Nema labavo kod Kandžije i njegovog benda, baš kao što nema golih žena u ekipi… 🙂 Sjajan nastup na Osječkom ljetu mladih uz manje ljudi nego što sam očekivao i nešto slabiju atmosferu…
Počelo je 37. po redu Osječko ljeto mladih. Nekoć legendarna studentska manifestacija posljednjih se godina srozala na niske grane dovodeći zabavnjake i polucajkaroše (što nije ni čudo ako znamo profil studenata u Osijeku 🙂 ), a ove su godine najavili ipak nešto urbaniji glazbeni program. Hm, hm, tu je Kandžija, OK, tu su Pavel i Vatra, ajd’ to može proći, ali gle gle – tu su precijenjena Mia Dimšić i oni odvratni Fluentes; tu je Kiril Džajkovski sa svojim miksom EDM-a i turbo folka za seljačine koji slušaju oba žanra, a tu je i Opća opasnost, kirvajski hard rock bend koji se u programu našao vjerojatno stoga što velik dio osječke studentarije čine studoši iz Posavine i drugih pasivnih krajeva lijepe nečije. Dakle, i dalje je tu puno smeća, ali u odnosu na posljednjih par godina ovo je ipak lagani pomak na bolje. Naravno, kad dosegneš dno teško je potonuti još dublje, premda je Hrvatska puna suprotnih primjera…
Na koncertu Mie Dimšić koji je u nedjelju otvorio OLJM sam bio i cura je simpa i sve, ali pjesmičuljci su joj dosadni, nezahtjevna pop glazba za učenike nižih razreda osnovnih škola koji su činili većinu publike, a kad vam kažem da joj je najbolja stvar koju je izvela obrada Severine „Milo moje“ (ne zajebavam se!), onda znate koliko je sati. Čak sam počeo pisati izvještaj o tom koncertu, ali sam ga prekinuo na pola jer koji kurac da trošim dragocjeno slobodno vrijeme na takve pizdarije, dok sam Fluentes, Opasnost i Kirila totalno eskivirao. Ali Kandžiju sam odlučio ne propustiti.
Prošlo je dosta vremena otkako sam ih zadnji put gledao uživo, mislim da je to bilo još prije izlaska njihovog zadnjeg albuma „Nema labavo“. Prošle godine sam ih kratko ulovio u Sakuntala parku, svirali su i na UFO festivalu, no kako im je nastup počeo debelo iza ponoći ‘ladno sam ga preskočio. Znate već Hadžino drugo pravilo o početku svirki: Nijedan bend ne zaslužuje da ga se čeka do iza ponoći! 🙂 Ovoga puta su bili najavljeni za 22 sata, no znajući s kakvim padusima iz OLJM-a imam posla ja sam do dvorišta Vege došao iza 23 i ispalo je da sam potrefio: svirkata je počela u 11 i kvarat. Teren idealan za igru: kiša koja je nešto prijetila tijekom poslijepodneva se povukla, lagani sjeverac je donio osvježenje u grad, a velika bina OLJM-a samo je čekala da ju zajaše netko tko zna znanje.
Jedino što je falilo je brojnija publika: čuo sam od ljudi koji su bili na Općoj i Kirilu da je bilo krcato, ali sinoć je dvorište Vege bilo tek osrednje popunjeno. Razlog je vjerojatno taj što se Kandžija obraća urbanoj ekipi, a takvih u Osijeku danas nije ostalo mnogo. To se pokazalo već negdje na početku svirke kada je Kandžija predstavio sebe kao Peru Galića a bend kao Opću opasnost i kad je počeo pjevati „Pobjeg’o sam“ da bi publika to prihvatila i nastavila pjevati tekst tog (s)hita. Ispostavit će se da su okupljeni bolje znali tekstove Opće nego Kandžije…
Kad sam ja došao ekipa je bila na bini, svih sedam samuraja ili sedam sekretara SKOJ-a ili sedam samuraja SKOJ-a 🙂 : Kandžija i Toxxara kao MC-evi, Darkan Kingić na gitari, Funky G na basu, Divlja Baranja za bubnjevima, Midi Cobain na synthu i DJ Pips (bez Chipsa i Videoclipsa) kao krotitelj semplova. Ekipa koja već godinama svira zajedno, imaju stotine utakmica u nogama i to se bogami čulo.
