I Baranja kao da se polako budi iz mrtvila koje nas okružuje, pa smo tako otkrili jedno novo simpatično mjesto za održavanje malih svirki u Kopačevu, u dvorištu bake Katice.
Ovo je prvi izvještaj iz malog baranjskog mjesta Kopačevo. Nikad tamo nisam bio, prolazio sam više puta jer to je mjesto blizu parka prirode Kopački rit i to je sve. U susjednom Bilju sam bio mnogo puta, što zbog koncerata što zbog klope, posjećivao sam i Lug i Vardarac iz ovih ili onih razloga, u Grabovcu mi sestra i šogor imaju kuću koje se nikako ne uspijevaju riješiti a tamo se održavao i onaj simpatični festival Riba, u Kneževim Vinogradima je lijep, veliki bazen koji sam također ovjerio s vremena na vrijeme, ali Kopačevo – nula bodova.
Ali evo, stvari se ipak mijenjaju. Ruralni turizam u Baranji raste, gostiju i turista je sve više, a tim ljudima treba ponuditi i neke kulturne sadržaje osim gastro i eno delicija. I tu je u igru ušao projekt „Dvorišta“ čiji je cilj vratiti malo života u dvorišta starih i usamljenih ljudi. Dvorište bake Katice je prvi prostor za takve sadržaje i bilo je tu već nekih dječjih igraonica, radionica, predstava, glazbenih programa i svašta nešta, a sad u petak su nam ponudili i blues program pod nazivom „Baranja blues“. Netko se prikladno sjetio da Baranja, njene močvare i klima i sve to jako podsjeća na jug Amerike, pa je sasvim prirodno da se u Baranji organizira blues rock koncert.
Veselu četveročlanu osječku družinu činili su drug Š., drug O., drug M. i ja, a kako se već vozimo kroz Baranju učinilo nam se logično da se provozamo preko granice do Bezdana u šoping, ljekarnu te na pravu pljesku u pečenjarnici Bongo. Ako idete u Bezdan preporučujem vam Bongo jer su porcije obilne, a klopa dobra i ne čeka se dugo. A ako volite ribu, imate čardu uz Dunav odmah kad pređete most, ali o tome neka piše netko tko doista jede ribu, ja nisam od tih…
Nakon što smo riješili nasušne životne potrebe, krenuli smo natrag i odlučili na povratku zastati u Kopačevu da vidimo i to čudo, dvorište bake Katice. Stigli smo oko osmice, malo smo se vozili po Kopačevu jer to nije baš ni tako malo selo kao što izgleda na mapi. Propustili smo Ćupin vinilni DJ set gdje je lik puštao stare blues i rock ploče, ali smo došli na početak nastupa osječkog garažnog rock-blues benda Bluestrip.
Na samom ulazu u dvorište nalazi se cura koja naplaćuje upad, simboličnih 20 kuna koji idu dijelom udruzi a dijelom domaćici koja treba trpjeti sve te čudake koji joj se muvaju po dvorištu 🙂 . Fora mi je to što ne dobijete ulaznice vulgaris na kakve smo navikli, već vam cura ispostavi A4 list papira kao da ste naručili šleper namještaja iz Ikee.
Odmah iza ulaza nalazi se šank gdje ste se mogli osvježiti po normalnim cijenama (sva cuga je iz frižidera, dakle dobro ohlađena), bilo je tu svega, od mineralne, sokova, vina pa do žestice raznih fela, a za one gladne imali ste opciju pojesti američki hot dog i kruva masti. Šteta što sam se napucao u Bezdanu, baš bi bilo cool doći na rock koncert i jesti kruva masti, priznajte da vam se to nije često dogodilo u životu…
Samo dvorište je veliko i bilo je ispunjeno ležaljkama, stolicama za plažu, klupama i vrećama kakve se koriste za In Da Sofa program. Ja sam rekonfigurirao dvije vreće, složio ih jednu iza druge i legao na njih koliko sam dug i širok i eto još jedne nove dimenzije gledanja koncerta – iz ležećeg položaja. Također nešto što nemam prilike često isprobati, a baš mi je dobro, hm, leglo jer nisam ljubitelj Bluestripa.
Papa i njegov bend (https://hr-hr.facebook.com/Bluestrip-440421042743640/) sam gledao više puta, najčešće u rahmetli Big Benu i u Cadillacu, i ono što sam o njima mislio prije desetak godina manje-više mislim i sad: dobar cover bend, pogotovo kada obrađuju žešći blues rock poput „Pride and Joy“ Stevieja Raya Vaughna ili „Tush“ od ZZTop, ali manje uvjerljivi u autorskim stvarima gdje se vidi da bi htjeli zvučati poput Majki, ali završe poput Kojota. No, taj njihov garažni blues rock je još bož’-pomozi, ali kada zabrazde u hard rock vode s onim iritantnim synth dionicama kao iz pjesmarice Deep Purplea, to je čisti horor. Za mene su Purple oduvijek bili, jesu i bit će najgore smeće i dopuštam da se Bluestripovci neće složiti sa mnom, ali ovaj tekst ionako pišem ja a ne oni pa nemaju pravo glasa. Kao što ni oni mene ne pitaju što će svirati…
Ali, atmosfera je bila dobra, prava domaćinska, iako nije bilo baš mnogo svijeta, možda nas 20-ak, 30-ak. Očito je došla ekipa iz Osijeka s kojom se Pap zajebavao između pjesama, a najbolja fora mi je bila kada je rekao „Mi smo ovdje samo zbog vas… I zbog honorara“ J. Kada je najavio autorsku stvar „Žena je šef“ zlobno smo prokomentirali kako je lik očito oženjen i govori iz iskustva 🙂 . Svirali su dva bloka od po 50 minuta s pauzom od 20 minuta između, a bila mi je dumina kada se jedan klinac pod pauzom popeo na binu, sjeo za bubnjeve i počeo lupati i to me gotovo uspavalo na onim vrećama. Da se mene pita, mogli su mu dati da tambura do fajronta, a fajront je bio točno u 22 h. Jebiga, baka Katica je stara žena, a i pijetao se treba dići rano ujutro…
Sve u svemu, bio je ovo sasvim OK provod. Mogu voljeti Bluestrip ili ne, ali oni mi nisu ni bili najvažniji u ovoj priči; važnije mi je to što smo otišli na dobar izlet i otkrili da postoji jedan novi prostor za kulturne sadržaje, a možda uskoro i više njih jer iz udruge kažu da bi ovakve evente voljeli prebaciti i u druga baranjska sela. A obećali su i da će biti još blues svirki, što lokalnih, što domaćih, što mađarskih (u Kopačevu živi velik broj Mađara), pa živi bili pa vidjeli. I ono također važno, u pola 11 sam bio kod kuće. Sam. Što ti više treba u životu? 🙂
Djeda Hadžo bez dvorišta
zlihadzoponovojase 