„Kad bih bio Studio B, slao bih samo dobre vibracije“ pjevao je davnih dana tada još koliko-toliko normalni (i podnošljivi) Jura Stublić, a bend koji danas, kao i zadnjih sad već više od 20 godina, šalje dobre vibracije svakako su Jinxi koji su u Vukovaru u sklopu Vukovar Film Festivala otprašili sjajan koncert.
Ove godine, kako stvari stoje, preskačem filmski dio Vukovar Film Festivala. Potrefilo se da isti tjedan ima još hrpa događanja koja želim ovjeriti (DORF u Vinkovcima, Jazz festival u Županji), jedan od filmova s VFF-a već sam pogledao na privatnoj projekciji kod drugarice V., to je novi film Akija Kaurismakija „Druga strana nade“ i jako je dobar, preporučujem ga, a još par filmova sam si zacrtao da ih pokušam pronaći na nekom od Torrenta naših svagdašnjih, pod uvjetom da imaju titl na neki od dobardanskih jezika ili bar na engleski.
No, glavni je razlog taj što sam trenutno bez auta pa ovisim o milosti drugih, a ti drugi nisu pokazali interes za gledanje filmova. Ali su zato pokazali interes za nekim od koncerata koji se održavaju u sklopu popratnog programa festivala, pa smo tako sinoć odlučili ovjeriti Jinxe. Prije njih, u ponedjeljak, nastupio je pop bend Detour, no kako je interes za njih bio nula bodova, to smo preskočili.
Veselu osječku ekspediciju činili su drug Š., drug M., drug L. (po prvi put ga spominjem, možda i posljednji 🙂 ) i drug ja. Naravno, nismo išli na put samo zbog svirke već smo prije toga otišli preko grane u Bogojevo u šoping i po cugu, a onda smo se zaputili za Vukovar preko Borovog Sela, stazama revolucije, uz cestu koja se obnavlja pa se vozi jednim trakom i na svakih par stotina metara postavljeni su semafori, regulatori prometa. Na kraju se ispostavilo da smo iz Osijeka krenuli u 20:30, a u Vukovar stigli oko 22:15, za ciglih sat i 45 minuta. Što je to u životu Broja Jedan… 🙂
U Vukovaru smo se našli s drugaricom A., mojom starom prijom iz vremena šljakenzija u OESS-u i UNHCR-u koja nam se pridružila u gledanju koncerta. Najprije smo otišli do shopping malla Golubica gdje se koncert trebao održati, no tamo su nam rekli da je koncert premješten u prostor poluobnovljenog Radničkog doma. I stvarno, tamo smo zatekli Bojana koji nam je rekao da je bilo nekih problema sa strujom u Golubici pa je koncert u zadnji čas prebačen u alternativni prostor. Drug M. i ja smo se uplašili da će Bojan raditi zvuk 🙂 , no utješio nas je kad je rekao da je bend doveo svog tonca i, moram priznati, čovjek je odlično odradio posao.
Bilo je već skoro 11, termin zakazan za početak svirke, pa smo stajali vani i pričali i u jednom trenutku počeli su kapati jedan po jedan Jinx. Popričali smo ugodno sa svima njima, pa sam im rekao kako ih nisam gledao nekoliko godina, nisam čuo ni kako zvuči njihov zadnji album uživo te da se nadam da ću ih konačno moći pošteno popljuvati. Coki je pomalo snuždeno odgovorio kako su se za to, izgleda, stvorili uvjeti jer slika iza 23 h nije baš obećavala: prostor Radničkog, unatoč novim prozorima, iznutra i dalje djeluje kao razvalina, a ljudi je bilo toliko malo da smo se kladili hoće li biti više publike ili njih na bini.
No, vidi vraga, onda je krenula invazija. Dio ljudi je očito došao s večernje projekcije filmova, a vidjeli smo i veliki broj Osječana koji su, po običaju, prihajali u zadnji čas. Čak nam se učinilo da Osječani čine velik dio okupljene populacije kojih je, po slobodnoj procjeni, bilo oko 200-ak. Prostor Radničkog bio je solidno popunjen, ali nije bila velika gužva pa smo se ‘ladno ubacili u prve redove i zacementirali.
Svirka je počela točno u 23:30 laganim funky jammanjem kao uvodom u singl „Jesmo li dobro“ s novog albuma „Pogrebi i pomiriši“. Studijsku verziju ne volim previše, ali uživo je zvučala mnogo bolje, energičnije i životnije, sa sjajnim bendom i raspoloženom Yayom na vokalu koji su još jednom dokazali da im u Hrvatskoj, kada je pop glazba u pitanju, nema premca.
OK, riječ pop treba malo rastegnuti baš kao što Jinxi u zadnjih desetak godina, otkako su imali comeback, rastežu svoje glazbene granice. Gitarist Coco Mosquito, glavni skladatelj u grupi (koga sam pred početak svirke podjebavao da je on „glavni i neodgovorni“ u grupi, na što je on odgovorio da jest neodgovoran, ali daleko od toga da je glavni 🙂 ) u svoje je pjesme ubacio malo countryja, bluegrassa, soula i funka, kljove Mr Goodyja zvuče vrlo retro i vrlo cool, neuništivi Igor Pavlica na trubi koji svaki put kad ga vidim izgleda sve mlađe i mlađe, kao da ima jebenu sliku Doriana Graya na tavanu i Ivan Kovačić na saxu i analognim kljovama sjajna su brass sekcija bez koje Jinx jednostavno ne bi bili to što jesu, a sve to čvrsto drže Berko za bubnjevima i Kruno na basu.
