eto, samo zbog toga isplatilo se doći na ovaj koncert.

Bio je naravno zastupljen i Arsen, prvo preko sjajnog prepjeva „Čekaj me“, koja je označila početak Predinove karijere na jugo-esperantu, a potom kroz odličnu izvedbu Arsenovog klasika „Tvoje nježne godine“ koje se ni stari bard ne bi postidjeo. Nakon sat i 15-ak minuta i jednog bisa ovaj lijepi doživljaj ipak je došao kraju, a Zoran ga je na kraju zakucao rekavši da je staromodan jer koncert uvijek počinje s prvom pjesmom, a završava ga sa zadnjom 🙂 .

Dakle, proslava Brezinog rođendana bila je baš simpa događaj. A obzirom da sam na kraju prošlog teksta iz Dječjeg kazališta izrazio želju da Zorana vidimo opet čim prije i želja mi se ispunila, sad ću zaželjeti da ga ponovo vidimo što prije u našem gradu, možda s novom postavom Lačnog Franza koji je prošle godine objavio povratnički album „Svako dobro“. Ne mora ga Breza dovoditi, valjda ima još udruga u gradu koje slave rođendane i slušaju kvalitetnu i svevremensku glazbu kakva je Predinova…

Zarjaveli Hadžo

Set lista:

  1. Danas ja sutra ti
  2. Osoba A
  3. Moj novi ja
  4. Te noći kad umrem, kada odem kad me ne bude
  5. Što bi mi bez nas
  6. Ritam lelujave bluze
  7. Vilenjak
  8. O mladom studentu i udanoj ženi
  9. Čekaj me
  10. Tvoje nježne godine
  11. Zadnja večerja
  12. Zarjavele trobente
  13. Mentol bonbon
  14. Margita (Kosa boje srebra)
  15. A sad adio
Ovaj unos je objavljen u Gdje sam bio - koncerti. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s