U zgradi bivšeg Arheološkog muzeja jučer je otvorena zanimljiva izložba fotografija Focus Grupe iz Pečuha pod nazivom „Lica Pečuha”. Bio sam tamo, bio je i domjenak, razumije se, tko bi odolio takvom kombu umjetnosti i ždere? Svakako ne labilna osoba poput mene koja je poznata po tome što može odoljeti svemu osim iskušenju… 🙂
Ovaj tjedan u Osijeku i okolici održava se tradicionalna manifestacija „Mađarski tjedan” koja uključuje masu kulturnih događaja – od koncerata, kazališnih predstava, promocija knjiga do izložbi. E, jedna takva izložba otvorena je jučer u sklopu manifestacije u bivšem Arheološkom muzeju.
Izložbu je priredila udruga zaljubljenika u fotografiju Focus Grupa iz Pečuha koja je osnovana još 1977. godine, a ovo joj nije prvi nastup u Osijeku: davne 1984. nastupili su sa svojim fotkama na jednoj skupnoj izložbi, no ovo je prvi put da samostalno izlažu. Tja, što je 40 godina u usporedbi sa starošću svemira… Ili Jože Manolića? 🙂
Izložba „Lica Pečuha” sastoji se od 100-ak crno-bijelih fotografija koje dokumentiraju predstavnike najširih slojeva stanovnika Pečuha. Neke fotke datiraju još od prije desetak godina, no većina ih je snimljena 2015. Krajem prošle godine izložba je imala premijeru u Pečuhu, a sada je stigla i do Osijeka. Pečuh i Osijek su gradovi prijatelji; zapravo, Pečuh je bio prvi grad s kojim je Osijek 1973. potpisao povelju o prijateljstvu, pa je dolazak ove izložbe na neki način i najava obilježavanja jubileja sljedeće godine. To su u svojim (milosrdno kratkim) pozdravnim govorima naglasili Dragan Vulin, predsjednik osječko-baranjske Županijske skupštine te Žana Gamoš, dogradonačelnica Grada Osijeka koji su izložbu otvorili.
Ferenc Kálmándy Pap iz Focus Grupe istaknuo je kako lice svakoga grada čine njegovi stanovnici i kroz njih se mnogo toga može saznati o gradu iz kojega dolaze. Sretna, zabrinuta, zamišljena, sjetna – lica zahvaćaju širok presjek populacije Pečuha – mladi, stari, bogati, siromašni, umjetnici, beskućnici… Ispod svake slike navedeni su ime autora fotografije, ime subjekta i njihovo zanimanje, pa iako je za dobar dio njih potrebno predznanje nemogućeg mađarskog jezika, nazivi poput „modela“ ili „pedadoginje“ označavaju isto na oba jezika.
Bez poznavanja konteksta u kojima su pojedine fotografije nastale, nema previše smisla nadugo i naširoko razglabati o njima. Treba doći i ovjeriti ih osobno, pa kako vam se dopadnu. Lijepo to djeluje ovako crno bijelo, elegantno i decentno, baš onako umjetnički.
Otvarajući izložbu, Antonio De Blasio, generalni konzul Republike Mađarske u Osijeku, uputio je poziv svojim domaćinima za organizacijom slične izložbe pod nazivom „Lica Osijeka“, koja bi se postavila u Pečuhu. Ideja je sa zadovoljstvom prihvaćena, samo što će morati požuriti s njom jer ako se iseljavanje stanovnika Osijeka nastavi ovim tempom, za par godina neće moći sakupiti stotinjak ljudi da ih fotografiraju za izložbu… 🙂
Inače, izložba se može pogledati do 19. rujna.
Hadžo, čovjek bez lica
zlihadzoponovojase 