Set listu imate dolje u tekstu pa neću mnogo o samim pjesmama, osim što ću pohvaliti odluku da s pet pjesama predstave svoj posljednji album i time pokažu da vjeruju u njega, a po meni „Continental Blue“ i „Ako si rođen u pogrešno vrijeme“ imaju potencijal hitova koji će se sigurno zadržati u set listi i nakon što promocija albuma prođe. Hitovi su, pa, hitovi – sjajno odsvirani i otpjevani, uz obilatu asistenciju publike koja je pokazala da poznaje repertoar benda i da se ne stidi zaplesati uz njih (inače, većinu publike činile su cure što je bio dodatni bonus nama koji smo sa strane skupljali dojmove).
Moram pohvaliti i Yayu, za koju sam više puta govorio da je kraljica coolnoće u Hrvata. U prošlosti je znala imati previše rezerviran nastup što su neki miješali s uobraženošću, ali u Vukovaru je pjevala u životnoj formi. Udarala je u udaraljke, plesala je, diktirala tempo s neumornim Cokijem, no mene je uvijek fascinirao njezin vokal, lakoća s kojom prelazi iz stila u stil, a čini mi se da je, protekom godina, njezin glas dobio nešto malo one fine patine pa se ne bih čudio da Yaya jednog dana možda snimi i jazz album. Ova žena mislim da može otpjevati i psalam iz Biblije a da to zvuči vrhunski.
A taj vokal savršeno pristaje novom glazbenom ruhu benda koji su predstavili u Vukovaru. Ako niste prvoloptaški fan koji čeka samo hitove s radija, u tekstualnom razvoju benda može se primjetiti mnogo veći naglasak na pitanja starenja, traženja svog mjesta u svijetu, suočavanja s bolnim životnim istinama. U jednom trenutku Coki je rekao „Dosta s romantičnim pjesmama, idemo sad na realne probleme“ pa je krenula „Na zub su me uzeli, mama“. Jinx su više od 20 godina aktivni, pa i nostalgične pjesme poput „Brazila“ (meni njihova najdraža i najbolja stvar, ono, ever!) i „Sve se jednom mora vratiti“ koju su u maniri arheologa „iskopali“ s prvijenca „Second Hand“ danas dobivaju dodatne razine značenja i iščitavanja. Tu ću stati jer bi bilo dobro da ostatak mudrosera isporučim u obliku recenzije novog albuma koju nikako da počnem pisati…
Jedino što bih istaknuo kao slabiji trenutak koncerta je bis. Nakon raspojasane „Bye bye baby bye“ koja je idealan zatvarač, „Čuvaj me“ s „Diksilenda“ je nepotrebno ubila atmosferu, malo su ju potom podigli s „Koliko suza za tako malo sna“, da bi završili s „Maradonom“, meni osobno jednom od najlošijih pjesama u cjelokupnom repertoaru benda. Jedino dobro što mogu reći u vezi nje je to da uživo nema Gopca koji ju je izmasakrirao, fakat pjesma koja mu ne priliči ni po tekstu ni po vokalu, kao što odudara i od ostatka zadnjeg albuma. Uslijedio je naklon i fajront, poštenih sat i 45 minuta, iako bi možda bilo bolje da su izbacili jednu ili dvije pjesme i malo bolje sekvencionirali set listu.
Vox populi u autu na putu natrag za Osijek ovaj je koncert ocijenio ocjenom od vrlo dobar (drug M. i ja) do odličan (drug Š.). Druga L. nismo uzeli u obzir jer je: a) cijelo vrijeme do Osijeka spavao, b) na koncertu tako reći nije ni bio i c) on je glazbenik što znači da nema pravo ocjenjivati kolege glazbenike. 🙂 Vjerujem da je i ostatak publike bio zadovoljan, a Jinxe svakako preporučujem da ih ulovite ako vam se ukaže prilika jer zvuče možda bolje nego ikad. Mladenačka energija i dalje je tu, zarazne pop pjesme također, ali obogaćene iskustvom i brojnim utakmicama u nogama…
Hadžo na zapadu
Set lista:
- Jesmo li dobro
- Da smo se voljeli manje
- Continental Blue
- Smijem se
- Pravo
- Ako si rođen u pogrešno vrijeme
- Strijele na horizontu
- Ostani
- Ljeto
- Pored mene
- Idem tamo gdje je sve po mom
- Sve se jednom mora vratiti
- Daleko je more
- Na zub su me uzeli, mama
- Do kraja vremena
- Brazil
- Na zapadu
- Ruke
- Na čemu si ti
- Bye, bye, baby bye
Bis:
- Čuvaj me
- Koliko suzta za tako malo sna
- Maradona
https://hr-hr.facebook.com/JinxZagreb/
zlihadzoponovojase 