The Deuce by David Simon & George Pelecanos, HBO, 2017.

Ako se niste previše razočarali u HBO-ovu seriju „Vinyl“ smještenu u New York tijekom 70-ih godina, ako vas zanima svijet porno industrije toga razdoblja i ako vam ideja gledanja dva Jamesa Franca s brčinama a la Burt Reynolds sama po sebi nije odbojna, „The Deuce“ bi mogla biti serija za vas… 

Ja sam, priznajem, bio razočaran „Vinylom“. HBO se pošteno potrudio rekreirati New York s kraja 70-ih, ali nakon što je taj početni wow faktor minuo, ostala je slaba, razvučena i nezanimljiva serija s mnogo dobre glazbe ali ništa više. Odustao sam od gledanja negdje nakon pete epizode, a potom je HBO odustao od serije otkazavši drugu sezonu, što je značilo da su i sami shvatili da su sjebali stvar.

I evo nam sad nove HBO-ove serije smještene u New York u 70-e, točnije 1971. Što, glavešine te TV kuće nisu naučili lekciju? Nakon prve epizode teško je suditi – meni je i pilot „Vinyla“ bio obećavajuć pa serija nije otišla nigdje, ali postoji velika vjerojatnost da će se s „The Deuce-om“ karte drugačije posložiti.

Prvo, autori serije su David Simon i njegov partner u zločinu George Pelecanos, autori genijalne „Žice“ i također sjajne „Show Me a Hero“. Drugo, tema serije – prostitucija u New Yorku i rađanje filmske porno industrije – vrlo je zanimljiva i intrigantna, posebice za nas koji smo dobar dio mladosti proveli konzumirajući sadržaje te iste industrije, najčešće u društvu Desanke Šakić 🙂 . I treće, ono što je i najvažnije, pilot doista mnogo obećava.

Radnja je, dakle, smještena u Veliku jabuku u početak 70-ih, a The Deuce iz naslova označava dio Manhattana u 42. Ulici, između Sedme i Osme avenije, u neposrednoj blizini Times Squarea, koji je u ono vrijeme bio centar porno industrije svake zamislive vrste. New York je prikazan vrlo realistično i detaljno kao nasilan grad, zapušten, prljav i pun smeća po ulicama, smeća koje ljudi bacaju ali i ljudskog smeća koje noću okupira njegove ulice. U najboljoj tradiciji „Žice“ ili „Heroja“, i ovdje Simon i Pelecanos portretiraju veliku grupu različitih karaktera i preko njih prikazuju kako funkcionira svijet u jednom mikrokosmosu. Simon se u takvim analizama društva dokazano odlično snalazi, grebe duboko ispod površine i otkriva zakučaste mehanizme života i preživljavanja onih koji nisu uspjeli pronaći neko bolje mjesto pod suncem u gradu u kojem svi navodno mogu uspjeti, osim onih nekih „skromnih“ 90% stanovništva kojima se prilike za uspjeh nikada neće ukazati. Kako onda, tako ni danas.

Pilot epizoda traje 84 minute, gotovo kao cjelovečernji film, ali niti jednog trenutka nije dosadna. Jebada je kod ovakvih serija s velikim brojem glumaca što ponekad treba proći sto godina dok se radnja ne počne zahuktavati i ti likovi približavati, no Simon ima iskustva u tome, a pomogli su mu i sjajni glumci koje je „vrbovao“ za seriju. Problem kod „Žice“, a pogotovo kod „Heroja“, bio je nedostatak jakih glumačkih imena koja odmah privuku gledatelje, ali i zakučasti scenarij prepun žargonizama i birokratskih fraza, do te mjere da je „Heroja“ jako teško pratiti bez prijevoda, i to jebeno dobrog prijevoda. Po tom pitanju „The Deuce“ je u prednosti: uz odličnu glumačku postavu, scenarij je mnogo pitkiji i prohodniji od prethodnika, pa se mirne duše može reći da je ovo Simonova za širu publiku najprijemčljivija serija.