Kandžija je jedan od najboljih repera u nas. Freestyler, brz na obaraču, pardon jeziku, i kao tekstopisac je na samom vrhu domaće i regionalne hip-hop scene (ali i šire): možda bih samo Marčela i ranog Sašu iz TBF-a stavio iznad njega. Energija koju on i Toxxara isijavaju s bine je nevjerojatna, a iza sebe imaju sjajan sastavljen od odličnih glazbenika koji su kuvani i pečeni u svim zamislivim glazbenim žanrovima. Netko je komentirao da su Gole žene bolji bend od Elementala koje sam nedavno gledao; ja ne bih išao tako daleko, ali i jedni i drugi su uživo dobri upravo zato što u svoju svirku inkorporiraju sve, od vintage soul filanja na kljovama, preko old school funkom nasaftanog basa pa do gitarista koji će otići i u klasični rock 60-ih i psihodeliju i žestoki crossover a la RATM, a svoje umijeće pokazat će i sviranjem đitre s bocom piva.
Tu treba dodati i element dobre, zdrave osječke zajebancije koji je jučer bio nešto manje izražen, možda zato što su imali samo sat i pol na raspolaganju, a bend je poznat da zna zavrnuti i svirke od po dva sata i kusur. Osim šege na konto Opće, na tapetu im se našao i Luka Modrić, što je potvrda da Kandžija i ekipa čitaju novine i svoje tekstove prilagođavaju aktualnim temama. Mene starog mrguda nije lako nasmijati, niti iskreno idem na koncerte da se smijem, ali kad to netko uspije barem tuce puta, što kroz tekstove što kroz najave, onda taj kod mene ima dodatni plus.
Bend odlično dozira svirku tako da intenzitet ne pada ni u jednom trenutku. Izmjenjuju se razarači poput „Kruva masti paprike“ i „Nema labavo“ s laganom r&b jazzijanom „Fiš“ (koja mi se u početku nije nimalo dopala, no u ovoj verziji zvuči stvarno dobro) i hitom „Donji Miholjac“, preradom fenomenalnog dueta Jay-Z-ja i Alicie Keys „Empire State of Mind“. Jelena više nije ružna već je dužna („sto maraka, sto sto maraka“, kakva retro spika! J), publika i dalje u hard core repijani „HŽ“ pjeva „Mi nismo HT mi smo HŽ“, a lagani uvod kljovama u „Crkvu“ („A Whiter Shade of Pale“) bio je s posebnim povodom: basist benda se dan kasnije ženi. Eh, još jedan mlad život upropašten, tc tc tc… Ali dobro, znajući trendove u lijepoj našoj, ni to zlo neće dugo trajati, očekujem da će kroz nekoliko godina opet biti u cirkulaciji… 🙂 Sretno druže!
Hitovi su se smjenjivali, a negdje pred kraj svirke došla je i pjesma za koju nisam bio siguran hoće li je uopće izvesti, „Mali mržnja“. Meni možda i najbolja Kandžijina stvar do sada: jako volim taj njegov zajebantski pristup našim društvenim dubiozama, ali ovo je crnjak, ozbiljna mračnjara koja jako podsjeća na Marčela u „Pegli“. Mislim da je malo tko ovako dobro opisao pripadnika besperspektivne generacije mladih hrvatskih primitivusa koje vidimo svuda oko nas. Volio bih da Kandžija ode tim putem na sljedećim albumima: zajebancija je super i sve, ali baš bih volio da si malo češće ovako da oduška. Cijeli koncert je bio jako dobar, ali ova stvar (koju sam prvi put čuo uživo) skroz me je sledila.
Za sam kraj dobili smo još dvije žestice: „Ivicu Kostelića“ i ponovno izvedenu „Nema labavo“ za što doista nije bilo potrebe jer imaju toliko dobrih stvari u koferu, čemu ponavljanje? Možda su htjeli razdrmati rulju koja je cijelo vrijeme koncerta bila nekako anemična: hitovi bi ih digli na trenutak, ali bi se odmah potom vratili ćakulanju i nezainteresiranom promatranju onoga što se na bini događa. Na samom kraju bend se izašao pokloniti publici, a iz zvučnika je krenula „Neka cijeli ovaj svijet“ Alfija Kabilja koju je publika u glas pjevala. Možda ipak ima nade i neće baš svi završiti kao „Mali Mržnja“…
Ovo je bio fenomenalan koncert, definitivno najbolji Kandžijin koji sam do sada gledao što se tiče onoga što je dolazilo s bine. Publika je malo razočarala svojom brojnošću i pasivnošću ali dobro: Kandžijini koncerti u Osijeku (a ima ih dva godišnje) izgleda da su postali koncerti za Županjce, Posavce i ostalu ekipu iz pasivnih krajeva koja studira u Osijeku; ako hoćeš raditi koncert za osječku ekipu, moraš se zaputiti u Irsku lega… 🙂
Labavi Hadžo
Fotke: OLJM Facebook https://www.facebook.com/osjecko.ljeto.mladih/photos/a.1597952526916779.1073741872.777466918965348/1597954430249922/?type=3&theater
https://hr-hr.facebook.com/rimokatolik/ ; http://www.zlatnezbice.com/
zlihadzoponovojase 