Dunav Art Festival: Zdenka Kovačićek & Greenhouse Blues Band, Groove Up @ Dvorac Adamović-Cseh, Erdut, 01. 07. 2017.

Istok Hrvatske od ove je godine bogatiji za još jedan festival glazbe, enologije i gastronomije. Posjetio sam Erdut u subotu, zadnjeg dana trodnevnog Dunav Art festivala i uvjerio se u glazbenu stranu priče, dok ćete detalje o gastro i eno delicijama ipak morati saznati od nekog drugog… 

Krajem lipnja istok Hrvatske dobio je Dunav Art Festival koji kombinira glazbu, kulturnu baštinu, vinske i gastro doživljaje. Festival se održavao od četvrtka do subote na tri lokacije: u Baranji, Vukovaru i Erdutu, pri čemu je svaka ponudila neki vlastiti program: Baranja je težište stavila na etno glazbu i enogastronomiju, Vukovar s naglaskom na klasičnu glazbu, a Erdut na jazz/blues i funk. Petak sam propustio jer sam bio u Somboru na Terminal festivalu, ali sam rekao da ću svakako ovjeriti subotu.

Problem je bio prijevoz jer drug B. nije do samog kraja znao ide li ili ne, a drug Š. je vozio neku ekipu pijanaca pa, unatoč pozivu da mu se pridružim, samo sam okrenuo očima. Pijandure me prate cijeli život, pa ako ih mogu izbjeći, vrlo rado. Spas mi donose ne Cigani već osječki GPP: organizatori su omogućili besplatan prijevoz autobusom od Osijeka do Erduta, jest sve malo na knap ali bolje to od pijanaca…

Bus je krenuo iz Osijeka s Gajevog trga u 20:20 i za nekih 35 minuta bili smo u Erdutu, ispred dvorca Adamović-Cseh. Na samom ulazu na imanje održavalo se posebno izdanje In Da Sofa programa, gdje ekipa sjedi na jutenim vrećama i zabavlja se uz modernu plesnu glazbu koju je birao DJ Umbo. Prethodne večeri tamburali su na Osječkoj ljetnoj noći u parku Sakuntala, a evo ih sad i u erdutskom dvorcu. Nemam ništa protiv ali meni je to bezveze – pisao sam o jednom izdanju In Da Sofe u klubu Iktus prošlo ljeto i to je bilo traumatično iskustvo: sve neka k’o fol urbana mlađa ekipa s kojima nemam ništa zajedničko i hvala Sotoni što je tako.

Na In Da Sofi sam proveo 30-ak sekundi, što je otprilike 30 sekundi više nego što zaslužuje, taman koliko mi je trebalo da prođem kroz dvorište pored štandova s ićem i pićem, pa sam putem kroz vinograd ubrzo stigao do vidikovca iznad Dunava i Erdutskog mosta gdje se održavao glavni program. Plan mi je bio kasnije tijekom večeri ovjeriti malo detaljnije cijeli prostor, no po običaju od tog plana se nije mnogo toga ostvarilo…

Glazbeni program groznice subotnje večeri u Erdutu otvorila je osječka ekipa Groove Up (https://www.facebook.com/GrooveUpOs/ ; https://soundcloud.com/grooveup-os). Pisao sam o njima prošle godine nakon što sam ih gledao u Esseker centru gdje su ostavili dobar dojam, pa kako je riječ o cover bendu neću mnogo drviti o njima. Ovoga puta nije ih bilo deset nego osam, nastupili su bez jednog saksofonista, a basistu im je mijenjao neumorni Ivan Fekete koji je za ovu prigodu odabrao i prigodni kostim nigerijskog nadbiskupa 🙂 . U svojih sat vremena ponovili su repertoar iz Essekera, znači old-school funk, soul i r&b s mnogo groovea i dobrih vibracija. Bile su tu i „Pick up the Pieces“ i „Pushin’ On“ i „Funky Nassau“; „Higher Ground“ je zvučala jako dobro, aranžmanski bliža originalu Stevieja Wondera nego nabudženoj rock verziji Peppersa od prije 20-ak godina, dok je „Love Foolosophy“ Jamiroquaija bila jedini promašaj: trula jabuka u košari zdravih 🙂 .

Još je nešto bilo trulo u državi Danskoj: nezainteresirana, uglavnom starija publika koja je tijekom nastupa zijevala; vidjelo se da su došli zbog Zdenke i Gruvapovci su dobili samo stidljivi kurtoazni pljesak nakon svake pjesme. Šteta jer ovo je bend uz koji ne samo da se može nego se i mora plesati, ali kad ne ide, ne ide. Ponavljam preporuku da ih ošacujete ako vam se ukaže prilika (i obavezno ponesite svoje cipele za ples!), a što se mene tiče, ja ću ih uloviti već negdje opet ali, obzirom da su barem za sada koveraši, dobit će jedan tekst godišnje i ciao amore. Znači, za ovu godinu su kvotu ispucali… Inače, ni ja nisam plesao: zli kritičari ne plešu, već si pronađu jedno dobro mjesto u trećem redu bala sijena gdje je bio najbolji zvuk i guštaju…

Uslijedila je vrlo kratka pauza, možda 15-ak minuta, i tek što sam razmijenio par rečenica s friendom na bini su već bili headlineri večeri. No, prije toga jedna mala digresija: oni paćenici koji me prate dulje vrijeme znaju da sam prije ovog bloga vodio jedan drugi koji je nestao u bespućima povijesne zbiljnosti (ne mojom krivicom, no to nije sada ni važno). Uglavnom, posljednji tekst ikada objavljen na njemu bio je izvještaj s koncerta Zdenke Kovačićek i Harpoon Blues Banda sa Sugarcube festivala u Županji na Noć vještica, 31. 10. 2015. Nakon toga sam otišao u Sl. Brod raditi s izbjegličerosima, blog sam zapustio, potom je otkazan hosting i – eto, silom neprilika ponovo jašem na novom blogu.

