Play of the Day CRO 21. 09. – Valentino Bošković, Nord, 058, Side Project, Seven That Spells, Muhe bez glave, Seine, Them Moose Rush

Jesen je definitivno stigla, pa nakon porcije novih singlića s istoka, evo i nešto ukusno iz našeg sokaka. 

Valentino Bošković – Ritki zrok; Valentino Bošković, splitski projekt Branka Radičevića i Josipa Radića, ovih dana objavljuje deluhe box set svog sjajnog prošlogodišnjeg albuma „Marsovska listina“ koji se za sada može kupiti samo na Marsu, ali pregovara se i za zemaljsko izdanje 🙂 . Tim povodom, ili bez ikakvog povoda, pojavio se i novi singl, mada riječ „novi“ treba uvjetno shvatiti jer je u osnovi riječ o pjesmi „Chinchaysuyu“ koja zatvara „Listinu“. I genijalna je, kao i manje-više sve čega se ovaj duo dohvati…

https://www.facebook.com/valentino.boskovic69 ; https://valentinoboskovic.bandcamp.com/

 

Nord – Play/Restart; Riječki alternativni rock bend Nord predstavio sam proljetos s najavnim singlom „Killing Me Killing You“ s njihovog debi albuma „Play/Restart“, a evo i novog singla za naslovnu stvar. Stvar govori o novim počecima, restartiranju, i to se provlači kroz tekst pjesme ali služi i kao lajtmotiv cijelog albuma: članovi benda imaju pedigre u bendovima žešćeg usmjerenja, no ovdje su te svoje korijene kanalizirali prema melodičnijem indie rocku, s dosta elemenata progresive i dosta eksperimentiranja sa zvukom. Ovdje je to očigledno: lagani, gotovo americana početak u drugom dijelu će zamijeniti grmljavina gitara i snažne ritam sekcije. Ne znam zašto još nisam recenzirao ovaj album (zapravo znam – zato što sam lijen 🙂 ), ali sigurno će biti pri vrhu godišnjih lista za 2017. kod svakog kritičara koji ima i mrvicu ukusa.

https://hr-hr.facebook.com/nordband.official/ ; http://music.nord.band/album/play-restart

 

058 – Čudo; Ljudi, dogodilo se čudo! Na ovogodišnjem Splitskom festivalu pojavila se pjesma koja nekog kurca doista valja! 🙂  Zasluge za to idu splitskom americana bendu 058 lidera Branka Mamuta, o kojem sam još prije nekoliko godina pisao na starom blogu, dok za njih doslovno nitko nije znao. Odmah mi se dopao taj đir countryja, bluegrassa, laganog southern rocka i americane provučen kroz dalmatinski pop zvuk. Sjajan bend, i kao što tekst pjesme kaže: „Samo nas čudo još može spasiti“. Ako misle na hrvatsku glazbenu scenu u pravu su, samo čudo i još ovakvih zanimljivih i eklektičnih bendova…

https://www.facebook.com/band058/

 

Side Project – Lonely Boys; Zagrebački duo Side Project (Anja i Luka) novi su miljenici zagrebačkih hipstera i šminkera, a kako sam ja poznat kao lako povodljiva osoba, moram i ja uskočiti na taj vagon hypeiranja 🙂 . A možda je jednostavno riječ o tome da ovo dvoje prave zanimljivu electro pop/dark pop glazbu koja zvuči moderno i kompatibilno s kurentnom vanjskom produkcijom. Posebno me je odvalio lagani, eterični i sanjivi početak pjesme i Anjin vokal „ledene kraljice“ što potvrđuje da njihov samoproglašeni žanr glazbe, „graveyard pop“ nije daleko od istine. Album „Lonely Boys“ treba se pojaviti 1. prosinca i ovo što sam do sada čuo zvuči obećavajuće.

https://hr-hr.facebook.com/sideprojecthr/ ; http://sideprojecthr.bandcamp.com/

 