Odličnu glumačku postavu predvodi James Franco u dvostrukoj ulozi braće blizanaca: Vincent Martino vodi bar na 42. ulici koji je mjesto gdje se skupljaju ili prema kome gravitiraju svi važniji junaci ove priče, a njegov brat Frankie je propalica i ništkorist čiji se život svodi na klađenje na utrke konja i seks za jednu noć s kojom god ženskom koja mu dođe pod kitu (što nije loš način života, dapače J). Vincent ima tonu obiteljskih problema, napušta dom i otuđenu suprugu, nije sretan ni na poslu, a dodatne probleme natovarit će mu buraz koji se zadužuje posvuda po gradu, a onda utjeritelji dolaze k njemu i traže da vrati bratov dug. Posljednji u nizu su talijanski mafijaši koji šalju pregovarača da se dogovori s Vincentom, pa ako dogovori ne uspiju, slijedi mu betonska cipela i plivanje na dnu Hudsona…

Drugi bitan lik je Candy (Maggie Gyllenhaal), iskusna uličarka koja, što je u ono vrijeme bilo jako teško, operira po gradskim ulicama kao prava slobodna poduzetnica, bez svog pimpa (u genijalnoj lajni kaže jednom od svodnika koji ju nagovara da pređe pod njegovu „zaštitu“: „Nobody makes money out of my pussy but me“). U drugoj sceni mladi momak traži od nje da dobije još jedno pušenje nakon što je prvi put prerano svršio, a ona ga odbija uz obrazloženje: „Ovo je moj posao“, naglasivši da ni njegov stari, koji je prodavač automobila, mušterijama ne daje dva automobila za cijenu jednog. Candy ima i malog sina koji živi s njezinom majkom (zato što ona baš i nije stup društva, ne?) i tu pokazuje svoju nježniju majčinsku stranu, a Gyllenhaal svojom sjajnom i nijansiranom izvedbom pokazuje da će ona biti srce ove serije.

Od ostalih likova koji bi mogli igrati važnije uloge tu su Darlene (Dominique Fishback), mlada crna prostitutka u mreži svodnika Larryja (sjajni Gbenga Akinnagbe)koja ispunjava najrazličitije želje svojih klijenata, uključujući jednog koji uživa u nasilnom seksu, gotovo silovanju, te drugog koji umjesto seksa insistira da zajedno gledaju klasične holivudske filmove. Mlada Lori (Emily Meade) je tek nogom kročila na njujoršku autobusnu stanicu kad ju je ukebao iskusni svodnik CC (Gary Carr), ispod čije se slatkorječivosti krije brutalni tiranin koji svoje djevojke izrabljuje i fizički i mentalno; a studentica njujorškog sveučilišta Abby (Margarita Levieva) napušta studij i počinje vezu s Vincentom.

To su samo oni likovi koji su u pilotu dobili više prostora, a ima ih još. Broj karaktera koji su prošli kroz prvu epizodu otprilike je veličine jednog manjeg sela i tko zna hoće li netko od njih u nastavku serije dobiti više prostora. Kao što se moglo i očekivati, tempo prve epizode je dosta usporen, razrada likova zahtijeva dosta vremena, ali jedan od razloga zašto Simonove serije funkcioniraju dobro upravo je u tome što posvećuje dosta pažnje razradi karaktera, pa i po cijenu narativa. Serija se navodno bavi usponom filmske porno industrije u New Yorku, međutim u prvoj epizodi film se uopće ne spominje, čak ni u naznakama. Ovdje je iscrtano trenutno stanje industrije mesa, sa seksom u malim, smrdljivim hotelskim sobama i blowjobovima u telefonskim govornicama (koje su ionako devastirane pa ni ne mogu služiti svojoj izvornoj svrsi 🙂 ).

Dakle, pilot mnogo obećava. Ako volite golotinju, naći ćete je ovdje u tonama, što nije neobično obzirom na tematiku serije, ali Simon i ovdje ispoljava svoju dokazanu sposobnost da svoje karaktere predstavi kao ljude od krvi i mesa, da nam dočara svu složenost njihovih karaktera, postupaka i odluka, pa i onih da se bave najstarijim zanatom na svijetu. Složeni likovi, odlični glumci i do najstinijeg detalja rekreiran New York toga razdoblja dodatni su razlozi da bacite oko. Nadam se samo da se „The Deuce“ neće pretvoriti u „Vinyl 2“…

Pimp Hadžo

P.S. Nisam zaboravio ni na glazbu: pilot je prepun dobre glazbe, starog soula, r&b-ja, funka i rocka, od službene teme serije Curtis Mayfieldovog funk klasika „(Don’t Worry) If there’s a Hell below, We’re all Going to Go”, preko klasika Jamesa Browna, Ala Greena, The Guess Who, War i mase izvođača za koje nikad nisam čuo, sve skupa više od 20 izvođača, pravo malo more dobre mjuze iz vremena kada je soul imao dušu a rhythm&blues i ritam i blues. Za razliku od danas…

Ovaj unos je objavljen u Što sam gledao. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s