Ovoga puta Zdenka Kovačićek (http://www.to-be-zdenka.hr/, https://www.facebook.com/zkovacicek/) je nastupila u pratnji zagrebačkog Greenhouse Blues Banda (https://www.facebook.com/groups/Greenhousebluesband/) s kojim je započela suradnju 2016. godine. Nije uopće loše za bakutanera od preko sedam banki da svako malo mijenja partnere… 🙂  U bendu su osmorica, uključujući snažnu četveročlanu puhačku sekciju, što im omogućuje da elegantno skaču kroz žanrove: od primarnog bluesa, preko jazza, funka, soula, festivalskih popevki… A to priliči staroj dami hrvatskog jazza koja također voli šarati-barati po stilovima (kao i po pratećim bendovima, he he).

Greenhouseovci su otvorili nastup s dva blues standarda, da malo zagriju publiku, a i da pokažu da su sve vrhunski glazbenici, a onda im se pridružila i kameleonka Zdenka. Red jazza („Making Whoopie“, „Georgia on my Mind“), red swinga („Is you is or is you ain’t my Baby“), podsjećanje na stare dane i pobjede na Opatijskom festivalu („Zbog jedne melodije davne“), pa malo klasičnog old-school bluziranja („Let the Good Times Roll“)… Pravi presjek Zdenkine karijere, pri čemu je set lista bila gotovo potpuno drugačija od one iz Županje. Naravno, i bendovi su drugačiji: Harpoonovci su više klasičan blues band pa je i repertoar bio takav, dok su Greenhouseovci stilski ipak nešto raspršeniji. Nije moglo ni bez mainstream pop hitova s početka novog milenija „Ja živim svoj san“ i „Žena za sva vremena“ ali nije ni trebalo – ako tražite dvije pjesme koje možda najbolje opisuju Zdenku, njezinu ustrajnost na sceni – to su ove dvije. Žena za sva vremena, nema što.

U pauzama između pjesama Zdenka je pričala s publikom, rekla je da joj je ovo prva svirka u Erdutu ali nada se ne i zadnja (što, obzirom da je neuništiva, možda bude i točno), a meni je najveća fora bila kada se nekoliko ljudi iz prvog reda ustalo sa svojih bala i krenulo prema izlazu, a Zdenka ih je podbocnula: „Evo, djeca moraju ići kući spavati“. Drugi dan pričam ja s friendom na kavi i on mi kaže da su to bili on i njegova ekipa kojima je bilo hladno sjediti jer nisu ponijeli jakne pa su se odlučili otići malo ugrijati uz vino. Lik naravno nije dijete ali dobro – iz Zdenkine perspektive većina nas tamo bili smo djeca… 🙂

Da je Zdenka i dan danas aktualna podsjetila nas je odličnom izvedbom svog starog hita „Mali crni brat“ Tihomira Popa Asanovića iz 70-ih ali u modernijem aranžmanu grupe Dementronomes s kojima je ovu stvar ponovno snimila na njihovom sjajnom albumu „Žurkadelik“ iz prošle godine. Sjetila se stara dama bez kamelija da ima još jedan aktualan hit, „Frku“ u verziji electro pop benda Nipplepeople, ali je nju obećala izvesti nekom drugom prigodom… Onaj blok sa Janis Joplin već mi je postao pomalo dosadan, ali mnogobrojna publika je uživala. Kako je koncert odmicao (i kako se postotak vina u krvi povećavao 🙂 ) bilo je sve više plesača i, što se atmosfere tiče, bio je ovo pun pogodak.

Morao sam malo skratiti Zdenkin nastup jer sam bio vezan polascima autobusa natrag za Osijek, ali sam bio zadovoljan programom: odlična atmosfera, odlični bendovi, ugodna večer, jedino što nisam imao vremena malo više istraživati tajne kutke dvorca ili probati nešto iz gastro ponude, no ima još dana za megdana. Super mi je sjela kombinacija Groove Up-a za predjelo i Zdenke & Greenhouse Blues Banda kao glavnog jela na erdutskom meniju, a falio je još samo desert, no i to sam riješio Milka čokoladom s lješnjacima u benzinskoj na Trpimirovoj. Netko poduzetniji pitanje deserta možda bi riješio snošajem s nekom mladom nacvrcanom danom, no meni je i Milka čokolada bila odlično rješenje. U svakom slučaju dostupnije… 🙂

Vinska mušica Hadžo

 

 

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Gdje sam bio - koncerti. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s