Seven That Spells – Future Lords; Dame i gospodo, i do sada sam znao predstaviti poneku pjesmu koja se trajanjem približila ili je prešla deset minuta, ali nova stvar zagrebačkih Seven That Spells „Future Lords“ traje punih 13 minuta! Da, ponovit ću još jednom, 13 minuta! Mislim da je to rekord do sada. Ako neka pjesma ima trajnu vrijednost, onda je to ova! Epsko putovanje glazbenim prostranstvima prog rocka, krautrocka, post rocka i psihodelije, uz hipnotičko, mantrično pojanje koje kao da dolazi sa sotonističke mise definitivno nije za svačije uši, ali STT potvrđuju da su i dalje beskompromisni i da ne jebu živu silu. Novi album „The Death and Resurrection of Krautrock – OMEGA“ pojavit će se u siječnju 2018., a budu li im i ostale pjesme ovako opširne, mislim da će im tri do četiri biti dovoljne za napuniti ga…

https://hr-hr.facebook.com/STS777 ; http://www.7thatspells.com/

 

Muhe bez glave – Ona koja kuži; Evo super naziva benda i super naziva pjesme: umjesto „ona“ stavite „onaj“ i dodajte „ne“ i dobili ste odličan opis mojih kritičarskih (ne)sposobnosti 🙂 . Elem, Muhe bez glave su riječki trio koji u raznim postavama i s dugim stankama postoji još od 2006., a ove godine objavljuju debi album „Orange Days“. Vrlo melodično i mainstream, podsjećaju me na Kings Of Leon ili na Davorina Bogovića u njegovim rijetkim trenucima glazbene lucidnosti, a čujem i eho Pipsa s albuma „Dernjava“. Ostalo što sam čuo od njih je nešto mračnije, ali ovo je pravi hit i odličan način za upoznavanje s ovim muhama…

https://hr-hr.facebook.com/Muhe-Bez-Glave-75013958621/ ; https://muhebezglave.bandcamp.com/releases

 

Seine – Svog; Seine je projekt Ivana Ščapeca iz post-punk-noise benda Vlasta Popić kojeg sam već predstavio prije šest mjeseci sa singlom „Ko“, a evo i novog singla, taman se fino poklopio s izlaskom matičnog albuma „Sno sna“ za slovensku izdavačku kuću Moonlee Records. Ivan za sebe kaže da izvodi ekspresivni romantični punk-folk, ja bih to prije opisao kao neki miks freak folka, bluesa i psihodelije. Seine je odavno prestao biti one-man projekt, Ivan u postavi ima kao dodanu vrijednost Dimitrija Mekotanovića (Vlasta Popić, Radost) na bubnjevima, udaraljkama i back vokalima te Boška Mijuškovića (Škrtice, Straight Mickey and the Boyz) na basu i to je sada punokrvan bend čak i ako to sve zvuči dosta lo-fi i minimalističko, ali vrijedno je slušanja.

https://hr-hr.facebook.com/SeineVz/ ; http://seine.bandcamp.com/

 

Them Moose Rush – Radio Violence; Them Moose Rush (nikako ih ne brkati s My Buddy Moose) je progresivni rock trio iz Bjelovara koji mi ponekad dođe na radar, ponekad prođe ispod njega, ali ne može im se osporiti da prave zanimljivu, energičnu i eklektičnu glazbu koja se ne može svrstati u nama omiljene kritičarske ladice. „Radio Violence“ će se naći na njihovom nadolazećem albumu „Don’t Pick Your Noise“ i vrlo je oštra kritika smeća koje se pušta na radiju danas. TMR se ne moraju bojati za svoje mjesto u tom smeću jer malo će koja radio stanica imati hrabrosti pustiti ovu stvar koja kreće nojzično i otfrljeno poput The White Stripesa da bi onda prešla u čudan miks psihodeličnih vriskova i LCD Soundsytemovske plesne podloge prije nego se vrati na početak kao da se ništa nije dogodilo. Ova ekipa su ozbiljni igrači, ali sebe ne shvaćaju previše ozbiljno, a to je kvaliteta koja mi se sviđa.

https://hr-hr.facebook.com/themmooserush/ ; http://themmooserush.com/

Ovaj unos je objavljen u Play of the Week. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s